arrow up

Lekar i pesnik ranjenog detinjstva

Kozarska sela su gorela, u plamenu nestajale sirotinjske udžerice, a u zbegu, duboko u šumi, među hiljadama nejači, najviše žena i dece, u leto 1943. godine, rođen je Rajko Srdić. Njegova majka Petra iz Crne Doline kod Prijedora pupčanu vrpcu prerezala je srpom kojim je žela žito na skrovitim proplancima, okupala ga na potoku i zavila u staru krpu. „Preživeo sam, na veliko čudo. Mnogi moji vršnjaci, deca rođena u zbegovima, ustaškim logorima, kolibama i vododerinama, nisu imala tu sreću. Svuda, po celoj Kozari, Potkozarju i Knešpolju, o njihovom stradanju svedočili su grobovi, mali, dečji, sa krstačama od pruća”, kaže Srdić. Tako o sebi, o ranjenom detinjstvu u Drugom svetskom

MATEMATIKA SRAMA: 80 GODINA LAЖI I BJEЖANJA OD GROBOVA U DONJOJ GRADINI: Novinar i publicista Zoran M. Kos za „Novosti“

Nedavno sam na stranama Novosti, u tekstu „Donja Gradina ćuti, a mi statiramo“, ukazao na poraznu činjenicu naše nebrige prema najvećem srpskom groblju pod otvorenim nebom. Međutim, inicijativa Miodraga Linte da Srbija osnuje Memorijalni centar u Beogradu – koji bi se navodno „sistematski borio“ za istinu – primorava me na oštru reakciju. Piše: Zoran M. Kos Kao novinar istraživač i dugogodišnji saradnik Antuna Miletića, čoveka koji je arhivski ovekovječio jasenovački pakao, ne mogu nemo posmatrati pokušaj „beogradizacije“ sećanja. Ovo nije samo polemika; ovo je odbrana autentičnog stratišta od kabinetskog marketinga koji nas udaljava od kostiju koje u Donjoj  Gradini i danas jauču i čame. Između kostiju i kabineta Dok se iz udaljenih

JOŠ PONEŠTO IZ MOJIH SEĆANJA NA JADOVNO

Iz knjige Milana Trešnjića – IZ KRALJEVSTVA NIKOLE TESLE, Gambit Jagodina, 2012. Anti Paveliću, zagrebačkom advokatu, da stane na čelo Nezavisne države Hrvatske, blagoslov je dao Adolf Hitler, kancelar Nemačke, a prećutno i Rimski papa, poglavar katolika u svetu. Hrišćanstvo Adolfa Hitlera, kao i njegovog italijanskog uzora Benita Musolinija, zasnovano je na istim rasnim, političkim i verskim načelima, na čistunstvu krvi, vere i molitve. Katoličanstvo je religija svih kojima je božji apostol u Rimu. Pravoslavlje je greh hrišćanski, jer je to bezbožje, takođe i islam… Prema tome učenju i verovanju, nije greh istrebiti nevernike i ljudske stvorove koji zagađuju katoličke vrednosti. Stoga endehazija oštri kame, oštri mačeve i puni cevi

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Mićo I. Martinović: Molitva na Kolariću

Vapaj molitve pokajničke nek put neba sine i silno jurne u visine, i mučenika bol umine! Klonule glave na grudi,Sjedim zariven u gusti mrak,U tišini sve je, zidovi hladniTamne noći odbačen svlak.Samo misli iz klonule glave,Kaplju u noći sleđene zjap,Uma mračno predskazanje,Il’ možda skriveni neki znak? Kližu misli treperave, svele,Izgubljene u vremena tamnim skutima,Ljepljive, teške i vrele,Kroz lavirinte zagubljenim putima.Istrže se duša iz okova puti,Pa ko svila, božanskim nošena dahom,U predvorju drevnoga mraka sluti,Da vjekovima sve je, pokriveno prahom! Tijelo, savijeno u bolnom grču,Znojnim čelom ledeni kamen dira;Dok plamenovi voštana tijela srču,Klizi duša tunelom mističnog vira!Može li čovjek nad ponornom hridi,Upregnut sjenima u tragičnom srazu,Da obzorje božanskih vrtova vidi,I iz

Ljudi, bježimo bolan, pobiće nas!

