arrow up

Ko su Surdulički mučenici?

Sveti surdulički mučenici su kanonizovani novomučenici Srpske pravoslavne crkve, stradali od bugarskog okupatora u Prvom svetskom ratu. Crkva ih proslavlja 29. maja, na dan kada su 2010. godine njihove mošti pohranjene u obnovljenu Spomen-kosturnicu u Surdulici.  U poslednje vreme više se i temeljnije govori o stradanjima srpskog naroda u Prvom svetskom ratu na prostoru u i oko Surdulice. Ova opština okupirana je od strane Bugara u jesen 1915. godine, a o zverstvima koja su ovde počinjena dugo se nije znalo. Kanonizovanjem Surduličkih mučenika u red svetih počinje aktivnija priča o značaju očuvanja sećanja na stradale. Priča o stradanju srpskog naroda u Prvom svetskom ratu od strane bugarskog okupatora posebno se

Gordana Dostanić: Tamo je duša vaskrsla

U zemljopisu je upisano da Jonsko i Jadransko more spajaju Otrantska vrata. To je istina zemljopisa. Naša povest i duša naroda pišu da plave grobnice Krfa i Paga spajaju Srbi koji u njima vekuju usnuli. Evo me na tom svetom ostrvu. Sveto nam duže od veka. Kažu: plava je to grobnica. Plava je! Takva je voda koja od vajkada kupa i glača stene, one što sa svih strana ostrva lenjo u more uranjaju. I grobnica je. Grobnica naših iscrpljenih, bolesnih kostura u vodu plavu spuštenih kad su večnim snom uspavljivani. A ime mu Vido. Tom ostrvu. Kao sveti Vid, kao Vidovdan. Ne mogu Srbi bez Vidova dana, onog što nam

sveti_vukasin.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

Dođite do Šaranove jame u subotu 20. juna 2026, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Visokog Preosveštenstva, Mitropolita gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i pete godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. U subotu 20. juna 2026, nad Šaranovom jamom na Velebitu, sedamnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u periodu od 11. aprila 1941. do 20.

Tihi pregaoci čuvaju ono što je sistem često zaboravljao

Razgovor sa Đorđem Bojanićem, glavnim urednikom portala Srpska istorija Više od jedne decenije portal srpskaistorija.com predstavlja jedno od retkih mesta na internetu gde se sistematski neguju srpska istorijska svest, kultura sećanja, pravoslavna duhovnost i teme koje veliki mediji često zaobilaze i institucionalni istoričari. Iza tog decenijskog pregalaštva stoji Đorđe Bojanić, profesor istorije, kolumnista, publicista i dokumentarista iz Niša, čovek koji svoj rad doživljava kao duhovnu i nacionalnu obavezu. Gospodine Bojaniću, šta Vas je podstaklo da pokrenete portal „Srpska istorija“? – Sajt je nastao iz potrebe da se sačuva srpsko istorijsko pamćenje od zaborava i nametnutog prećutkivanja. Mnoge teme iz naše prošlosti decenijama su bile gurnute u stranu, a mnoge žrtve i stradanja

Nemanja Dević: Neće da može, ukoliko pretendujemo na opstanak kao narod i država

Sve se radom da ispraviti i promeniti, no mora da se zasuču rukavi i radi krvnički, bez foliranja. Жrtve genocida nad srpskim narodom u NDH u Drugom svetskom ratu, jedinim istinskim genocidom na Balkanu u 20. veku, mi nismo popisali. Ne zato što su nam branile Švabe, već zato što mi to nismo želeli. Imali smo preča posla. I danas najgrlatiji sr(e)b(r)oljubi lamentiraju nad kukavnim srpstvom ugašenim, a da nikad nisu seli sa starcima iz svog sela pa da bar pretresu šta im se u rodnom mestu desilo. I 44 godine posle Tita naše vlade i mi sami nismo otvorili dosijea i grobnice i iskopali žrtve komunizma koje često oplakujemo

