arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Pokolj Funduka, Orlića, Vukadinovića i Veinovića 17/Mart – 18/Mart

Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i sjenicama 40 Srba prezimena: Funduk, Orlić, Vukadinović i Veinović. Donosimo Vam nepotpun spisak žrtava, koje ne smijemo zaboraviti ! Izvori i literatura: Kotar Korenica i kotar Udbina u NOR-u i socijalističkoj izgradnji, Grupa autora, Karlovac, 1979, 1058-1060. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005.

Vidio sam grozotu najveću

U logoru Stara Gradiška bilo je strašnih prizora. Vidio sam tako da majka potpuno zamazana od dječjeg proljeva svoje dijete drži za ruku, a dok drugo tako uneređena doji. Ali najteže mi je bilo kada sam vidio da su u Jastrebarskom smještena toliko mala djeca da nisu mogla još ni hodati. Ili su ležala ili su puzala – priča Milorad Jandrić. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Davor Konjikušić NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

Milan Ružić

Milan Ružić: Koliko je Srba trebalo da ubiju u Jasenovcu da bi se smatrali ubicama?

Sedmi učesnik našeg virtualnog okruglog stola „Srpska kultura sećanja i Jasenovac – izazovi i odgovori“ bio je pesnik Milan Ružić. Serijal priprema Vladimir Dimitrijević Umesto uvoda S obzirom na činjenicu da se tema sistema jasenovačkih logora i broja žrtava u njima ne tiče samo pojedinih Srba, nego celine našeg naroda, i da je prilikom obrade iste, veoma važno imati u vidu dijalošku prirodu potrage za istinom, naš i vaš sajt se, sa dva pitanja (1. Kakvo je mesto Jasenovca u našem istorijskom pamćenju? 2. Šta mislite o najnovijim polemikama oko broja žrtava u jasenovačkom sistemu logora?) obratio nizu intelektualaca sa molbom da na njih odgovore. Ponavljamo: „Stanje stvari“ neće ulaziti

INSTITUCIONALNI I DEMOKRATSKI ODGOVOR SRPSKE NA NASILNO DJELOVANjE

Srpska je ugrožena institucionalno i suštinski. Samo sloga i jedinstvo našeg naroda i svih faktora jesu odgovor Srpske na ozbiljne izazove Republika Srpska ima potencijal da uz mirne, institucionalne, demokratske, pravne i političke odgovore odbije nasilno i na prevari zasnovano djelovanje čiji je cilj otimanje svih njenih ključnih nadležnosti, njene imovine i prava odlučivanja garantovanog Ustavom i Dejtonskim mirovnim sporazumom, poručeno je sinoć na narodnoj tribini „Ugrožena Srpska – odlučan odgovor“, koju je u Šargovcu kod Banjaluke organizovao Pokret „Odbrana Srpske“. Predsjednik Pokreta Darko Matijašević rekao je da je cilj montiranog političkog procesa pred Sudom BiH pokušaj političke eliminacije predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, čime bi Srpska bila institucionalno obezglavljena

Garavice – mesto gde Srba više nema

OTKRIVANjE JEDNOG ZABORAVLjENOG USTAŠKOG ZLOČINA Dragan Radović, autor filma o masovnim stradanjima srpskog naroda u bihaćkom kraju, kaže za „Politiku” da na tom prostoru ima puno spomenika, zaraslih u korov, posvećenih žrtvama o kojima ljudi ne znaju ništa Nakon završetka filma, u sali je bio muk. Bez aplauza i ustajanja, mnoge gledaoce prikovane za sedišta sa suzama u očima držala je priča o masovnom stradanju srpskog stanovništva u, posle Jasenovca i Jadovna, najvećem stratištu na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Takva je bila atmosfera na beogradskoj premijeri filma „Garavice” 21. februara, koji prati priču o zločinima od početka do kraja Drugog svetskog rata na prostoru Korduna, Bihaćke krajine, zasnovanu na više