Neverovatni su putevi kojima je ovo svedočanstvo o poslednjim danima života našeg dede i pradede stigla do nas, njegovih potomaka. Mjesto i vrijeme događaja: SFRJ, Tuzla, oktobar 1976. Zdravo, ja sam Zoran, izgleda da ćemo biti cimeri – reče mladić otvorivši vrata na skromoj sobici u studentskom domu. Drugi momak, svjetlo smeđe kose i svijetlo plavih očiju pogleda ga prijateljski – Jeste, bićemo cimeri, ja sam Vladimir. Riječ po riječ i stigoše dvojica novopečenih cimera i budućih prijatelja do porodične istorije. Obrad, otac moj, bio je momak, kao mi sad, kad su ga ustaše četrdeset prve uhapsile – reče Zoran. Odvedoše ga, oteše iz rođene kuće u Ljubiji. Ubaciše u

DONJA GRADINA ĆUTI, A MI STATIRAMO: Zoran M.Kos za „Novosti“ o najvećem srpskom stradanju u NDH

U susret najavljenoj ceremoniji u Donjoj Gradini, saradnik Antuna Miletića i Lordana Zafranovića, novinar i istraživač Zoran M. Kos donosi nam opominjući autorski tekst. Otvoreno govori o paradoksu naše kulture pamćenja: zašto polje najvećeg srpskog stradanja i tri decenije nakon oslobođenja muzeološki „ćuti” i zašto administrativni protokoli ne smiju biti zamjena za istinski institucionalni zavjet? Tekst prenosimo u cjelosti: Na pragu devete decenije od proboja jasenovačkih logoraša, istina o stradanju u sistemu logora smrti NDH i dalje prebiva u bolnom rascjepu između ceremonijalnog protokola i surove tišine terena. Dugo smo opravdanje za zanemarivanje Donje Gradine tražili u ideološkim okovima prošlog vijeka, u jugoslovenskom sistemu koji je, zarad lažnog projekta „bratstva

Vladimir Umeljić

Vladimir Umeljić: VLADIKA PAKRAČKO-SLAVONSKI JOVAN, GREHOVI I HRIŠĆANSKO POKAJANJE

„Ima knjiga i radova koji su ‘na ivici’ poput knjige Aleksandera Korba, koji je tvrdio da genocid nad Srbima u Hrvatskoj nije bio planiran.“, tako Vladika Pakračko-slavonski Jovan (Ćulibrk), „jedan od vodećih stručnjaka za Holokaust na prostoru nekadašnje Jugoslavije“, kao piše „Politika“, Beograd, 22.04.2026. Na kakvoj je to ivici Aleksander Korb, koga su inače Vladika Jovan, Veljko Đurić Mišina, Dejan Ristić i svi ostali, do danas vodeći ljudi u beogradskom Muzeju žrtava genocida svojevremeno promovisali, ugošćavali i pozivali na naučne manifestacije u Beogradu, Zagrebu i Banja Luci? Aleksandra Korba, koji zastupa stav da se Srbocid, „genocid nad Srbima u hrvatskoj državi 1941-1945. nikada nije desio, da je to izmišljotina srpskih

Sećanje na jasenovačke žrtve na američki način: Ambasadorkina sućut Hrvatima

Nikol Mekgro se dok je “žalila” žrtve pridružila Hrvatima, ne pomenuvši ni reč o tome da su žrtve zapravo Srbi. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država Nikol Mekgro “odala je počast” žrtvama Jasenovca na američki način. “Danas smo se pridružili hiljadama Hrvata u sećanju i odavanju počasti svima koje su ustaše ubile u koncentracionom logoru Jasenovac. 81 godinu nakon proboja zatvorenika i oslobođenja logora, Spomen-obeležje Jasenovac stoji kao podsećanje na stradanje žrtava i strahotu Holokausta. Ponovo potvrđujemo posvećenost istini, sećanju i dostojanstvu za svaku žrtvu”, objavljeno je na zvaničnoj stranici Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj, uz fotografiju Nikol Mekgro koja odaje “počast”.  Dok se “moli” za stradale, ne pominje za koga

Bankovic

Vladimir M. Banković: Kako smo ostali bez imena za sopstveno stradanje

Dati ime znači povući liniju, reći da je ovo deo nas, da je ovo nešto što pamtimo kao celinu i što ne prepuštamo ni slučaju ni tuđem tumačenju. ENGLISH Pre skoro deceniju, a ja tu možda i grešim, pa neka mi čitaoci ne zamere, članovi udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke izašli su u javnost sa idejom o imenovanju genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (u daljem tekstu NDH). Njihov predlog bio je izraz ”Pokolj”. Zvučao je jezivo, strašno i mračno, ali imajući u vidu šta mu je bio zadatak da imenuje, nije mogao ni biti mnogo ulepšan. Avaj, u nadi da će srpska javnost početi da diskutuje na

Zašto je snimak Konferencije o genocidu nad Srbima u NDH nestao sa skupštinskog Jutjub kanala? – RT Balkan

Organizatori događaja se pitaju da li je posredi neažurnost ili namera da snimak ostane zatrpan samo arhiviran na sajtu Skupštine Srbije. Snimak sa Međunarodne konferencije Stradanje Srba u NDH u periodu od 1941. do 1945. godine, obrisan je sa Jutjub kanala Skupštine Srbije da bi se ispravila tehnička greška i nakon toga nije ponovno vraćen, ukazuje advokat Momir M. Radić.  Organizatori događaja se pitaju da li je posredi neažurnost ili namera da snimak ostane zatrpan samo arhiviran na sajtu Skupštine Srbije, a da nestane sa Jutjuba. Kako ističe, “dosta je onih koji nisu srećni što se ta konferencija održala i što se uopšte govori o toj temi”. “Nakon što je konferencija održana