Ratni zločin silovanjem po hrvatskom modelu

Mile P., izbeglica iz Hrvatske, nedavno je na adresu u Srbiji, u kojoj živi od avgusta 1995. dobio rešenje o sprovođenju istrage, koju je protiv njega, brata mu i komšije otvorilo Жupanijsko državno odvetništvo  u Zagrebu još 21. decembra 2022. A kad je pročitao da mu se na teret stavlja krivično delo ratnog zločina – silovanje bratićeve žene – šokirao se. Piše: Savo Štrbac I do sada sam znao da hrvatsko pravosuđe olako procesuira pripadnike srpske nacionalnosti za ratne zločine, uključujući i one počinjene silovanjem, s tim da su ovi potonji bili prava retkost sve dok Hrvatska  2015.  nije donela Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vreme oružane agresije

Srpski Velebit

Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo je to, čini mi se, u godinama kasnog detinjstva ili ranog devojaštva. Piše: Gordana Dostanić U našoj kući, tata i njegov prijatelj pričali su o vremenu NDH u Sremu, pominjali Pokretni preki sud i imena pobijenih komšija, Srba, nikome dužnih i nizašta krivih. Bar ne svojom voljom. Onda je mama pomenula Jadovno. Ona je u svakoj prilici sve svodila na meru lepote i tuge doživljene u njenoj Lici. Tako i tada reče da je na Velebitu bio logor u koji su odvodili Srbe. Iz njega, tog logora, niko se nije vraćao. Mnogo ljudi je na Jadovnu pobijeno. Ona

Đurđica Dragaš: Lika, moja i tuđa

Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Udišem ličko jutro. Miriše poznato, setno, daleko. Miriše na pokošenu travu, detinjstvo i dedino dvorište. Miriše na bunar divoseljački i polje vrebačko. Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Slušam ptice, nemirne od oblaka što prete kišom. Letimo zajedno…. Letimo ka nebu… Prži me sunce na kamenu srušene crkve. Miriše  tamjan sa garavih zidova. Čuje se davno utihlo zvono, dečji plač i pesma devojaka. Čuje se život…veličanstven i dalek, blistav i zgažen. Жivot kojeg nema! Vodi me šuma velebitska,

Uzurpacija i trgovina zemljištem spomen kosturnice i spomen obilježja

UZURPACIJA ZEMLJIŠTA MEMORIJALNOG KOMPLEKSA U OPŠTINI JEZERO I NARUŠAVANJE NJEGOVOG IZGLEDA, ZNAČAJA I VELIČINE Obraćamo vam se sa ciljem da informišemo javnost, relevantne institucije kao i ljude zainteresovane za očuvanje sjećanja na nevino postradale kako se žrtve fašizma iz 1941. godine u našem malom mjestu u Republici Srpskoj ponovo ubijaju nakon 80 godina. Radi se o parcelaciji i razmjeni zemljišta na kojem se nalazi spomen-obilježje iz Drugog svjetskog rata na području opštine Jezero, kao i aktivnostima koje narušavaju dostojanstvo i umanjuju značaj ovog memorijalnog kompleksa. Lokacija je poznata pod nazivom Partizansko groblje, ali najveći dio imena žrtava čini Srpski Pravoslavni živalj koji je postradao u prvim mjesecima osnivanja NDH 1941.

Dimitrije Ruvarac: „EVO, ŠTA STE NAM KRIVI!“

Ovu vrednu knjigu poklanjamo javnosti zahvaljujući dobroti gospodina Zlatomira Lazića, direktora izdavačke kuće “Gambit” iz Jagodine. AKTUELNOST DELA DIMITRIJA RUVARCA „EVO, ŠTA STE NAM KRIVI!“ Predgovor: Vasilije Đ. KrestićOd šezdesetih godina XIX veka, kada je posle sloma apsolutizma započeo parlamentarni život u Monarhiji Habsburga, odnosi između Hrvata i Srba počeli su se zatezati i remetiti. Osnovni uzrok sukoba bio je taj što su sve hrvatske političke stranke svoju politiku temeljile na hrvatskom državnom i istorijskom pravu i što su na osnovu tog prava želele da stvore veliku i etnički čistu hrvatsku državu. Uzore za takvu nacionalnu politiku imali su u Mađarskoj. Poput Mađara, Hrvati su prihvatili instituciju hrvatskog „političkog“ ili

HAN POGLED – NEOTKRIVENI I NEKAЖNJENI USTAŠKI LOGOR SMRTI!

