arrow up

Dane Lastavica: HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM I JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOM LOGORU GOSPIĆ -LIKA 1941-45, A SRBIMA I 1991-…?

Kada se razmišlja o hrvatskim logorima smrti za uništenje srpskog i jevrejskog naroda, koji su bili uspostavljeni i organizovani oko Gospića 1941-45. godine, misao šeće samo oko Okružnog zatvora Gospić, a ponekad i do Jadovnog, ili ostrva Paga, što je nedovoljno za saznanje prave i pune istine o logorima koji su delovali na ovom terenu. DANE LASTAVICA HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIMI JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOMLOGORU GOSPIĆ (LIKA) 1941-45, A SRBIMA I 1991-…? Nije to bio logor Gospić, već sistem logora, sabirališta i raznih gubilišta, koja su se sastojala od jama, objekata gde su žrtve spaljivane, te mnoga i mnoga masovna gubilišta na području sve od Lićkog Lešća, preko Perušića, Pazarića,

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić – svjedočenje

Sin Luke i Evice, rođen 30. 1. 1931. go­dine u Grubišnom Polju, Savska Banovina. Do­tje­ran u logor Jasenovac prvih dana oktobra 1942. godine, a pušten iz logora 30. novembra 1942. godine. 12. aprila 2011. kazuje: Roditelji su se bavili poljoprivredom. Imali su imanje od osam jutara zemlje, a obrađivali su i zemlju crkvenog posjeda na Majdi, blizu Poljana. Pored kuće, uz glavnu cestu Virovitica – Veliki Zdenci, veličine 12×16 metara sa ganjkom i bunarom pod istim krovom, imali smo štalu, štagalj, svinjac, kokošinjac i poljski za­hod. Osim velikog dvorišta postojala su dva voćnjaka, pretežno šljiva, zatim jabuke, kruške, dud i dva velika oraha. Vinograd je bio na kraju okućnice –

Politika, petak 27. jul 1990.

Ekipa „Politike“ spustila se u pakao Jadovna

Podsjećamo na feljton objavljen u Politici o ekspediciji speleologa, novinara i fotografa iz Beograda, koja je sa sada već pokojnim istoričarem dr Đurom Zatezalom, krajem jula 1990. posjetila područje kompleksa logora Gospić – Jaodvno – Pag. EKIPA „POLITIKE“ POKUŠAĆE DA SE SPUSTI U PAKAO JADOVNA U masovnim hapšenjima i pokoljima pored ustaša-emigranata i novoregrutovanih učestvovala je takozvana regularna hrvatska vojska – domobrani, o čemu svedoči zapisnik o saslušanju Hilmije Berberovića, kancelarijskog podnadzornika, koji je kao domobran učestvovao u klanju u čuvenoj glinskoj crkvi  Velebit, 25. jula 1990. „Politika je na obronke Velebita uputila ekipu novinara, snimatelja i speleologa. O njihovim doživljajima i otkrićima izvestićemo u narednim brojevima lista, kao i

tesla_smiljan.jpg

Grobnica bez obilježja u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba i odveli ih u Smiljan, te ih povješali po drveću. Жrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala  sve do 1945.g.,  preživjela rodbina i prijatelji okupljali su se oko

piskavica.jpg

Krvavi ustaški pir u Piskavici

Dva dana prije i pet dana poslije masovnog pokolja srpskog stanovništva u Drakuliću, Motikama, Šargovcu i rudniku Rakovac, ustaški koljači su na najbrutalniji način umorili na stotine nevinih Srba u Piskavici i Ivanjskoj (današnje Potkozarje, pr. a.), kod Banje Luke. Kako je u predgovoru knjige Lazara Lukajića “Fratri i ustaše kolju” napisao profesor Predrag – Gugo Lazarević, ovaj zločin genocida izvršen je 5. i 12. februara 1942. godine. Za pokolj od 7. februara Lukajić navodi da je bio akt programirane promjene demografske strukture u Banjoj Luci i njenoj okolini, te da je kao takav pripremljen u saradnji s odredom Pavelićeve lične garde, dok su pokolje od 5. i 12. februara

