Bojan Vegara: Srđan i Staša su poginuli ispred zgrade, a imali su samo 12 i 13 godina

Svako primirje je odnijelo nekoliko dečijih života i baš svako su oni prekršili.

Danas je Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva i obuze me neka jeza i hladnoća.

Sjećam se dana kad su ubijene Nataša i Milica, svirala je uzbuna i prekinuta je škola, jer je 50 metara od prve linije. Kasnije nam je javljeno da su na Grbavici ubijene iz snajpera Nataša i Milica.

Naravno bilo je primirje, a od primirja najviše nas je stradalo. Svako primirje je odnijelo nekoliko dečijih života i baš svako su oni prekršili. Svijet mi nismo mnogo interesovali i taj svijet nije htio da zna za nas.

Bili smo gladni, žedni, bjedni. Nagutali smo se prašine od granata, čije detonacije su znale da iz nas izbiju sav vazduh. Nakupili smo se mema i vlage podruma i hodnika bez trunke svijetla. Bili smo eksperti za izbjegavanje metaka i pretrčavanje brisanog prostora.

Ali, mnogo nas nije preživilo.

Ubijali su nas kao pse i bili smo im omiljeni plijen, jer gledali su nas kao na dlanu. Sjećam se kad je poginuo Gvozden imao je 14 godina, a taj dan smo bili dugo zajedno u haustoru. Pamtim kad sam ga mrtvog vidio i kad sam oči pokrio dlanovima i pustio krik. Danima nisam imao sna, a i sad vidim tu olabavljenu dječiju ruku ispalu sa nosila, niz koju teče mlaz krvi.

Sjećam se kad sam dogovorio razmjenu metaka za kolekciju sa Srđanom na koju nije došao. Poginuo je sat kasnije. On i Staša poginuli su ispred zgrade, a imali su samo 12 i 13 godina, a i tada je bilo neko primirje. Plakao sam dugo do u noć, jer znali smo se i svi smo u centru Hadžića bili kako braća.

Znam kad je poginula Gordana 13 god, Nikola 16 god, Todor 4 god, Bojana 11 god i još mnogo njih.

Danas naše muke malo koga interesuju i ta naša stradanja se rijetko pomenu. A ja vam se kunem, da smo svi heroji i kako je rekao u jednom komentaru na moj tekst pokojni Boro Krsmanović, jedan od naših najvećih ratnika „Nisam ja ništa bolji borac od djece koja su živila u Hadžićima, svi ste vi heroji.“

Izvor: Bojan Vegara – Fejsbuk stranica