Adolf Hitler u Sarajevu već 1937. godine

ADOLFA HITLERA OBALA je naziv jedne ulice u Sarajevu 1937. godine. Naime te godine je izvršeno preimenovanje ulica, odnosno brisanje starih nazivia sa srpkim imenima.

Umjesto starih naziva uvedeni su novi i tako je Adolf Hitler dobio ulicu u Sarajevu. Pored Adolfa Hitlera dobili su ulice i budući ključni učesnici događaja, kao što je Ante Pavelić, Kvaternik, Musolini. Uvođenjem novih naziva ulica u Sarajevu, koji su navedeni u donjem popisu, najavljeno je izvjestan način dolazeće burno vrijeme i stardanje Jevreja i Srba u Sarajevu 1942. godine..

Popis novih naziva ulica u Srajevu 1937.

Izvor: Almanah adresar grada Sarajeva 1937. Štamparija „Bosanska pošta“ Sarajevo

Almanah Adresar grada Sarajeva 1937. (naslovna strana i predzadnja strana)

DVA POPISA STANOVNIŠTVA SARAJEVA 1879. i 1931. godine

Izvor: Almanah grada Sarajeva

Za proteklih 40 godina, od 1879. do 1931. godine došlo je do velikih promjena u strukturi stanovništva grada Sarajeva. Muslimani su sa 69 % stanovništva zabilježili veliki pad na 39 % u ukupnom stanovništvu. Najveći porast dogodio se kod rimokatolika sa 3% na 26% stanovništva. Blagi porsat zabilježili su Jevreji i Pravoslavci. Ovaj poremećaj u strukturi stanovništva imao je veliki utjecaj na kasnija događanja. Došlo je sporazuma i zajedničke politike i nastupa rimokatolika i Muslimana, tako da su Muslimani učestvovali u ustaškoj vojsci, kao svojoj jedinoj vojnoj sili. Samim tim su i činili zločine u čišćenju Sarajeva od nepoželjnog stanovništva („trunja“) u ovom slučaju Jevreja i Srba.

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

Nezavisna Država Hrvatska proglašena je 10. aprila 1941. godine. Istovremeno objavljen je i Proglas za područje Vrbaske banovine a samim tim i za grad Sarajevo.

PROGLAS

10. travnja 1941. Banja Luka

„Niko ne smije kupovati ili na dar ili preuzimati na navodno čuvanje bilo šta od srba i židova, jer se i to smatra prekršajem“. „Neposluh ovih odredaba smatrat će se sabotažom, pa će svatko, tko se o njih ogreši biti predan Prijekom Sudu“.

Stožernik i likvidator Vrbaske banovine

Dr. Viktor Gutić v. R.

Gutić je poslije završetka Drugog svjetskog rata proglašen ratnim zločincem sa sledećim opisom: „ Gutić dr Viktor, Banjolučki advokat, stožernik Bosanske Krajine i povjerenik za likvidaciju Vrbaske banovine“.

MILE BUDAK: „NA NAŠEM TIJELU“ u govoru 13. jula 1941. u Karlovcu:

„Eto, braćo i sestre, na te svetinje, na crkvu, vjeru i obitelj, najviše navaljivahu naši najveći neprijatelji, a to su pravoslavci svih klasa i boljševici. Proračunati neprijatelji traže uvijek najosjetljivije mjesto i kušaju na nj udariti. Ali, baš se tu namjerio na najveći otpor, jer je ntim tim temeljima bazirana ideologija ustaškog pokreta“.

Izvor: Zagrebački frankovački list „Hrvatska“ 29. april 1914. godine:

„U našem krugu, na našem tijelu, nalazi se sva sila krpuša i spodobi Srba i slavosrba, koji nam prodaju grudu i more, a eto i kralja ubijaju, sa njima moramo jednom za svagda obračunati i uništiti ih. To nek nam od danas bude cilj…Ubojico, ime ti je Srbin! I jesi Srbin, prokleto ti sjeme i pleme, što ga je vjetar natrunio po našem hrvatskom tlu, da rađa zločin i zlobu, sije neslogu i razbojnički prolijeva krva“.

Izvor: Viktor Novak. Magnum Crimen. Zagreb, 1948, str. 9.

BJEŠTE PSINE PREKO DRINE – DIV PLANINE!

Autor: Mile Budak, ministar prosvjete.

Izvor: Novi list, broj 103, Zagreb, utorak 12. kolovoza 1941. godine.

U jednoj knjizi, autor, sveštenik rimokatoličke crkve, Krunoslav Draganović objašnjavajući istoriju crkve i odnos katolika i pravoslavaca citira fra Filipa Laštrića iz 18. stoljeća:

„Mi u njima (Pravoslavcima) ljuće neprijatelje imamo nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi o tome, kako da nas pod svoju vlast sprave.

Dva su glavna razloga tadanjim zategnutim odnošajima i sukobima katolika i pravoslavaca.
Prvi od njih jest, da su se pravoslavci pojavili u hrvatskim zemljama po prviput nakon dolaska Turaka kao njihovi kmetovi, pomoćnici, pa čak i kao njihova neredovita vojska“.

„Drugo su Srbi, koji se zovu Vlasi, a mi ih nazivamo Ćićima ili martolozima. Oni se doseljuju od Beograda i Smedereva, a vjere su sv. Pavla (pravoslavci)“.