adam_pribicevic.jpg

Adam Pribićević : Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji

Adam Pribićević, srpski publicista i političar (1880-1957)  u svojoj knjizi „Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji“, izdavač: Zajednica Srba u Hrvatskoj, u zaključku piše:  Ova seoba Srba u Hrvatsku bila je velika pogreška, koje Srbi ne bi bili počinili, da su imali organizovano inteligentno vodstvo. Tom seobom Srbi su oslabili svoj položaj u centralnim srpskim oblastima, te su se one oslobodile docnije, nego što bi bile da su Srbi u njima bili ostali jaki. Turci su bili, u šesnaestom veku, naklonjeni Srbima. Ove seobe izazvale su sve žešću mržnju Turaka na Srbe, što je mnogo oštetilo naše interese. Reč Srbin značila je, na kraju, kod Turaka nešto što i reč

Umesto cveta i sveće na kamenu prebilovačkom prilažem, za sada, reč

Je li vam se ikada dogodilo da imate snažan osećaj da ste negde već bili, iako pouzdano znate da niste? Meni se dogodilo sa Prebilovcima posle čitanja priče “Nikoljdan u Prebilovcima”. Znam i miris i zvuk sela. Naročito zimski. Čujem mu i pesmu i jauk. Ako niste nikada čuli kako zvuči jauk kroz pesmu, čućete čitajući ovu priču. Mene evo prati kroz tri godišnja doba i znam da me neće nikada napustiti i nek neće. Жivi smo i među svojima samo dok živi sećanje na nas. Ja bih da Prebilovčani streljani i živi u jame bačeni nikada ne umru. Ako umru, umrećemo i mi, pred Bogom i ljudima, od stida, mada to

Mitar Šarić: Nikoljdan u Prebilovcima

Lep jesenji dan mediteranskog podneblja. Devetnaesti decembar. Godina 1941. Sveti Nikola. Narod u našem kraju kaže Nikoljdan. Nikoljdan je krsna slava Prebilovaca. Celo selo osim četiri porodice slavi Nikoljdan. Stojim pred kućom Milana Medića, u Prebilovcima, u kojoj živi naša novonastala zajednica od pet »jedinaca«. Razmišljam; kako se Nikoljdan slavio prošle (1940) i ranijih godina. Ljudi, rodbina i prijatelji, koji dolaze na slavu zovu se pićari. Oni iz udaljenijih mesta dolaze na konak uoči Nikoljdana, a odlaze sutradan po Nikoljdanu. Neki pićari dolaze na konjima, uparađeni u narodnoj nošnji. Poneki je obučen u crnogorsku narodnu nošnju, koja zbog svoje lepote i divnih boja izaziva divljenje svih, a posebno dece. Selo je

pag2.jpg

Ustaški logor na Pagu (3) ЖIVI ZAKOPANI

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida nad Srbima i Jevrejima otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. U dosadašnjnim smo nastavcima opisali mjesto umiranja – logor „Slana“ na Pagu. Ustaše su u tom logoru za samo tri mjeseca svoje vladavine otokom poubijali 10.000 do 15.000 ljudi. Nad tim zvjerstvima zgrozili su se i

img_0031.jpg

Ustaški logor na Pagu (2) IZVJEŠTAJ PORUČNIKA SANTA

Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. Za svega tri mjeseca ustaške vladavine na Pagu 1941. godine u logoru „Slana“ poubijano je 10 do 15 tisuća ljudi. Talijani koji su nakon razgraničenja s Pavelićevom NDH okupirali Pag otkrili su nakon odlaska ustaša masovne grobnice nevinih ljudi. O

