arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojanić: DAN SEĆANjA NA 17. mart 2004. Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID

Pre 16. godina na Kosovu i Metohiji izbili su najveći etnički zločinački motivisani sukobi od starne šiptara i dolaska međunarodnih snaga u okupiranoj srpskoj pokrajini. Priredio Đorđe Bojanić Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID, evo i zašto… zar zatiranje svega Srpskog što je od antičkog doba građeno, te uništene crkve, manastiri, groblja, spomenici, ti pisani dokumenti, sva ta starina, oslikana, sve te uništene freske, ta uništena kultura, duhovnost i fizičko uništenje ljudi… zar to nije GENOCID nad jednim narodom, koji se našao usamljen dok je na svo to razaranje i uništavanje mirno gledala ta demokratska Evropa? Pitam se, kakav je to narod koji uništava groblja, koji se i

Hadži Mirjana Stojisavljević: Knjiga izlaska

Nije pitanje hoćemo li ili nećemo da se borimo, nego hoćemo li ili nećemo da postojimo. Car Lazar Sada već u godinama kada „izvesni delovi moga života počinju da liče na ispražnjene dvorane palate jer je siromašni vlasnik odustao da živi u celoj palati” (M. Jursenar), odlučih da na jednom mestu saberem sopstvena razmišljanja o svome milom srpskom rodu. Stoga sam u svojevrsnu audijenciju primila vlastite uspomene na dvadesetdvogodišnju borbu za srpski jezik, i to od onog časa kada sam početkom maja 1992. godine sa rekom Srba morala napustiti Sarajevo. „Knjiga izlaska”, simboličnog naziva, sadrži u drugom delu pripovest o tome kako sam izašla iz ratom zahvaćenog grada, odbijajući da

dr Jovan Rašković

Zavet i ispovest

Uzrastanje bez zaveta, mora stvoriti slabe, perverzne i koristoljubive ljude. Narcise i egocentrike. Često potpuno poremećene.  Piše: Miroslav Pušonja Naleteh sinoć na intervju sa akademikom Jovanom Jovom Raškovićem. U tom razgovoru pred svanuće političkih pa potom ratnih sukoba, Jova reče da smo u jednom periodu vremena živeli iznad naših mogućnosti (strani krediti o kojima se nije pričalo pre osamdesetih), da smo zborili iznad naše pameti (ideološko slepilo za stvarni svet u nama i oko nas) i da smo odlučivali iznad naših znanja (organi samoupravljanja). To nas je dovelo do stanja svesti da nam nema ravnih, i da ništa ne treba menjati.  U tom sjajnom intervjuu Jova još reče da je

Neizmišljena priča o njoj

Sanjala sam je noćas. Onakvu kakvu je ne pamtim. Kakva je možda bila nekada davno, bar deceniju i po pre mog rođenja. Nasmejana, a crne oči igraju, gologlava, sa puštenom pletenicom preko leđa. Nigde njene crne marame… Gleda me i ne govori. Samo se smeje i maše, a kao da lebdi iznad polja. Da li njenog, Livanjskog, ili našeg sremačkog? Biće da je Livanjsko. Biće da je otišla tamo na besmrtnim krilima, da nastavi u večnosti sa onima koje su joj uzeli na zemlji. Kako se takva bol može izdržati? Gde se skriva ta snaga kojom tvoje telo i duša podnesu toliki gubitak? Muža, svekrve, braće, devera, sestara, snaha, sinovaca,

ZADAH LjUDSKIH TELA KOJA GORE I DANAS OSEĆAM U NOZDRVAMA

Potresna ispovest Vlajka Kaurina koji je kao dečak bio zatočenik logora Jasenovac. „OD Jasenovca počinjem da pamtim. Od patnje čovek brzo sazri. Strašni prizori. Posle rata, želeo sam da pričam i pričao sam o Jasenovcu, ali nije imao ko da sluša…“ – Zadah ljudskih tela koja gore u pećima Jasenovca i danas osećam u nozdrvama. Noću me posećuju jasenovačke slike. Žicom ograđena livada na kojoj žene, deca, stari i nemoćni čupaju i jedu travu i piju gadnu vodu iz crnih lokvi. Prizori ljudi naslaganih unakrst kao drva, čije grudi ustaše probijaju ćuskijama. Tela kako vise kao neki strašni plodovi na topoli užasa u Gradini i leševa u Savi. Ovako govori Vlajko

