arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Nemanja Dević: Jedna sladunjava jugoslovenska pričica

10. januar 2025.

Da li iko razuman veruje u priču da su hiljade Srba usred NDH svečano slavili Božić u crkvi 1942? Jedan od najbljutavijih mitova savremene srpske istorije vezan je za muftiju iz Tuzle koji je navodno na Badnje veče ’42. spasao Srbe pokolja u crkvi. Zauzvrat kad je umro deset `iljada ljudi ga nosilo na tabutu, među njima i manje-više svi zahvalni tuzlanski Srbi. Mit je osmislio savremeni mitbaster srpske istorije, likom preslikani muftija Kurt, samo bez ahmedije. Dokazao nam čo`ek da Obilić ne postoji i da je stvarni junak srpske istorije muftija Iztuzle. Pa za nagradu postao ministar. Priča ima plemenit motiv i muftija jest bio projugoslovenski, možda i prosrpski

Racija

Skinija Jelke Jovandić

10. januar 2025.

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

Sandra Blagić: Logor Kruščica, danas mjesto zaraslo u korov, kupinu i šiblje

10. januar 2025.

Nedaleko od opštine Vitez, kod Travnika, nalazi se selo Kruščica. Skrivena od glavnog magistralnog puta, bez ikakvih putokaza i obilježja, stoji Crna kuća.  Logor Kruščica!  Sramota za Bosnu i Hercegovinu da krije veliki zločin.  Mjesto zaraslo u korov, kupinu, razno šiblje. Unakažena Crna kuća.  Kao iz horor filmova izlijeću slijepi miševi a duplje prozora ostadoše crne. Stislo u grudima, pritišće kao kamen i ne da mi da dišem. Na zidu kuće stoji spomen ploča, oštećena od metka iz proteklog rata.  Strah me da uđem. Oronula je, devastirana. Škripi drveni pod. Već mi slike pred očima lete.  Izgladnjeli, pretučeni i bosi čekali smrt. Jer su bili Srbi i Jevreji.  Unutrašnji zidovi unakaženi

Bojan Vegara: Srećan ti rođendan Republiko Srpska!

9. januar 2025.

Da se zna, da smo prvi ustali protiv svog zla svijeta i stvorili Republiku Srpsku. Ništa nam mogli niste, jer bili smo sila Božija. Bili smo vojska i narod, a sa nama je ostao samo Bog. Ostali su nas svi redom ostavili i bar neke snakcije uveli. Znali smo da smo sami. Kravavo smo se tukli sa domaćim i stranim islamskim fanaticima, ustašama, NATO paktom i to skoro četri godine. Nismo im dali pardona, jer kao što rekoh, bili smo sila i tako smo se i ponašali. Znali smo šta stvaramo i za šta krvarimo. Tripili smo nemoguće i nismo se žalili. Odbili smo na onom ratnom referendumu prvi pokušaj

POSLANICA STRADALIH

9. januar 2025.

Jerej Boško R. Marinkov napisao je pesmu posvećenu bebi Milici Jovanović – stradaloj u Mošorinu, u Raciji 1942. godine, i svim žrtvama tog strašnog zločina. Hristos se rodi, porodico moja, i rodi i vaskrse i zločince nadmaši, i mene prihvati bez ijedne molitve, jer ne znam čitati, ali sam Reč poznala. Hristos se rodi, divni moji gosti, osvanuli pred sofrom koju svake godine ukrasim, o Njegovom i svom rođendanu, jer drugog rođenja sem Njegove slave i svoje smrti nemam. I nemam drugih gostiju sem Njegove milosti i vašeg sećanja, da se zaigram i da mi se čestita na smrti. Da sam imala jedan, bilo bi ih mnoštvo do danas, i

STRADANjE SVEŠTENOMUČENIKA TEOFANA BEATOVIĆA: Ubijen od bratske ruke na Badnji dan 1942. godine

9. januar 2025.