Tezak_fizicki_rad_brzo_je_lomio_i_najsnaznije_zatocenike.jpg

Platno za prikrivanje ustaških zločina

Čim zatočenici spaze dolazak ustaša, Satler odmah vadi plahte i za pet minuta prekriveni su i bolesnici i mrtvaci. Crni prah pravi se karboniziranjem životinjskih kostiju, isto onako kao što naši „ugljenari” pale ugljen u šumi. Drveni ugljen nije bio zapravo lošiji od ovoga od kostiju. Taj ugljen pravi neki Жidov, emigrant iz Austrije, koji je tamo nekad bio vlasnik farmaceutske industrije. Čovjek se zaposlio, hvata se i za paučinu da spasi život, da postane „koristan”. Ako pratiš razvitak bolesti tih ljudi, onda vidiš i njihovu psihologiju. Sutradan dolaze u ambulantu ti isti, a i novi, s proljevima. Njihov se izgled naglo pogoršao. Lijek nije pomogao. Naglo mršave, kolobar se

dara_banovic.jpg

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.

U prijepodnevnim časovima 20. oktobra 1942 godine , na dan svetih mučenika Sergija i Vakha (Srđevdan) , naišla je esesovska vojska na područje skoro cijelog sela Veliko Palančište , zatim većeg dijela sela Malo Palančište i dijela Jelovca koje graniči sa Velikim Palančištem i pokupila svo stanovništvo bez obzira na godine uzrasta i sakupila kod zaseoka Vučkovići u Velikom Palančištu. U popodnevnim časovima istog dana došla je jedna jedinica ustaša koja je preuzela sav sakupljeni narod os esesovaca koji su se zatim povukli na front. U predvečernjim časovima 20 oktobra , dakle, istog dana, ustašu su izvršile razdvajanje muškaraca preko 15. godina na jednu stranu , a žene i djecu

svetozar-livada1.jpg

LIVADA: Stepinac je bio poklonik ustaške ideologije i najdragoceniji stub Pavelićevog ustaškog režima

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada. Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali u istom loncu i juha bi se razdvojila“ ili

Komšija me vodi u logor

Odvede mene moj komšija, onaj što je prije šest dana sipao ustašama rakiju iz one zelene pljoske kad smo Jovanka i ja prestravljeno i paralizirano gledali u cijevi ustaških pušaka, a Dalmatinac Marijan, koji nas je poznavao par mjeseci, raspravljao se sa ustašama. Bio je sam početak oktobra ’42. Ljesa je otvorena otkako sam jutros tuda izašao iz dvorišta. Krave prolaze ljesu, prelaze veliku bašču, pa drugu ljesu i skreću u štalu. Ja sam nekako malo zaostao, kad, prije nego što ću skrenuti prema štalskim vratima da povežem krave, iz naše kuće izađe Pepa Moćnik. Vrata kuće su širom otvorena. Oba krila. U kući se prema svjetlu prozora vide neki

Genocida nad Srbima nema u čitankama

U svojoj knjizi posvećenoj stradanju Srba u XX veku i njegovom prikrivanju, profesor dr Smilja Avramov koristila je isključivo strana dokumenta i otkrila dramatične ali i decenijama zataškavane razmere zločina nad srpskim narodom. Dvotomna knjiga “Genocid u Jugoslaviji od 1941-1945. i 1991. godine”, profesora dr Smilje Avramov, dodatno je “uznemirila” pristalice teorije o štetnosti pominjanja zločina, naročito genocida nad Srbima. Knjiga se oslanja isključivo na pisana dokumenta iz arhiva i instituta stranih država, i bavi se ne samo genocidom nad Srbima, već i problemom njegovog prikrivanja. Otkriva imena zemalja čije su obaveštajne službe igrale dvostruke igre, onih koje su zamenom teza optuživale druge države za sve što su one činile. U tom kontekstu,

NAJNOVIJE VIJESTI

Oluja u Moskvi

Mediji su upravo kao i devedesetih godina odigrali ulogu branitelja domovine, ne

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.