arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Grobnica u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta 1945. godine

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba, prije samog oslobođenja Gospića, odveli ih u Smiljan, te ih povješali na putokaze i okolno drveće na raskrsnici puteva u Smiljanu. Žrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala 

Deset godina učenja o Holokaustu, nije još uvijek dovoljno da se pređe na Pokolj?

Kao ekvivalent Holokaustu je predložen Pokolj, ali su to anonimni i krajnje nestručni zaposlenici u državnim institucijama napali, što je zapravo bio najveći trud koji su preduzeli u smislu rada na ovom istorijskom periodu i temi. Objavljeno na www.Frontal.rs : 9 aprila, 2021. – aktuelno i danas Nakon što su stotine hiljada maraka utrošene na slanje izabranih profesora istorije i srpskog jezika na kurs u Izrael, upravo da bi učili o metodologiji izučavanja žrtava Holokausta, te obaveznih predavanja o istom profesorima istih predmeta u Srpskoj, to očigledno još nikako nije dovoljno da bi se bavili stradanjem srpskog naroda sada i odmah. Osim što je dio stranih lobista infiltriran u institucije

Miloš Ković: Nikad više 1941.

Istoričar Miloš Ković izjavio je da je smisao postojanja Republike Srpske u tome što je ona posljednji garant prava na postojanje srpskog naroda. Ovde nije reč o bilo kakvoj politici, ovde je reč o jednom narodu koji neće da mre, koji hoće da živi, hoće da gleda svoju decu kako rastu, hoće da ostane u zavetu, u zavetnoj svetosavskoj veri svojih predaka. I to je sve – rekao je Ković na naučnom skupu u Bijeljini posvećenom istoriji ovog područja u 20. vijeku. Profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu kaže da je riječ o prvom u ciklusu naučnih skupova o istoriji Bijeljine čiji je cilj da objasni čemu Republika Srpska, ne

DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Opet Srebrenica

Ovih dana opet dolaze signali od anglosaksonske politike da će Nijemci u Generalnoj skupštini UN ponovo pokrenuti rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici. Isti ti Nijemci su u periodu 1941. – 1944. godine napravili genocid nad srpskim narodom u Podrinju, preko svojih izvršilaca, a to su bile ustaše pod vođstvom Francetića legije, koje su u Srebreničkom srezu od 1941. do 1945. godine ubile 2.264 Srba na najsvirepiji način, a od toga je bilo 430 djece. Ukupno je od 1941. do 1945. godine na području Srebrenice ubijeno 6.469 srba. Isti ti Nijemci su u operaciji ”Trio” 1942. godine pobili na Drini više 100. 000 Srba, od Foče, preko Višegrada, Srebrenice i Bratunca,

PROTESTNO PISMO POVODOM NEOUSTAŠKIH IDEJA U SRPSKOJ AKADEMSKOJ JAVNOSTI

Smatramo da Gruhonjićeva rasistička haranga protiv srpskog naroda, baš kao propaganda hrvatskih i muslimanskih ustaša uoči 1941, služi za to da opravda genocid kome su Srbi danas podvrgnuti od strane NATO država i potomaka zločinaca iz Drugog svetskog rata. Izražavamo najdublje ogorčenje zbog nedostojnog postupanja dela akademske javnosti koji je proteklih dana stao u odbranu prava Dinka Gruhonjića, zaposlenog na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, da neoustaškim izjavama vređa čitav srpski narod, ali i sve pristojne, moralne ljude, nezavisno od nacionalnosti, i sramoteći samu ideju Univerziteta. Na nezadovoljstvo studenata, koji su zbog Gruhonjićevih dugogodišnjih teških uvreda blokirali Filozofski fakultet, uprava ove ustanove odgovorila je tako što je u potpunosti

Vladimir Bursać: Uspomena i sećanje na čoveka koji je samo govorio istinu u jedno gluvo doba

Nakon što je Fondacija “Zaboravljeni korijeni” obnovila spomenik Draganu i Bojani Grgić, 30. marta 2024. godine služen je i parastos bračnom paru Grgić. Parastos je služilo sedam sveštenika iz pet eparhija Srpske pravoslavne crkve. Dragan Grgić i njegova supruga Bojana nisu bili blagosloveni decom, biološkim potomstvom, naslednicima. Međutim, činjenica da se petnaestak ljudi danas skupilo na njihovom grobu, skoro 40 godina kako se završio zemaljski život Dragana Grgića, kao i da je Dragan Radović nebrojeno puta bio na ovome mestu, dok se obnavljao spomenik govori nešto sasvim drugo. Govori da su Dragan i Bojana iza sebe ipak ostavili decu, duhovnu decu i da smo mi ta njihova deca, koja čuvaju

Bojan Vegara: SMIJEMO LI UOPŠTE U SRBIJI ŠKOLOVATI DJECU?

