arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

VELIČAJU STEPINCA U SRCU EU: Skandalozna konferencija u Evropskom parlamentu o zločinačkom hrvatskom kardinalu

Kardinal iz epohe zloglasne NDH Alojzije Stepinac ponovo će u Evropskom parlamentu biti prikazan kao svetac, na konferenciji koju organizuje hrvatska poslanica Željana Zovko iz redova HDZ. G. ČVOROVIĆ – M. STANOJKOVIĆ Iako do njegove kanonizacije nije došlo, a ova tema je na neko vreme “skinuta” sa dnevnog reda Vatikana, 21. marta o kontroverznom nadbiskupu, koji je zaslužan za prisilno prevođenje u katoličku veru i ignorisanje masovnih ubistava Srba u logorima, biće govora u superlativu i to u srcu EU. Organizatorka je naglasila da će okupiti istaknute govornike koji će dati osvrt na život i ostavštinu “blaženog Alojzija Stepinca”, uključujući monsenjora Jurja Batelju koji će predstaviti svoju knjigu o Stepincu,

Pomozimo obnovu Manastira Medak u Lici

Pozivamo Vas da zajedničkim snagama podržimo obnovu Manastira Medak u Lici. Medak, kod Gospića, spada u najznačajnije crkvene centre u Eparhiji gornjokarlovačkoj. U svojoj burnoj istoriji Medak je više puta ostajao pust, ali je crkveni život uvek imao ulogu duhovnog ohrabrenja vernog naroda. Svojevremeno je u ovom selu postojao vladičanski dvor, kapela Svetog Georgija, Hram Pokrova Presvete Bogorodice, kao i hram posvećen Svetom Jovanu. Takođe, 1752. godine otvorena je škola u kojoj su se učenici spremali za sveštenički čin. Današnji Hram Usjekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja podignut je na novoj lokaciji 1724. godine i osveštan 1884. godine. Manastirom je proglašen 2006. godine, budući da je ovaj prostor oduvek bio stecište

Banjaluka dobija prvi Kalendar duhovnih i istorijskih događaja (VIDEO)

Banjaluka bi uskoro trebalo da dobije prvi Kalendar duhovnih i istorijskih događaja, saopšteno je nakon sastanka predstavnika grada i udruženja koja baštine tradiciju. Cilj je očuvanje istorije i identiteta. Njegovanje tradicije i kulture osnovni su preduslov za opstanak i očuvanje identiteta. Narodna igra i pjesma neizostavan su segment, ali i ambasador srpske tekovine. – Želja nam je da u narednom periodu još više posvetimo pažnju ovoj oblasti, zato smo danas u punom sastavu da zajedničkim snagama dođemo do što kvalitetnije realizacije prvog kalendara duhovnih i istorijskih događaja – navela je Olivera Čudić Asocijacija banjalučkih kulturno-umjetničkih društava i ansambla narodnih igara i pjesama. Zaštita istorije i kulture zadatak je svake lokalne zajednice,

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Nikola Milovančev: Hrvatski problem – članak jednog umnog i čestitog Hrvata iz 1921.

“I ako hrvatska narodna duša boluje, verujem u zdravi narodni instinkt, verujem u one latentne sile, koje leže zakopane duboko u narodnoj duši, a koje će, kad se probude, ubiti sve zarazne klice, koje danas muče dušu hrvatskog seljaka.“ Genocid, biološko uništenje Srba, samo je potvrda zapažanja dr Zdravka Kovačevića iz 1921. – Srbi, koji su pre 100 godina u bivšem kotaru Slatina bili najbrojniji, svedeni su na manje od 10% Zato mogu bez grižnje savesti ustvrditi da se samo obmanjujemo verujući u ljubav hrvatskog seljaka spram srpskog mu druga, naprotiv danas hrvatski seljak (a velikim delom i kaputaš) mrzi srpskoga seljaka i Srbe u opće i nije ih nikada iskreno voleo.Zdravko

