arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Mračna tajna na dnu kraških jama

Da li je ponovna aktuelizacija Dana sećanja na žrtve fojbi u Italiji posledica istorijskog revanšizma i zamene teza, ili želja da se dostojno obeleže nevine žrtve partizana o čijoj sudbini se nije govorilo Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta teritoriju koja se nalazi između novih granica Jugoslavije, određenih u članovima 3 i 22, italijansko-jugoslovenske granice koja je postojala na dan 1. januara 1938, a takođe i opštinu Zadar i sva ostrva i obližnja ostrvca. Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta ostrvo Palagružu i ostala ostrvca… – navedeno je između ostalog u ukazu o ratifikaciji mira između Italije i Jugoslavije koji je potpisan februara 1947. godine. Tim ukazom, koji

U Ruskom domu u Beogradu evociraju sećanje na nacističke zločine 

Međunarodni naučni simpozijum «Sećamo se, nema zastarelosti, Nacistički zločini i genocid nad narodima u godinama Drugog svetskog rata» koji je održan 27. februara u Ruskom domu u Beogradu bio je značajan događaj u kontekstu obeležavanja osamdesete godišnjice Velike Pobede nad fašizmom. Međunarodni istraživački centar za Drugi svetski rat iz Maribora i njegova beogradska filijala okupili su na simpozijumu istoričare, istraživače genocida i Holokausta iz Srbije, Rusije, Slovenije i Izraela i tako objedinili zajednički cilj — očuvanje sećanja na zverstva u Drugom svetskom ratu i borbu protiv revizionizma. U centru pažnje bili su nacistički koncentracioni logori koji su postojali na teritoriji bivše Jugoslavije. Na simpozijumu je dobro izučena užasna realnost logora smrti kao što su Jasenovac

Srbi ne zaboravljaju nelegalni referendum, ubistvo Gardovića i spaljenu srpsku zastavu

Nakon izglasavanja referenduma u skupštini bivše SR BiH i preglasavanja srpskih predstavnika, zatim novog preglasavanja 29. februara i 1. marta 1992. godine na nelegalnom referendumu, Srbi su u BiH imali samo dvije opcije – da prihvate majorizaciju i referendum i dočekaju novi genocid, ili da se organizuju i brane. Referendum – 1. mart 1992.Foto: RTRS U subotu, 1. marta, navršavaju se 33 godine od nelegalnog referenduma o unitarizaciji i preglasavanju Srba u BiH, iako je dotadašnja, bivša „socijalistička BiH“ od 1945. godine funkcionisala striktno po principu da se ne smije dešavati preglasavanje nijednog naroda. Nakon što je 1990. godine u BiH izabrana skupština sa višestranačkim sastavom, od početka funkcionisanja vidljiva

SUSRET SA PRECIMA

Srce mi udara pod grlom. Tamo dole, tamo su moji posejani i požnjeveni. I ja sam tamo davno posejana.. Piše: Cvijeta Radić Ne čuju se više zvuci dana koji već sasvim izmrvljen tone u topli mir noći. Tišinu retko prereže škljocanje ključa, tek da osujeti povratak nekog odocnelog stanara. I noćas se, po ko zna koji put, ušunjavam i udobno smeštam u zamišljenu mutnu sliku u ramu bez jasnog oblika i dimenzija. Magloviti planinski predeo presečen širokom ravnicom i kuće ušuškane u senke gustih krošnji drveća koje pamti duže od najstarijih ukućana. Ljudi nejasnih crta lica prikazuju se obrisma stasa i odeće po kojoj prepoznajem samo njihov pol… Noćima tako,

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Trebinju

U Muzeju Hercegovine u Trebinju, u subotu 01. marta 2025. od 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji i književnom izrazu govoriće Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, a o inspiraciji za ovu

Bojan Vegara: DAN KOJI JE MIRISAO NA POBJEDU U RATU

Naši su napredovali i gledali smo kroz dvogled kao muslimani bježe onim Igmanskim putem u kolonama. Pričalo se, da nam treba 500 metara da se spojimo sa Đeneralom i da je to kraj rata. Mama samo što je izašla iz stana i otišla na posao, a mi ustali i molili se Bogu. Neko zalupa na vrata i prekidoh molitvu. Buraz osta u sobi da se moli, a ja otvorih vrata. Ispred stoji baba sva zapuhana i rekoh joj: -Odkud ti baba ovako rano? -Ma jutros naišle Munje, svratio Vlado da vidi đeda i odoše na Igman. Reče baba i prođe u hodnik i sjede sva uspuhana. Briše znoj i puše

