Đuđevdan je, crn Đurđevdan na Veljunu. Danas je pomen i parastos za 520 Veljunčana i ostalih iz okolnih sela, koji stradaše u Pokolju prvih dana „onoga“ rata.
Odlazim sa Mićom, Dušanom i Nikolom.
Skuplja se svijet oko spomen-kosturnice na Veljunu gdje su njihove kosti prenešene sa mjesta masovnog pokolja u Hrvatskom Blagaju na današnji dan. Ikonu Svetog Vukašina prvi put je na Veljun donio Dušan. Do sad je sa njim bila dva puta na Kordunu, u Sadilovcu.
Ljudi zagledavaju ikonu, mnogima je nepoznata. Ima ih i koji znaju, objašnjavaju drugima. Sveti Vukašin je Hercegovac iz sela Klepci. Završio je u logoru Jasenovac uz poznate riječi koje je uputio svojim dželatima:
– Samo ti dijete radi svoj posao!
„Samo ti, dijete, radi svoj posao“ najvažnija je srpska riječ.
Lako bi bilo utvrditi ne samo kad se prvi put čula u poslijeratnom javnom životu, već i kako je podizala iz neznanog groba onog koji je izgovorio i postepeno postajala lozinka jednog hrišćanskog naroda i svetinja njegovog jezika. Nesporna je samo ta riječ koja je pala na strašnom mjestu, u odsudnom času, i dobila kosmičke razmjere kao djelo jedino moguće unutrašnje slobode.
I ma kako se zvao taj koji je to izgovorio, on je postojao, i postojaće dok postoji onaj koji je iz njega progovorio i jezik na kojem je ta riječ izgovorena.
„Sveta je riječ a ne čovjek“, napisao je Matija Bećković o Vukašinu.
Iznad ikone Svetog Vukašina, na kamenom zidu kosturnice, prostrta je crna marama sa motivom središnjeg dijela stare krajiške krstače, simbol stradanja naroda Korduna.
Zagledavaju je sa pažnjom, prilaze joj, fotografišu.
Crtao cam je rukom, ovo je unikatni prvi primjerak. Poklanjam je za sjećanje Dušanu, čelnom čovjeku urduženja „Jadovno 1941“, koji je mnogo toga uradio da se naše žrtve ne zaborave, stratišta obilježe i obiđu, sazna istina o stradanju …
Nakon parastosa uz kosturnicu, penjemo se uz selo gore prema spomeniku podignutom stradalima. Nedavno su sa spomenika otkinute mesingane ploče sa njihovim imenima. Zahvaljujući Tatjani i mještanima veći dio je ponovo uređen.
Prvi put je na pomenu čelni čovjek slunjske opštine, gospodin Jure Katić. Njegov izlazak na binu popraćen je dugim aplauzom.
Već u početku govora je počeo vući paralele 1941 – 1991, malo nas podučio, da bi ubrzo iza toga pokolj u Blagaju nazvao “ incidentom“!!!
Govor očito nije „legao“ domaćinima, tako da je ubrzo stigla replika, odmjerena i na mjestu od strane dožupana Siniše Ljubojevića i predsjednika županijskog VSNM, Rade Kosanovića.
Čuo sam od ranije da je na Veljunu običaj da svira muzika taj dan kad je parastos. Mislio sam u prvi mah da je šator razapet da se napravi hladovima i da se tu osvježe stariji, jer oni čine glavninu.
Međutim tu se kolce zavodi !?
Meni je odavno jasno ko je to tako odredio i uperio nas da plešemo na kostima predaka i da muzika svira na najcrnji dan veljunskog kraja !? Veljun svakako nije mjesto za to i s tim konačno treba prekinuti. Ovo nije zbor za Preobraženje, ovdje se ne slavi dizanje ustanka, osnivanje brigada i sl.
Ovdje se sjećamo prvih nevinih žrtava i njihovog stradanja, i poslije parastosa je razlaz.
Već je pomalo zaboravljen prvi pomen, parastos, nakon Oluje. Ima tome već više od petnaest godina kad se na spomen kosturnicu na Veljunu popela izvjesna Biserka Legradić, pridošlica na Veljun. Ona je skinula gaće i naočigled svih se popišala uz riječi:
– Na mojoj hrvatskoj zemlji ja se mogu popišati gdje ja god hoću!!!
Naravno bez ikakve reakcije okupljenih, kao ni hrvatske policije koja je osiguravala ovaj skup.
E moji Kordunaši, ne treba nama Biserka. Pišamo mi sami po sebi već duže!
Željko Kresojević
U Veljunu na Kordunu, 06. maja 2015. godine
Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 06. maja 2016. godine.
Vezane vijesti:
Ustaše svjedoče o zločinu u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja 1941.