Četnici iz Prijedora spašavali Srbe iz logora „CIGLANA“

Nakon ofanzive na Kozaru (10. jun-18. jul 1942.) u ustaškim logorima našlo se na desetine hiljada srpskih civila, najviše žena i djece. Jedan od najvećih logora bio je u Prijedoru. U krugu fabrike za proizvodnju cigle – Ciglana (Prva krajiška tvornica crijepa i zidne cigle Prijedor, podignuta 1926. godine), formiran je „logor na Ciglani“. Kroz taj logor prošlo je oko 14.500 Srba. Zatvorenici su mučeni, ubijani, i umirali od mnogih bolesti. Svako jutro „kupili su one koji su umirali od gladi i tifusa, stavljali ih na takozvani „šprajc“ (plato sa točkovima) i odvozili u nepoznatom pravcu.“ Kakvi su monstrumi stražari bili u logoru, svjedoči jedan od preživjelih logoraša, Dado Stajković:

U_Knezevu_veceras_odrzano_predavanje_i_otvorena_izlozba_Moje_Jadovno.jpg

Zapadna Bosna – Knjiga Jadovno 1.

Najveći broj Srba i Jevreja koji su iz zapadne Bosne transportovani u logor Jadovno bio je iz Banjaluke, Ključa, Kulen Vakufa, Gornjeg Vakufa, Bosanske Krupe, Bosanskog Novog, Bihaća, Velike Kladuše i Vrnograča. Masovna hapšenja u Banjaluci su ustaše izvršili noću između 10. i 11. jula, kao i sljedećeg dana, po nalogu stožernika Velike župe Sana i Luka Viktora Gutića. Među zatočenima je bilo više pravoslavnih sveštenika iz Banjaluke i njene okoline. Uhapšen je i akademski slikar Špiro Bocarić, rodom iz Budve, inače direktor Etnografskog muzeja u Banjaluci. Njega su 6. juna ustaše smijenili s dužnosti i zatvorili, a zatim pustili kući, da bi ga 12. jula iznova uhapsili, a 19.

Promovisani zbornici „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“

Udruženje porodica Suza predstavilo je javnosti 8. marta 2023. u galeriji Žad u Beogradu dva dvojezična srpsko-engleska zbornika svjedočanstava o stradanju srpskog naroda u Hrvatskoj u periodu 1991–1995. godine pod nazivom „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“. Udruženje porodica Suza predstavilo je javnosti 8. marta 2023. u galeriji Žad u Beogradu dva dvojezična srpsko-engleska zbornika svjedočanstava o stradanju srpskog naroda u Hrvatskoj u periodu 1991–1995. godine pod nazivom „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“. U oba izdanja objavljeno je 30 priča u kojima porodice svjedoče o svojim nestalim i poginulim članovima, o borbi za golu egzistenciju, o svom bolu, neizvjesnosti i dugogodišnjem čekanju da pronađu posmrtne ostatke svojih

11. mart 1995. – Smetale im srpske djevojčice u Sarajevu

Muslimanski snajperista sa zgrade “Lorisa” na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice je ubio pripadnik 101. brigade tzv. Armije BiH čiji su inicijali S.P. koji je privođen, ali nikada nije procesuiran.On se javno hvalio da je

Matija_Beckovic.jpg

Bezgrobna Vojska – jedna nepoznata priča

Svedočenje akademika Matije Bećkovića, pesnika, osvedočenog borca za očuvanje srpskog nacionalnog bića i vere Pravoslavne o jednoj “bezgrobnoj vojsci” izdatoj od strane saveznika i rastrgnutoj u komunističkom teroru. O znanim i neznanim junacima koji svojim životima platiše ljubav prema Bogu i Rodu, Kralju i Otadžbini. Izvor: PRIJATELj BOŽIJI

Sneg je posle batinanja postajao krvav

Hladan februarski dan. Šesnaest dana nakon proboja logora „12. februar“. Samo što je sada 2023. godina. Ali zidovi na isti način vrište, guše se, bole, gube u mraku i hladnoći logora na Crvenom krstu. Priča koju pričaju duga je onoliko koliko je trajao Drugi svetski rat i onoliko koliko traje naše sećanje osamdeset godina kasnije. Ovde je vreme stalo, od ulaska u dvorište logora do izlaska – vreme koje provedete unutra ne meri se ovozemaljskim aršinima. Priča ovih zidova duboka je koliko i rana od kuršuma na streljanim telima koje sam mogla da vidim ispod zida za streljanje, a možda ih nisam ni videla ovozemaljskim vidom. Ne postoje granice ljudskog

Milka i Cvita, sestra i majka Danice Bošković-LALIĆ, koje su kao i ona, preživjele pakao jame Ravni Dolac