POKRŠTAVANjE SRBA VATIKAN ZABELEŽIO U 390 DOKUMENATA: Spisi o unijaćenju Srba ugledali svetlo dana zahvaljujući SANU i Arhivu Vojvodine

Petog decembra 1621. leta Gospodnjeg rimokatolički sveštenik Paskvalin izveštava u pismu Vatikanu da je krstio Nikolu Kopčića „muslimana iz Bosne“, starog 17 godina, a 25.oktobra 1623. skadarski biskup Dominik Andriaši šalje „radosnu obavest“ Svetoj stolici da je preveo u rimokatoličku veru 305 pravoslavaca. Piše: Jovanka Simić Ovo su samo prva dva od ukupno 390 vatikanskih dokumenata o preveravanju (unijaćenju) srpskog naroda u 17. veku na prostoru Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Crne Gore i Srbije koje je ugledni srpski arhivista Marko Jačov (Benkovac, 1949. – Kastel Gandolfo kod Rima, 8. januar 2022) u Vatikanu pronašao i potom sabrao u knjigu „Spisi kongregacije za propagandu vere u Rimu o Srbima 1622-1644.“ Knjiga dokumenata

Ruzvelt: Kako možete živeti sa narodom od koga ste doživeli genocid?

REČI SMILjE AVRAMOV O RUZVELTU VAŽNIJE NEGO IKAD: KAKO ŽIVETI SA ONIMA OD KOJIH STE DOŽIVELI GENOCID Ljubaznošću novinarke i prijatelja naše redakcije Milijane Baletić, Glas javnosti prenosi njen intervju iz 2004. godine, sa preminulom profesorkom Smiljom Avramov pod nazivom “Novi svetski poredak, pravo ili sila“ u kojem je, tako jednostavno, a do kraja suštinski sagledan poredak svetskih moćnika i pred njenim argumentima ostaje potpuno razotkriven! U intervjuu ona govori o obnavljanju Jugoslavije i o tome kako je Ruzvelt bio protiv toga, kako je pitao kralja Aleksandra Karađorđevića: “Pa šta vam treba Jugoslavija, kako možete živeti sa narodom od koga ste doživeli genocid?” Izvor: GLAS JAVNOSTI Vezane vijesti: VIDEO: Srpski

U mjestu Vršani kod Bijeljine 16. marta 1944. pripadnici zloglasne Handžar divizije ubili 82 mještana

Pripadnici 13. Handžar divizije, 16. marta 1944. godine na zvjerski način pobili su 82 Srba, mještana Vršana, među kojima je bilo i 16 djece. Handžar divizija je bila produžena ruka hitlerovske soldateske, koja je počinila strašne zločine ne samo u Vršanima, nego i u drugim okolnim naseljima i šire. Ona je bila formirana u najvećem broju od muslimana, koji su na ovim prostorima počinili strašne zločine i ostali nekažnjeni. Mještani Vršana kažu da je 16. marta 1944. pobijeno deset članova porodice Aćimović, koja danas nema nijednog potomka, kao i sveštenik Ljubomir Svitlić, njegove dvije kćerke, supruga i sin u dvorištu crkve, u blizini koje je podignut spomenik svim žrtvama ovog

Đurđica Dragaš: HERCEGOVINA

Nemoguće je ostati nem… kad je upoznaš… Pustim poljem rasulo se nebo .Sivi kamen k suncu pogledao.Tanka travka vetrom zaplakala.Gola grana tužbalicu zapevala. Dva goluba nad jamom Korićkomukrstila krila.Životom se smrti osvetila.Okno crno svetlom obasjala. Hercegovina me po srcu prepoznalaNa ranu mi smilje privila.Nebo mi brižna darovala. Hercegovina me kamenom zaklela.Sestrinskim okom pomilovala. Surova i milna,Škrta i blagodatna.Zemlja sunca i suza.Stamena majka širokog skuta. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

Bojan Vegara: Srđan i Staša su poginuli ispred zgrade, a imali su samo 12 i 13 godina

Svako primirje je odnijelo nekoliko dečijih života i baš svako su oni prekršili. Danas je Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva i obuze me neka jeza i hladnoća. Sjećam se dana kad su ubijene Nataša i Milica, svirala je uzbuna i prekinuta je škola, jer je 50 metara od prve linije. Kasnije nam je javljeno da su na Grbavici ubijene iz snajpera Nataša i Milica. Naravno bilo je primirje, a od primirja najviše nas je stradalo. Svako primirje je odnijelo nekoliko dečijih života i baš svako su oni prekršili. Svijet mi nismo mnogo interesovali i taj svijet nije htio da zna za nas. Bili smo gladni, žedni, bjedni. Nagutali

