
BESPUĆA BLASFEMIJE I NEPOČINSTVA
Mnogi dobronamerni Srbin, što će reći naivan, dobrodušni čovek, apelovaće na srpsko-srpski dijalog u vezi teme o kojoj se ćutalo, po potrebi katkad pričalo, a najmanje radilo tj. ozbiljno i organizovano istraživalo. Ne shvata naš dobri i napaćeni narod da se nije hladne glave razgovarati sa srpskim izrodima koji bi, onako olako, da ubijaju ubijene goloruke ljude, isturajući predase umesto argumente – Crkvu, nacionalne institucije prvog reda, a jedan čak uporno i svagda i fakultetsku diplomu istoričara. Takvi su možda jednom bili Srbi, ali kad smo im dali priliku da učine dobra dela, videli smo da su zastranili, čineći svesno ili nesvesno neprebolna i neoprostiva nepočinstva. S takvima nema razgovora.