Danica

I Danicu Bošković, stariju Cvitinu ćerku, životna lađa je ponijela daleko od rodnih Rujana, od Dinare i Livanjskog polja. Obrela se u srcu Šumadije. Dična Hercegovka o čijoj se ljepoti i danas priča u rodnom kraju, čije se krupne plave oči i teške pletenice boje zrelog žita i danas pamte, svila je topli dom sa Markom Lalićem na periferiji Aranđelovca, u naselju Vrbica, pod granama ogromnog viševjekog hrasta.Ima u tome neke fine simbolike: život je, kako to samo on umije i može, sastavio ponos-drvo i ponos-čovjeka. Danica je slična hrastu. I ona je poput hrasta istrpjela munje i gromove života, izdržala zloću i bezumlje ljudsko, otela se iz čeljusti smrti

CRNOGORSKA GOLGOTA: Sveštenike bacali u jame!

Od 200 sveštenika u Crnoj Gori, tokom i posle Drugog svjetskog rata, pobijenio je njih 182, i to najčešće na najsvirepije načine, pošto su ih prethodno zvjerski mučili – čupali im brade, kačili im ovnujska zvona, uprezali u konjske kočije, tjerali ih da piju krv ubijenih četnika, žive ih bacali u jame. Piše: Donko Rakočević Prije Drugog svjetskog rata, u Crnoj Gori je bilo skoro 200 sveštenika. Preživjelo je tek 15 zastrašenih crkvenih pastira. Nije preživio ni mitropolit Joanikije (Lipovac) – ubijen je po okončanju rata, u jednom potoku kod Aranđelovca. No, o tom zločinu ćemo kasnije. Krenimo redom… Jedan od prvih crnogorskih sveštenika kojeg će pogubiti komunisti je arhimandrit Nikodim

Ubistvo srpskog svata i paljenje srpske zastave – Trajna opomena

Prvog marta 1992. godine, na Baščaršiji u Sarajevu ubijen je srpski svat Nikola Gardović, otac mladoženje Milana i svekar nevjeste Dijane Tambur, a ranjen pravoslavni sveštenik Radenko Miković, dok su ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da pravično kazni, spalile srpsku zastavu. Protiv Nikolinog ubice, Rasima Delalića Ćele, tek početkom 2006. godine Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokrenulo je sudski proces, koji nikada nije okončan, jer je ovaj zločinac ubijen 2008. godine u Sarajevu. Osim Delalića, koji je naknadno priznao da je ubio Gardovića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, koji je sin osnivača zloglasnih “Zelenih beretki” Emina Švrakića.

Antun Miletić za “Glas Srpske”: Na sceni nije samo revizija broja žrtava već cijele istorije

U posljednje vrijeme vrši se ne samo revizija broja žrtava, nego i revizija istorije. Sad se više ne zna ko je dobio, a ko izgubio Drugi svjetski rat i to je prava katastrofa. Piše: Svjetlana Đuričić Kazao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” istoričar i magistar vojnih nauka Antun Miletić iz Beograda te naglasio da se revizijom bave i mnoge državne ustanove u Srbiji. GLAS: Šta stoji iza tih pokušaja revizije istorije i zašto se uglavnom pokušava umanjiti broj srpskih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, a najviše u Jasenovcu? MILETIĆ: Zato što je najviše Srba ubijeno u Jasenovcu. Srba je najviše bilo i u partizanima, dvije trećine je bilo

„Sudnji dan” na otvaranju spomenika u Jasenovcu

Možda i stotinu hiljada ljudi trčalo je preko polja izbezumljeno grcajući; saplitalo se, posrtalo, padalo uz prodoran, užasni krik, pa produženo potmulo ridanje sve dok masa nije pristigla do samog podnožja spomenika i opkolila ga. U srpskim krajevima obogaljenim ustaškim genocidom nije postojala socijalno-psihološka podrška duševno razorenim ljudima koji su ostali na zgarištima, slomljeni zbog gubitka najbližih srodnika ili kompletnih porodica i rodova, zbog pretrpljenih trauma i neizlečenih strahova. Bez osnovnih materijalnih uslova za nastavak kakvog-takvog podnošljivog življenja, bez bilo kakve smislene, državno podstaknute terapijske akcije i prakse, bez duševnog pročišćenja i smirenja, rane su krvarile decenijama posle rata. Možda i najsnažniji podsticaj takvom stanju stvari bio je iščašeni i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.