Đurđica Dragaš: Zbog istine, zbog nezaborava i onih nevinih duša koje traže mir

Slučaj je hteo da mi baš istog prepodneva stignu poruke od dvojice poštovanih prijatelja sa Fejsbuka, dvojice istomišljenika i, na neki naš način, saborca. Predsednik udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić mi je prosledio mejl koji mu je stigao iz Danske. Poslao mu ga je sin Anđelke Dragaš koja je nekim čudom, kao dete u kolevci, preživela ustaški pokolj na padinama Trebevića. Čovek je, pretražujući internet, pronašao tekst objavljen na sajtu udruženja u kojem je opisan i od zaborava otrgnut zločin nad njegovom porodicom (Krstovdan porodice Dragaš). Zamišljam njegovo iznenađenje, radost, tugu, more pomešanih osećanja kad je pročitao ove redove. Mi, potomci čudom preživelih, najbolje znamo šta znači jedno takvo svedočanstvo.

PREŽIVEO SAM JER NISAM JEO OTROVANU HRANU: Svedočenje Bože Vidačkovića iz Gradiške, koji je preživeo mučenje u dečjem logoru Sisak

Samo ovako može se opisati prava istina svega što se dešavalo u logorima NDH, a što sada biskupi iz Zagreba relativizuju i negiraju. O patnjama u fabrici dečje smrti u Sisku za „Novosti“ je, 2018, dve godine pred smrt, svedočio logoraš Božo Vidačković iz Gradiške. To je bila njegova rana ceo život. Rođen je 1933. u potkozarskom selu Cimiroti, odakle je sa ocem, maćehom, te četvoro braće i sestara u novembru 1941. godine izbegao žestoku ustašku ofanzivu. U junu 1942. počeo je stravičan pokolj Srba na Kozari. Zarobljeni su i oterani u logor Stara Gradiška. Tu su ih ustaše tukle 15 dana, zatim su ih prebacili u Jasenovac. Na putu

Otjerana u grob

Stoja Trivkanović (1950 – 2019) iz Siska izgubila je sve sudske postupke pokrenute zbog ratnog ubojstva dvojice sinova i muža krajem ljeta 1991. godine. Stoja Trivkanović (1950) umrla je sredinom decembra 2019. godine u Sisku ne dočekavši pravdu zbog ubojstva sinova Zorana (23) i Berislava (18) te njihovog oca Nikole Trivkanovića (48). Trojica Trivkanovića su prisilno, 25. augusta 1991. godine, odvedena u nepoznato iz porodične kuće u sisačkom naselju Zeleni Brijeg. Zloglasnom bijelim kombijem, koji je ljeta i jeseni 1991. često viđan po Sisku, uniformirane su se osobe tog dana oko podneva uvezle u dvorište Trivkanovića. Odvedeni su viđeni na ORA-i, poznatom sisačkom mučilištu, nakon čega im se izgubio trag.

Saopštenje povodom godišnjice likvidacije porodice Radosavljević u Daruvaru

Dana 25. februara 1992. godine u Daruvaru pripadnik Hrvatske vojske, tada dvadesetogodišnji Jožica Mudri, likvidirao je četveročlanu srpsku porodicu Radosavljević: Radeta (36), njegovu suprugu Jovanku (32) i njihove maloljetne sinove Dejana (14) i Nenada(10). Toga dana, oko 19.15 časova, u kuću Radosavljevića navratio je Jožica Mudri u uniformi vojnog policajca i u toku višečasovnog razgovora sa vlasnikom kuće, motivisan činjenicom da su Radosavljevići srpske nacionalnosti, izvadio pištolj iz futrole i iz neposredne blizine u njih ispalio 11 metaka pucajući im u glave. Pošto je Dejan i nakon pucnjave davao znakove života, Mudri mu je kuhinjskim nožem zadao još osam ubodnih rana po grudnom košu i stomaku. Zatim je tijela mrtvih Radosavljevića posložio po podu trpezarije jedno do drugoga,