Bojan Vegara: Znate, mi taj rat nismo izgubili

Junački smo krv prolivali u tom ratu, u duplom obruču i protiv čitavog svijeta. Mi smo svima donijeli mir i Republiku Srpsku, a onda su nas svi zaboravili. Kad sam se noćas vratio iz Sarajeva kući u Bratunac, nisam bolovao za rodnim gradom. To mi je prvi put da odem, a da neki teret na leđima, velik ko Bjelašnica, ne donesem u sebi i da ne bolujem za tom vodom i tim zrakom, bar, nekoliko dana. Zato valjda za ovih 28 godina nisam ni bio više od desetak puta tamo, od toga sam samo četri puta otišao tamo gdje sam proveo djetinjstvo i rat. Sva četri puta sam se umacupao

Svijeće

Hadžići: Obilježeno 28 godina godina od egzodusa Srba iz Sarajeva

Povodom 28 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, služen je parastos u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Hadžićima. Obilježavanje egzodusa nastaviće se sutra u manastiru na Ravnoj Romaniji i vojničkom groblju „Novi Zejtinlik“. Predsjednik Srpske Milorad Dodik rekao je da je egzodus Srba iz Sarajeva, iako jedna od najvećih i najpotresnijih tragedija koja je zadesila stradalnički srpski narod na kraju 20. vijeka, bio i egzodus do slobode jer su ljudi napuštali svoja imanja i vjekovna ognjišta da bi slobodno živjeli u svojoj Republici Srpskoj. Egzodus je i Savu Poljčića i njegovu porodicu odveo u Bratunac, gdje, kaže, nije bio svoj na svome. Nije, kaže po povratku u Hadžiće doživljavao neprijatnosti,

Jovan Mirić: Bez komentara (četiri slike iz NDH)

Ne znaju kud će i šta će sa sobom, bez ikoga i bez ičega, pa mole Italijane da ih prime: u ropstvo, ili da ih streljaju. Jedno od to dvoje biće za njih rešenje. 1. Jasenovac, logor III – Ciglana. Kraj novembra ili početak decembra 1941. godine. Unutar žice logoraši, odrpani, mršavi, gladni, bolesni, vašljivi, sa neprestanom dizenterijom, jedva se vuku po zemlji. Neki nose i lance na nogama. Već ih je mnogo pomrlo i pobijeno. Pogleduju ka severu, gde na nekoliko stotina metara prolazi pruga Novska-Okučani. Nailazi voz, u koji upiru poglede čežnje. Logor Jasenovac III – Ciglana u zimu 1942. (Foto: JUSP Jasenovac) A na prozoru jednog kupea

Politika, petak 27. jul 1990.

Ekipa „Politike“ spustila se u pakao Jadovna

Podsjećamo na feljton objavljen u Politici o ekspediciji speleologa, novinara i fotografa iz Beograda, koja je sa sada već pokojnim istoričarem dr Đurom Zatezalom, krajem jula 1990. posjetila područje kompleksa logora Gospić – Jaodvno – Pag. EKIPA „POLITIKE“ POKUŠAĆE DA SE SPUSTI U PAKAO JADOVNA U masovnim hapšenjima i pokoljima pored ustaša-emigranata i novoregrutovanih učestvovala je takozvana regularna hrvatska vojska – domobrani, o čemu svedoči zapisnik o saslušanju Hilmije Berberovića, kancelarijskog podnadzornika, koji je kao domobran učestvovao u klanju u čuvenoj glinskoj crkvi  Velebit, 25. jula 1990. „Politika je na obronke Velebita uputila ekipu novinara, snimatelja i speleologa. O njihovim doživljajima i otkrićima izvestićemo u narednim brojevima lista, kao i

Mastilović: Progon Srba – vrhunac viševjekovnog procesa zatiranja

Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da bi se cijela istorija srpskog naroda na prostoru Sarajeva mogla sažeti u rečenicu da je to bio viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, te da ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka predstavlja vrhunac procesa zatiranja. – To je vrhunac zatiranja i to ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog, da bi se to na kraju pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje nažalost i danas traje – rekao je Mastilović. On je naglasio da progon Srba predstavlja vrhunac stradanja i zaokruživanje procesa zatiranja Srba u Sarajevu koji su preko noći