Linta poziva Tužilaštvo za ratne zločine da u svom radu koristi 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta poziva Tužilaštvo za ratne zločine da da u svom radu konačno počne da koristi 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima. Tužilaštvo za ratne zločine preuzelo je 2009. godine arhivu bivšeg Saveznog komiteta za prikupljanje podataka o povredama međunarodnog humanitarnog prava i zločina protiv čovečnosti na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. godine. Odluku o osnivanju navedenog Komiteta donijela je Skupština bivše SFRJ 18.marta 1992. godine. Tokom svog postojanja prikupio je više od 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima. Komitet, koji je jedno vreme predvodio tadašnji patolog sa VMA dr Zoran Stanković, istraživao je ratne zločine nad Srbima u Gospiću, Medačkom xepu, Pakračkoj

Svedočenje Borislava Ševa iz Piskavice o pravljenju sapuna u Jasenovcu

„Gledo sam ja kako oni od ljudi prave sapun. O, diko moja, ja sam ti tačno jedanput udarijo u jednu baraku kod centralne brijačnice. Da njesam bijo brico, ne bi ja smijo tamo ni ići. Tamo ta je bila baraka. Tamo đe je sade onaj spomenik. Vamo malo više bila je ta baraka. Baraka je bila sigurno… Ako nije bila 30-40 metara dugačka. Kaznovi su sve jedan do drugog. Kaznovi su u baraci. Kolko je toga! Puna baraka. Na jednu stranu su kaznovi, na drugu su stolovi. Na stolovima meso ljudsko. E, vako, salo se vidi. Ja sam vidijo tačno na stolovima to, to, to meso. Sve masno. Ljudsko meso.

Gordana Dostanić: ZAOSTAVŠTINA LIVANjSKIH SRBA

Da li ste nekada bili u Livnu, gradiću jugozapadne Bosne, koji se preprečio na samom putu od Banja Luke ka Splitu? Piše: Gordana Dostanić Znate li da je to gradić kome njegovi stanovnici dali tri imena: Lijevno, Hlivno i Livno? Ili da je taj troimeni grad kolevka srpske srednjovekovne dinastije Mrnjavčević, kako nam kazuje istoričar Dubrovačke republike,  enediktanac, Mavro Orbin, dok u svom delu Kraljevstvo Slovena predstavlja prošlost Južnih Slovena? Orbin piše da je, Mrnja, od koga su Mrnjavčevići, živeo u Livnu iz koga ga je, sebi u službu, uzeo car Dušan, kada je 1350. godine prolazio tim krajem. Taj „sjajni, bijeli biser, kakvog nema na čitavom dunjaluku“, kako je

Olivera Šekularac: Ko voli istinu, sve voli

Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, al’ Vaskrs ne biva bez rana. Dočeka me jutros drenov cvet, Na severu zemlje lala Ote se suza prađedovska zauvek. Zna i ona da dren nije samo drvo, da dren nije samo cvet. Kaži suzo, zašto sama padaš, Ko još plače na cvetanje rano? Onaj kom je preklan svet, Ko ne pamti rodnu kuću, Ni iznad nje ptice let. Ne plačem to ja od tuge, Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, Al’ vaskrs ne biva bez rana. Kada vam ponekad strah dođe, Kome se pomolite Vi, Kojima je (oduvek) pradedovski zanat bio srbosjek. I ne pišem

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Mračna tajna na dnu kraških jama

Da li je ponovna aktuelizacija Dana sećanja na žrtve fojbi u Italiji posledica istorijskog revanšizma i zamene teza, ili želja da se dostojno obeleže nevine žrtve partizana o čijoj sudbini se nije govorilo Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta teritoriju koja se nalazi između novih granica Jugoslavije, određenih u članovima 3 i 22, italijansko-jugoslovenske granice koja je postojala na dan 1. januara 1938, a takođe i opštinu Zadar i sva ostrva i obližnja ostrvca. Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta ostrvo Palagružu i ostala ostrvca… – navedeno je između ostalog u ukazu o ratifikaciji mira između Italije i Jugoslavije koji je potpisan februara 1947. godine. Tim ukazom, koji

NAJNOVIJE VIJESTI

Kolona

Probudila sam se ispod traktorske prikolice, prljava i umorna, još mokra od

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.