Prema malom broju dostupnih podataka, može se pretpostaviti da se logor sastojao iz tri dijela: ustaškog vojnog uporišta, sabirnog centra i mjesta na kojem su vršene egzekucije. Izvor: NE ZABORAVIMO – BLOG ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. FORMIRANJE I LOKACIJA LOGORATokom 1941. godine nova ustaška vlast je u selu Han Pogled, kao važnom strateškom položaju na putu Zvornik-Sarajevo formirala ustaško uporište koje je u nepoznatom periodu ustaške vladavine, između 1941. i 1942.

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac Genocid nad Srbima 1941 – 1945 (Drugi deo)

Šta je to što natera jednog običnog, civilizovanog Evropljanina da načini takve zločine kakve su Britanci vršili u Indiji, doseljenici u Ameriku nad američkim autohtonim stanovnicima, Severnoameričkim Indijancima, Belgijanci u Kongu ili Hrvati u NDH nad Srbima, posebno u Jasenovcu? Dok smo se mi delili na partizane i četnike, Hrvati su imali posebnu vrstu kame, noža, koju su nazivali srbosek, i koja je služila isključivo za ubijanje Srba, bez obzira da li su komunisti ili pripadnici regularne, kraljeve vojske. Danas, na hrvatskoj nacionalnoj televiziji admiral Davor Domazet govori javno da Hrvatskom kraljevstvu pripadaju Boka Kotorska, crnogorsko primorje do Ulcinja, čitava Bosna i Hercegovina, Srem, Bačka i delovi Banata, naša država

Đurđica Dragaš: Bilo ih je 12!

Otišli su pamteći jedino otkucaje majčinog srca i toplinu njenog tela. Жurili su da vide svet, da ga čvrsto obgrle ručicama, da ga udahnu, da mu se osmehnu. Жeleli su da polete ka suncu i trče šarenim livadama. Sanjali su miris kiše, prvi sneg i dodir mraza na obrazima. Pitali su se koliko je slano more i može li se pregaziti tolika voda. Maštali o igri, nestašnim dečjim uvojcima, o ljubavi i stidljivim pogledima ispod trepavica. Radovali su se majčinom krilu i očevom snažnom dlanu. Potrčali su ka životu verujući da će ga zagrliti, osetiti, oživeti…. Ali… ovaj svet nije bio spreman za njih! Otišli su, ne ugledavši ga, bez

Đurđica Dragaš: TRI KRSTA POD JABUKOM

Za sve mučenike koji su se vraćali kući i, umesto radosti i života, pronalazili grobove i zgarišta! Kako su nastavljali živote, samo su oni znali… Ležim….na zemlji smrznutoj. Dve zore dočekah,nepomičan,bez suze,bez uzdaha.Tup kao noć bez mesečine. Ležim i Boga prizivam.Crn,sam,za zemlju krvavu prikovan. Ležim na zgarištu,na temelju i konačištu.Ležim na grobu,bez spomena i krsta. Zatvorenih očiju,mrazom okovan,sanjam…proleće i pesmu,kosu raspletenu,belinu nedara njenih. Sanjam kolevku,ruke dečje,obraze rumene od vatre sa ognjišta. Ljubim čedo neviđeno,neljuljano,neoplakano. Ležim smrznut,na pragu kuće naše.Жiv, a mrtav. Ustaću….Sutra…Kad srce jadom okamenim. Skupiću im pepeo.Tri krsta kraj jabuke podići.Tri sveće zapaliti.Tri života odživeti. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.