„Radi neprestanog pustošenja po hrvatskoj Krajini, radi otimanja katoličke djece, koju bi kasnije prodavali u Tursku u roblje, i čestih krvoločtava, donese hrvatski sabor 1585. oštri zaključak, da se zarobljeni martolozi, uhvaćeni na zlodjelima na hrvatskom tlu, imaju nataknuti na kolac; u isto vrieme postupalo se dobro sa zarobljenim muslimanima. To dokazuje, koliko su Hrvatima dodijali pravoslavni martolozi.

Drugi razlog zlovolje katolika protiv pravoslavaca bio je radi nasilnog i nepravednog držanja pravoslavnih patriarha, vladika i svećenstva prema katoličkom narodu. Oni su htjeli katolike podložiti svojoj vlasti i udariti na njih poreze“.

Izvor: Draganović Krunoslav, Butorac Josip. (1944). Poviest crkve u Hrvatskoj, pregled od najstarijih vremena do danas. Zagreb: izdalo hrvatsko književno društvo svetog Jeronima, 1944.

Ovaj rimokatolički sveštenik, Krunoslav dr Draganović, bio je profesor na Zagrebačkom Bogoslovnom faklultetu, a za vrijeme rata Pavelićev ambasador i čovjek iz najbližeg okruženja kardinala Alojzija Stepinca. Poslije Drugog svjetskog rata proglašen je ratnim zločincem, gdje stoji da je obavljao dužnost potpredsjednika Zavoda za kolonizaciju u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pa ipak, sedamdesetih godina Draganović se vratio u Sarajevo i tu je i umro 1983. godine.

„Ovde u Zavodu sv. Jeronima, kao glavni organizatori Pacovskih kanala, djelovala su dva svećenika Rimokatoličke crkve dr Krunoslav Draganović i dr Dominik Mandić. Obojica su bili pristalice hrvatskog, fašističkog pokreta Ante Pavelića“.

„Vatikan i papa Pije XII. dobro su znali šta se dešava u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. (strana 150).

„Draganović je dakle došao u Rim kao predstavnik Crvenog krsta Hrvatske, sa blagoslovom nadbiskupa zagrebačkog Alojzija Stepinca“. (strana 152).

Izvor: Bajić, Jovo. (2003). Blaženi Jeronim solinska crkva i Srbo-Dalmati. Šabac: Beli Anđeo, 2003.

USTAŠKA PJESMA (KORJENI ZLA) 1934. godina

Ovako je Ante Pavelić spjevao svoju pjesmu, koja je poziv u rat i buduće zločine.

KULT MRTVIH JEST KULT ŽIVOTA

Naslovna strana novina Ustaška mladež 2. novembra 1942. godine. Dolje omladina Borova za vrijeme intoniranja ustaške himne 1942. godine.

Iz novina Ustaška mladež 1942. godina u tekstu : „Smrt je kult života“.

„Iz pepela Svačića, Kvaternika i Starčevića, Radića, Javora i Šufflaja buknuo je plamen rodu i kulturi, koja nosi ime Hrvatska. Snazi ovih metafizičkih i duhovnih svjetova, iz kojih nas je hrabrila snaga i sjaj karaktera, nisu mnogi tuđinci i neprijatelji ništa – jer duhovno je nedjeljivo i neuništivo – jer ideja može i krvlju krštena biti, ali tek tada je moćna, tada stalno pobjeđuje. Sa njihovih grobova su nas tjerali i razganjali, ali Starčević, Javor i Šufflaj, nisu za nas bili samo hladni grobovi velikana“.

DRUGI SVJETSKI RAT ŽRTVE 1941-1945.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Sarajevu je nastradalo 12.010 nevinih žrtava. U ukupnom broju žrtava najviše je bilo 8.778 Jevreja, od čega 4.1945 muških i 4.583 ženskih. To je 69% svih žrtava.

Ustaše su 1942. godine ubile 4.012 Jevreja u Jasenovcu a 4.361 Jevrejki u logoru Đakovo, što je ukupno 8.373 žrtava.Istu sudbinu su doživjela i djeca. Dječaci u Jasenovac a djevojčice u logor Đakovo.

U Jasenovcu je ubijeno 356 dječaka do deset godina starosti, a 350 djevojčica do deset godina starosti u logoru Đakovo.

Nijemci su u Sarajevu ubili 106 Jevreja, 29 muških i 77 ženskih.

Za vrijeme rata u Sarajevu je ubijeno 2.146 Srba (1.766 muškaraca i 380 žena) što je 18% svih žrtava.

Muslimana je ubijeno 776 ili 6% zatim 504 Hrvata ili 4% svih žrtava. Ostalih je ubijeno 185 ili 3% svih žrtava.

Žrtve su ubijane po raznim logorima. Najviše u Jasenovcu 4.729 žrtava i u logoru Đakovo 4.008 nevinih žrtava. Pored ovih žrtava ubijeno je u logoru Stara Gradiška 199 žrtava, Jadovnu 29, Loborgrad 16, Zemun Sajmište 13 i u logoru Slavonska Požega 4 nevine žrtve.

U vanjskim logorima ubijeno je: u logoru Aušvic 83 žrtve, pod opisom u Njemačkoj 82 i Norveškoj 22 nevine žrtve, u logoru Dahau 23 i u ostalim logorima 176 nevinih žrtava.

Podaci su korišteni iz Popisa žrtava 1941-1945.

Miljan Cujić

Izvor: SAVEZ SRBA IZ REGIONA