KO NAS JE KLEO NIJE DANGUBIO

Srbinu je grob svetinja i svi se boje da će im grobove najmilijih neko oskrnaviti te su se s toga odlučili da ih nose na svoju teritoriju. Piše Stanojević Zoran Stojim pred kućom kad nailazi Jovanović. Znam ga zajedno smo bili u bolnici. Dan sunčan ima i snijega koji se topi. Jovanović je sav mokar i umazan blatom. Priđe mi, kaže daj malo vode da se operem da ne idem kući ovakav. Pa gdje se tako uprlja pitam. Vodim ga do pumpe. Idem prijatelju sa groblja zamolili me da pomognem pri vađenju poginulih boraca. Muka živa druže moj, muka. Bolje u rat još godinu nego ovo raditi. Sahraniš pa opet

Vaše prvo i drugo ja

Ispred sebe imate generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Gošća RTS Radio1 je bila ekonomista Gordana Dostanić, koja slušaocima Prvog programa Radio Beograda poručuje: „Pratite svoju nit i pratite svoju misao. I da budete svesni da niste jedinka. Jeste jedinstveni, svaki čovek je jedinstven. Ne da budete deo stada. Ali niste jedinka zato što imate ispred sebe generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Znači da budete svesni veze između vekova pre i onih vekova koji će doći posle. Morate da pratite sebe i u poslu i u porodici i morate da budete spremni na

Gradonačelnik sa Udruženjem „Jadovno 1941.“: Pokrećemo inicijativu za izgradnju spomen-obilježja za žrtve Jadovna i Paga

Gradonačelnik Draško Stanivuković razgovarao je sa dr Dušanom Bastašićem, predsjednikom Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banje Luke, koji posvećeno čuva sjećanje na žrtve Jadovna i Paga. Kako je kazao, ovaj sastanak predstavlja još jedan korak u nastojanju da ne zaboravimo strašne zločine počinjene nad našim narodom i da sačuvamo istinu za buduće generacije. -Prošle godine Banja Luka je dobila Ulicu žrtava Jadovna i Paga, a sada idemo korak dalje – pokrećemo inicijativu za izgradnju spomen-obilježja, kako bismo dostojno odali počast svim nedužno stradalim žrtvama. Svake godine, 24. juna, na dan stradanja žrtava Jadovna i Paga, odavaćemo im počast i polagati vijence, kako bismo sačuvali sjećanje na njih i ne dozvolili da padnu

Ljiljana Bralović: U lelečju i bezrečju (deci logorašima, stradaloj u Jasenovcu)

Treba li da opet u našoj kući / srboseci otvore zaborav, / za jasenovčki košmar, / za jeme bezdanice, / za hiljade umorene dece, / za crne marame i leleka. Stoje li još stopice dečjetamo gde je lelečje i bezrečje,u blatu, kazamatu, čovekolomu,u domu za smrt i plačgde nož i mač, gde malj, gde gasgde su na nejač puštane zverida deci sude,a likom su podsećale na ljude. Po koji put u stosmrt nebeski Oče?Stradali da posvedočeda i Tvoja pravda ponekad zadocni.Kosci satanini u krvavom piruu strašnom miru, kao da naforu delekidaše nežne ručice bele,moriše već umorene.A ti Svevišnji,beše li bar u tišnji? Kliknite na sliku za uvećanje Te stope što

Vladimir Bursać: Šta za mene znači pojam Pokolj?

Zalaganje Udruženja “Jadovno 1941.“ da svoje aktivnosti na očuvanju i razvoju kulture pamćenja stradalih predaka i sunarodnika za vreme Drugog svetskog rata na teritoriji nezavisne Države Hrvatske, podigne na nivo naučne zajednice, zaslužuje veliku pažnju. Nažalost, svedoci smo koliko je tako nešto mukotrpno i naporno, i na koliko nerazumevanja, otpora ili jednostavnog zaobilaženja i prećutkivanja, od strane zvanične naučne zajednice, nailaze entuzijasti i vredni nacionalni radnici. Kao da samo po sebi već nije dovoljno horsko poricanje druge strane da zločina nije bilo, jer se zločini sistematski umanjuju, obezličavaju, stavljaju pod sumnju. Moramo priznati, da to vrlo uspešno, čine sve institucije, zvaničnici, naučnici, verski prvaci i javnost država koje su nasledile

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.