Da li ja kao neko ko je vidio sve strahote rata u Sarajevu, smijem doći u Novi Sad ili Beograd da izdam knjigu o tim strašnim danima i da li djeca mojih prijatelja, kumova i rođaka uopšte smiju da dođu da studiraju u Srbiji, a da ih profesori ne smatraju fašistima i genetskim otpadom? Zakolju ti komšiju, siluju komšinicu pred djecom, od čega se jedno trajno razboli. Zatvore ti đeda od 74 godine u logor i razmjeniš ga sa 34 kile, a baba se danima krije u trapu za krompir i odvode je u logor kad požele. Onda u ratu gledaš prosut mozak druga, otkinute dijelove tijela vršnjaka, a na

LjUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo nebo nad nama da li će zauvek sjati nad našim počivalištem? Beskraj i kraj, konačnost i vječnost, smrt i besmrtnost, sve je slilo u jednu tačku i stalo u ovaj trenutak. Da li se čovak zato rodi, zato muči, zato poguri pod teretom svake nevolje – zato da u jednom ljetnjem danu sagleda kraj svega – kraj muke i kraj ljepote? Muka za mrvu kruva i ljepotu rađanja, ljepota u oku i osmijehu i onda kraj sa pitanjem kuda sve odlazi. Kraj u srijedu! Možda je tako pisano. Ja sam mislila da nijesam ni na sredini života, a

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Uporedimo li dostupne tragove preostale iz prošlih epoha sa onim što nam kao predložak pruža 20. vijek, jasno je da su naši davni preci bili biološki prilagođeniji ovoj planeti, nesumnjivo inteligentniji i moralno superiorniji od današnje populacije, koja je biološki, ali i na mnogo drugih planova, na putu ubrzane devolucije. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Iako je Jasenovac jasan znak tog propadanja,

SRETEN JAKOVLjEVIĆ: TALOG ISTORIJSKIH NEISTINA

U ,,Novoj Zori“, broj 73-74 (proleće-leto, 2022) objavljen je prilog Dejan Medaković (1922–2008) DANI, SJEĆANjA IV. Akademik Medaković u svojim dnevničkim zapisima 23. marta 1983. godine komentariše reakciju Batrića Jovanovića, na emisije Zagrebačke televizije (8. i 15. marta) povodom 40. godišnjice Bitke na Neretvi. Naime, Jovanović  u Politici, 22. marta 1983. ističe svoja zapažanja o emisiji, a uredništvu zamera što su izostavili deo njegovog karaketrističnog kazivanja, u kojem je izneo autentične podatke o toj bici u dolini Neretve. Da podsetimo, priloge za te dve emisije su pripremale TV Beograd, Sarajevo i Titograd. Ali završni posao, uobličavanje emisije izvršeno je u zagrebačkoj televiziji, koja je ,,isecala“, brisala pominjanje ustaša i domobrana. ,,Iz emisije proizilazi da

Anđeli u paklu

Dušan Bursać: Anđeli u paklu

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, „Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. English To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno „bratstvo i jedinstvo“ između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov „Anđeli u pa­klu“. Anđeli u paklu – sadržaj Dušan Bursać: ANĐELI U PAKLUIzdavač:

Ranko Radelić: Genocid nad Srbima – poglavlje istrgnuto iz knjige svjetske istorije

Džonatan Štajnberg, pokojni profesor moderne evropske istorije na Univerzitetu Pensilvanije i istaknuti proučavalac Holokausta, napisao je – „Izostavljanje Hrvatske iz konvencionalnih studija o Holokaustu je poput knjige čije je prvo poglavlje istrgnuto“, te da su napadi na Srbe u NDH „najraniji totalni Genocid koji je pokušan tokom Drugog svetskog rata“. Prije više od 2.000 godina, u trećem vijeku prije nove ere, u sjevernoj Indiji nije bilo ni demokratije, ni ljudskih prava, ni pametnih telefona, ni interneta, a pogotovo nije bilo nevladinih organizacija. Postojalo je samo čudesno Maurijsko carstvo, sa Ašokom Velikim (273.-232.) kao njegovim vladarem. Nakon burnih ratova koje je vodio oko 265. pne, okrutni i surovi ratnik Ašoka je

Istoričar dr Nemanja Dević među 10% najproduktivnijih srpskih naučnika

Ništa od toga nije bio moj uspeh, nego milost Gospoda i pravda za one u čije ime govorim. U Bosni postoji jedan neobičan izraz za ničije dete: zove se nahoče. E ja sam, otkad sam upisao Filozofski fakultet u Beogradu bio nahoče. I to ne zato što nemam roditelje, ujake ili kumove, već zato što oni nisu sedeli na uticajnim mestima. Uz to, nisam bio ni Jugosloven ni komunista već izrazita suprotnost svega toga, što takođe nije baš bila zgodna okolnost na jednom od poslednjih uporišta ovih lipsavajućih ideologija u Srbiji. Do doktorata to nisam mnogo osećao, onda se na moja pleća srušila lavina. Tuklo je sa svih strana, u

Život posle NDH

Veliki broj unesrećenih koji su nekako preživeli pokolj kompenzovali su svoj bol i traumu upadajući u iracionalne prostore uma, u asocijalnost i izolaciju, u svet magijskih obreda i mističnih rituala. Piše: Milan Četnik Sudbina preživelih Srba na područjima gde je ustaški genocid bio masovan i monstruozan samo usput i fragmentarno pominjana je u srpskoj memoaristici i publicistici, dok je u istoriografiji potpuno zanemarena. Posleratnim komunističkim vlastima nije padalo na pamet da urade kakvu-takvu mentalnu „asanaciju terena”. Preživeli su ostavljeni da se, u materijalnoj bedi, sami izbore sa svojim košmarima i demonima. Veliki broj unesrećenih koji su nekako preživeli teror, ranjeni i progonjeni, svedoci zločina, pripadnici obezglavljenih ili zatrtih porodica ili

Vidio sam grozotu najveću

U logoru Stara Gradiška bilo je strašnih prizora. Vidio sam tako da majka potpuno zamazana od dječjeg proljeva svoje dijete drži za ruku, a dok drugo tako uneređena doji. Ali najteže mi je bilo kada sam vidio da su u Jastrebarskom smještena toliko mala djeca da nisu mogla još ni hodati. Ili su ležala ili su puzala – priča Milorad Jandrić. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Davor Konjikušić NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.