RT Balkan istražuje: Hoće li Srbija usvojiti rezoluciju o genocidu nad Srbima u NDH

Pitanje usvajanja rezolucije o genocidu nad Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj biće ponovo pokrenuto u srpskom parlamentu – tako barem obećava narodni poslanik prof. dr Branimir Nestorović iz pokreta “Mi – glas iz naroda, prof. dr Branimir Nestorović”. Nestorović objašnjava za RT Balkan da će ovo možda biti “četvrta sreća” jer tri puta je srpskoj skupštini podnošen predlog rezolucije o genocidu u NDH i nijednom nije prošao. “To je zaista sramotno. Poslednji put kada je podneta rezolucija (januar 2022, prim.aut) za njeno uvrštavanje u dnevni red zasedanja glasao je 41 poslanik. A možda je to i ‘uspeh’ jer prvi put kada je podneta rezolucija za nju je glasalo svega 11

Bojan Vegara: PRVI STRAH I 1. MART 1992.

Učinilo mi se da vidim poklane đedove ujake, o kojima sam slušao priče. Mislio sam o babinim pričama o Jasenovcu i jamama po Hercegovini. Već danima druga djeca se ne igraju sa nama. Srbi smo i to je dovoljno da se niko više ne druži sa nama. Druga djeca odlaze svaki dan u šumu iznad kuća i tamo provode dane. Buraz i ja ostajemo kući. Tako nas je otac zamolio. Nema ni našeg psa Bedžija sa kojim bi kratili vrjeme i koji je brata slušao kao robot. Nestao je prije nekoliko dana. Proljeće je i mislili smo da je otišao u kucaniju. Imao je i ranije običaj da nestane na

NA BLAGOVIJESTI VELIKI SKUP U BEOGRADU I POTPISIVANjE PETICIJE O GENOCIDU NAD SRBIMA

Pokret Srba Krajišnika pozvao je sve patriotske organizacije i pojedince da se 7. aprila, na praznik Blagovijesti, okupe pred Crkvom Svetog Marka u Beogradu, gdje će biti potpisivana peticija čiji je cilj da Skupština Srbije usvoji rezoluciju o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/, etničkom čišćenju i borbi protiv revizije istine o srpskom stradanju. Potpredsjednik Izvršnog odbora Pokreta Srba Krajišnika Slaven Stevelić izjavio je Srni da rezolucija o genocidu prevazilazi sva stranačka obilježja i organizacije, a da sam skup predstavlja esenciju srpskih patriota iz cijelog regiona sa jasnom porukom da se od ovog projekta neće odstupiti ni milimetar. „Nećemo dozvoliti nijednog momenta povlačenje“, rekao je Stevelić i

tesla_smiljan.jpg

Grobnica bez obilježja u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba i odveli ih u Smiljan, te ih povješali po drveću. Žrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala  sve do 1945.g.,  preživjela rodbina i prijatelji okupljali su se oko

srpske-crkve-lomace.jpg

Srpske crkve bile su lomače

U Drugom svetskom ratu, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, najokrutnije je demantovana stara latinska sentenca: Ars longa, vita brevis (Umetnost je duga, život kratak). Život oko milion pravoslavnih Srba, ne samo da je bio prekraćen, već su uništeni njihovi istorijski koreni, crkveno-umetnički spomenici. Njihovom uništavanju posvećena je knjiga akademika Dinka Davidova „Totalni genocid – Nezavisna država Hrvatska 1941–1945”, koju je objavio Zavod za udžbenike iz Beograda.  Srpska pravoslavna crkva u Osijeku, podignuta 1743. i srušena do temelja početkom 1942. Sudbina srpskih crkava, ističe Dinko Davidov, neraskidivo je vezana za tragičnu sudbinu srpskog naroda u Hrvatskoj nad kojim je izvršen genocid. Davnašnja humanistička opomena Hajnriha Hajnea: „Kad počnu da spaljuju knjige, odmahiza

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.