
U Srbiju stiže Krajina (3)
Piše: Prim. dr Dragica Lukić Jedan čiča nosi sendvič, sasušen u ruci, čuva ga. Pitam ih da li mu šta treba. Ne treba ništa, kaže. Ala mi je pitanje?! Divim se i čudim svojim glupim pitanjima. Šta da radim, ne znam bolje. Ne spavam, hodam sanjiva, saosećam sa ponornicom, odoh u dubinu, u beznađe. Prošlo je tačno 86 sati kako nisam oka sklopila. Nemam vremena, moram svojima da pomognem. Moram sada biti Srbija, ceo srpski narod koji ih čeka sada sam ja. Nema nikog od zvaničnika. Samo crvenokrstaši, policajci, zdravstveni radnici i ja dočekujemo kolonu. Kažu mi da je čovjek sa sendvičem bio imućan domaćin. Uvek je za Božić nosio