Sveštenomučenik Teofan (Tomo) Beatović, rođen je u Bodežištima kod Gacka 1890. godine. Poslije aneksije, zajedno sa hercegovačkim ustanicima prelazi u Crnu Goru kao dobrovoljac do 1912, kada odlazi u Sjevernu Ameriku. Postrig prima u ruskom manastiru Svetog Tihona u Pensilvaniji o gdje boravi od novembra 1919.do marta 1921.godine, kada je rukopoložen za jerođakona od Arhiepiskopa ruskog Aleksandra. Bio je zapaženi misionar, u službi bolničara do jula 1923, kada prelazi u Srpsku Novu Eparhiju (koju osniva episkop Mardarije Uskoković (Sveti Mardarije Lješanski i Libertvilski). U to vrijeme, Teofan prikuplja priloge za manastir-sirotište Svetog Save u Libertvilu. Nakon četiri godine, otac Teofan se teško razbolio. Liječi se u Čikagu i Sent Paulu,

08. januara 1943. zatvoren logor u Sisku

8. januar 2025.

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao „Prihvatilište za djecu izbjeglica“. Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom „Ženske loze ustaškog pokreta“ i „Ustaške nadzorne službe“. Neposredno upravljanje „dječjim prihvatilištem“ bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Djeca su ovdje,

Mirko Rapaić: Posljednji Božić

7. januar 2025.

Bila je subota, 4. januar 1941. godine. Bio sam tada đak četvrtog razreda niže gimnazije u Korenici. Dočekali smo školski raspust za Božić. Zvoni školsko zvono i jurimo na ulicu. Svako na svoju stranu. Ja idem za moje rodno selo Jezerce, koje je udaljeno sedamnaest kilometara od Korenice. Daleko je i zima je, ali ću do noći stići da sa svojima provedem božićne praznike. Stigao sam do prvih kuća sela Prijeboj, i još samo tri kilometra pa sam kod kuće. Na ulazu u Prijeboj, naprije je zaselak Mažari ili, kako smo ih mi zvali, Marasovići. Tu su sve hrvatske kuće. Baš u tom zaseoku pojaviše se na prtini tri mladića, mojih godina ili malo mlađi. Ali ih ne poznadoh

KRVAVI BOŽIĆ 1993. godine …

7. januar 2025.

Na dan najvećeg hrišćanskog praznika srpsko selo Kravica u opštini Bratunac zavijeno u crno. Spomen obilježje poginulim borcima i civilnim žrtvama odbrambeno otadžbinskog rata i srpskim žrtvama Drugog svjetskog rata regije Birač i Srednjeg Podrinja Republike Srpske. Od 1992. do 1995. godine 3267 srpskih žrtava – Od 1941. do 1945. godine 6469 srpskih žrtava. Tekst na spomeniku: „Mir vašim kostima Kraj drumova prašnih, Pokoj vašoj duši, Posle muka strašnih. Spavajte kraj druma Snom predačkih senki, Spavajte mladići Nevini vo vjeka“. ++++++++++++++ Piše: Slavko Jovičić Slavuj (1953 – 2022. ) 07. januara 2019. Na pravoslavni Božić, 7. janara 1993. godine, muslimanske snage iz Srebrenice priredile su krvavi pir ubivši 49 Srba

pridvorica.jpg

Božić u Pridvorici 1942.

7. januar 2025.

U znak sjećanja na nevine žrtve jednog od najmonutrozniijih zločina, pokolj srpskog stanovništva u selu Pridvorici u Hercegovini, na Božić 1941. na 1942. godinu, redakcija portala Jadovno donosi dijelove knjige dr Sava Skoka „Krvavo kolo hercegovačko 1941-1942“ – tom prvi. Najveći naučni autoritet  i najobjektivniji hroničar ratnih  dešavanja u Hercegovini na stranicama 340-343, između ostalog, donosi detalje krvavog Božića u Pridvorici kod Gacka. Pridvorica je najpitomije selo u Gornjem Borču. Nipošto nije slučajno što su se baš u njoj zaustavili prvi slovenski doseljenici na hercegovačko tle i tu osnovali župu Viševu i podigli Kamberov Grad. Jer, Pridvorica je, budući okružena sa svih strana srednjenplaninskim visovima obraslim u gustim šumama i bujnim pašnjacima, pružala vrlo povoljne uslove za život nomada. Međutim,

Dušan Đuragin, jedan od nevinih čuruških žrtava

Šajkaška okupana u krvi

6. januar 2025.