Bastašić: Da pamtimo, da nikad ne zaboravimo

Na ovu godišnjicu proboja jasenovačkih logoraša, konferencija treba dati doprinos, da mnogi koji još ne znaju, saznaju kakvom su strašnom, teško pojmljivom zločinu bili podvrgnuti naši članovi porodica, naši sunarodnici. Da oni koji znaju da se podsete. Da budemo pamtiše. U Domu Narodne skupštine Srbije, 9. aprila 2026. godine, održana je međunarodna konferencija „Stradanje Srba u Nezavisnoj državi Hrvatskoj u periodu 1941-1945. godine“ . Učesnicima se kao jedan od uvodničara obratio i dr Dušan Bastašić. 2015. godine, Narodna Skupština Republike Srpske, donela je Deklaraciju o genocidu počinjenom nad Srbima, Jevrejima i Romima. Kao zainteresovana strana, tada sam imao čast da govorim poslanicima Republike Srpske uoči glasanja. Nažalost moram pomenuti da

Ko se ruga žrtvama Jasenovca?!

Svake godine u aprilu, kada sjećanja na Koncentracioni logor Jasenovac dobiju pojačanu pažnju domaćih medija, sjetim se preminulog akademika Srboljuba Жivanovića, s kojim sam imao čast da nekoliko sati provedem u razgovoru na terasi Hotela “Bosna” u Banjaluci. Piše: Nikola Deretić Dovezao sam ga s banjalučkog aerodroma po zaduženju Udruženja “Jasenovac-Donja Gradina” koje je bilo organizator više međunarodnih konferencija o Jasenovcu. Za one koji ne znaju, akademik Жivanović bio je član prve komisije antropologa koja je u junu 1964. godine obavila istraživanja na području Donje Gradine. Komisiju su sačinjavali dr Vida Brodar, stručni saradnik Instituta za biologiju Univerziteta u Ljubljani, dr Anton Pogačnik, asistent Antropološkog odsjeka Biotehničkog fakulteta u Ljubljani,

Sandra Blagić: Dušo moja, pod crnicom zemljom, boli li te ćutanje?

Dušo moja, praštaj potomcima svojim jer nismo zaslužili velike mučenike kao što ste vi. Dušo moja, boli li te nepravda? Dušo moja, pod crnicom zemljom, boli li te ćutanje? Boli li te umanjivanje broja poklanih, nedoklanih, u Savu bačenih mučeničkih duša? Boli li te tišina u Donjoj Gradini? Ili voliš što se čuje samo cvrkut ptica? Boli li te što se okupimo samo jednom godišnje da ti mučeničku zemlju cjelivamo? Da li te boli što te spominjemo rijetko ili skoro nikako? Pijetko samo pred izbore ili kad se neki poeni skupljaju. Boli li te kad vidiš kako tvoje preživjele logoraše stave u zadnje redove a ONI stoje, sjede u prvim?A

Linta: Srbija da osnuje Memorijalni centar genocida nad Srbima u NDH u Beogradu

Zalažem se da Srbija osnuje Memorijalni centar genocida nad Srbima u NDH sa sjedištem u Beogradu koji treba da njeguje kulturu sjećanja i sistematski se bori protiv protiv negiranja genocida koji je počinjen nad srpskim narodom na području današnje Hrvatske, BiH i Srema za vrijeme Drugog svjetskog rata. Posebno je važno da se pokrene borba za međunarodno priznanje genocida nad Srbima s ciljem da što veći broj država i međunarodnih organizacija u svojim parlamenata donesu Rezolucije kojima se ovaj masovni, organizovani i smišljeni zločin uništenja našeg naroda proglašava genocidom. Zloglasna Nezavisna Država Hrvatska je počinila genocid nad Srbima a hrvatski narod nije preuzeo odgovornost, kao što je to učinio njemački

Bojanić: DAN SEĆANJA ILI DAN ZABORAVA…

CEREMONIJE NISU DOVOLjNE, ALI JESU KORISNE POSLE DECENIJA ĆUTNJE Juče, Republika Srpska obeležila je Dan sećanja na žrtve ustaškog genocida u sistemu logora Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donja Gradina (a nigde nema reči SRBI). Postavlja se jedno bolno i suštinsko pitanje: da li se zaista sećamo ili samo formalno obeležavamo? Kolko da izustimo i politički prigrabimo neke poene. Tu nema iskrene suštine, da je ima Donja Gradina bi izgledala kao Jad Vašem ili neka lokacija u Srbiji koja bi bila namenjena tom datumu i sećanju na stradale Srbe u NDH. Dobar primer imamo i muzejsku postavku i spomenik u Starom Brodu na Drini… Na obalama Save, tamo gde zemlja i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.