Vlast u Budimpešti donela je odluku da se u južnoj Bačkoj sprovede sveobuhvatna racija, koja će ceo ledeni januar 1942. godine obojiti nevinom ljudskom krvlju, ispoljen neviđeni sadizam. Autor: Đorđe Vukmirović Početak 1942. godine u južnoj Bačkoj bio je leden. Temperatura je, danima, bila oko trideset stepeni ispod nule, pa je Tisa sasvim zaledila, tako da se na banatsku stranu moglo preći pešice. Još ledenije je, međutim, bilo u dušama žitelja Čuruga, Žablja, Đurđeva, Gospođinaca, Titela, Gardinovaca, Loka, Šajkaša, Mošorina, Vilova, Kovilja… Mađarska okupacija trajala je već devet meseci, a slutnja velikog zla, doduše još ne sasvim definisana, stalno je visila u vazduhu. KRVAVE oblike ta slutnja počeće da dobija

Otišao je naš Dimitrije

6. januar 2025.

Januarski dan, uoči Badnjeg jutra 2019, doneo je neizmernu bol i suze. Otišao je naš Dimitrije. Naš lički anđeo međ’ anđele nebeske. Postoje ljudi koje je lako voleti, a teško rečima opisati njihovu veličinu, dobrotu i dela. Retko se rađaju i sreću takvi koji ostavljaju trag za večnost. Bogoliki Mirko, hristolikih dela, dečak, a junak, borac za pravdu na svim poljima. Najpre na onim našim rodoljubivim, korenitim ličkim, čijom zemljom je dugo hodio, traga pravoslavnog nalazio i beležio, davavši sebe predano i nesebično, srcem, kako je samo on to umeo. Voleo je Liku, to je i njegov govor, i svaka arhaična reč odavala. Time se ponosio. Liku je nosio i

Svijeće

Kalendar genocida: 06. januar 1942.

6. januar 2025.

Godišnjica stradanja Srba na Kordunu. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnji dan, ustaše masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana). Domačaj lug, u šumi Mlađe, kod Liplja, Skakavac, 6. i 7. januara i 10. maja 1942. Ustaše su masakrirale 68 Srba, muškaraca, žena i djece. U Gornjoj Trebinji, na Kordunu ustaše su pobile više od 220 nevinih civilnih žrtava na Badnjak i Božić, 6. i 7.januara 1942. godine. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Vezane vijesti: Komemoracija u Gornjoj Trebinji Komemoracija u Gornjoj Trebinji na Kordunu

Bojan Vegara: ĐED DRAGO

6. januar 2025.

Čudili smo mu se, ja i brat, što uvijek stoji pred ikonom uveče i ujutru. Onda nas je naučio da se i mi molimo. To je vjerovatno, nešto najvrijednije, što me je neko naučio. Još nisam sreo čovjeka, koji je više volio djecu i životinje od mog đeda Drage. Više je ličio na nekog lika odbjeglog iz bajke, već na ljude koji danas žive. Rođen je u Pazariću kod Sarajeva 1918. godine. Drugi svjetski rat dočekao je kao vojnik u Mostaru. Iz Mostara je pobjegao odmah po kapitulaciji i došao kući. Kući je bio sve dok je imao duvana i kad mu je nestalo otišao je da ga kupi. Tu

Bojan Vegara: DANAS HLjEBA OD JUČE NE MOGU

3. januar 2025.

Hljeb je tijelo Hristovo, rekao mi je davno đed. Upamtio sam to i vjerujem u to čitav svoj život. A đed je uvijek meo mrvice i stavljao na prozor da se i ptice zaslade. Govorio nam je da se hljeb uvijek djeli sa ljudima koji ga nemaju i sa ostalim živim stvorovima, jer nama ga Bog daje i mi smo dužni dati ga svima koji ga nemaju. Ostalo mi je u sjećanju, kad babi dođe sestra Jelka uoči Nikoljdana, da šaraju Krsni hljeb. Skoro ritualno bi oprale ruke, iako su do tada njima samo ostala jela pravile i onda bi se kratko pomolile i počele da šaraju hljeb. Radile su

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA