arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Zaboravljeni Milinov

Svaki pogled na današnji Hotel Dubrovnik u središtu grada Zagreba, trebao bi sadržavati uspomenu na jednu uspješnu poslovnu obitelj, ali i sjećanje na žrtve bezobzirnog ustaškog zločina. Piše: Leon Ćevanić Rijetki Zagrepčani znaju da je hotel „Dubrovnik“ koji se nalazi u samom centru grada na Jelačićevom placu dao sagraditi Svetozar Milinov. Sve do 1940. godine ovaj hotel nosio je  naziv Hotel Milinov. Još se manje zna da je Svetozar zajedno sa suprugom Milicom i četvero sinova mučki smaknut u kompleksu ustaških likvidacijskih logora Gospić-Jadovno-Pag negdje u augustu 1941. godine. Rođen 1869. godine, Svetozar Milinov već se u ranoj mladosti počeo baviti trgovinom sirovinama za tekstilnu industriju, a do početka 20.

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ: ZAŠTO REVIZIONISTI NE PODNOSE MILANA BULAJIĆA

Među Srbima se našlo grlatnih revizionista, koji traže da se kao žrtve Jasenovca priznaju samo oni popisani imenom i prezimenom – stotinak hiljada, manje ili više. PORICANjE RADA ZNAMENITOG GENOCIDOLOGA Naš ugledni antropolog Bojan Jovanović je, upravo ovih dana, sve opasne revizionističke tendencije oko broja jasenovačkih žrtava opisao kao nastojanje da se iz istorijske svesti ovog naroda ukloni naučni doprinos osnivača Muzeja žrtava genocida, stručnjaka za međunarodno pravo, pokojnog dr Milana Bulajića: “Tendencija umanjivanja broja srpskih žrtava u NDH može se pratiti posle proterivanja osnivača i prvog direktora Muzeja žrtava genocida u Beogradu Milana Bulajića, i sagledavanja izveštaja i izjava potonjeg direktora, zatim kustosa i sadašnjeg predsednika UO ove ustanove.

ISPOVEST: Svuda oko mene su se previjala mala deca u bolovima: Jovo Kovačina je kao dečak prošao kroz pakao logora NDH u Sisku

Jovo Kovačina (83), koji je sa sedam godina dospeo u logor, o danima smrti i užasa: Od trbušnog tifusa umrli moj brat Lazar (2,5) i brat od strica Gojko (3). Spavali smo na slami, bez ćebadi, polugoli čekajući kada će doći kraj. Jovo Kovačina (83) imao je nepunih sedam godina kada je, sa bakom i dvoipogodišnjim bratom, dospeo u pakao NDH logora u Sisku, u stočne barake kod stadiona Siscia. Bio je oktobar 1943. Ozloglašeni dečji logor, iz kog je Diana Budisavljević spasavala decu, prestao je da postoji još u januaru te godine, ali je u okviru logora za odrasle i dalje opstajao deo za decu. U logor, koji su

Umesto cveta i sveće na kamenu prebilovačkom prilažem, za sada, reč

Je li vam se ikada dogodilo da imate snažan osećaj da ste negde već bili, iako pouzdano znate da niste? Meni se dogodilo sa Prebilovcima posle čitanja priče “Nikoljdan u Prebilovcima”. Znam i miris i zvuk sela. Naročito zimski. Čujem mu i pesmu i jauk. Ako niste nikada čuli kako zvuči jauk kroz pesmu, čućete čitajući ovu priču. Mene evo prati kroz tri godišnja doba i znam da me neće nikada napustiti i nek neće. Živi smo i među svojima samo dok živi sećanje na nas. Ja bih da Prebilovčani streljani i živi u jame bačeni nikada ne umru. Ako umru, umrećemo i mi, pred Bogom i ljudima, od stida, mada to

Mitar Šarić: Nikoljdan u Prebilovcima

Lep jesenji dan mediteranskog podneblja. Devetnaesti decembar. Godina 1941. Sveti Nikola. Narod u našem kraju kaže Nikoljdan. Nikoljdan je krsna slava Prebilovaca. Celo selo osim četiri porodice slavi Nikoljdan. Stojim pred kućom Milana Medića, u Prebilovcima, u kojoj živi naša novonastala zajednica od pet »jedinaca«. Razmišljam; kako se Nikoljdan slavio prošle (1940) i ranijih godina. Ljudi, rodbina i prijatelji, koji dolaze na slavu zovu se pićari. Oni iz udaljenijih mesta dolaze na konak uoči Nikoljdana, a odlaze sutradan po Nikoljdanu. Neki pićari dolaze na konjima, uparađeni u narodnoj nošnji. Poneki je obučen u crnogorsku narodnu nošnju, koja zbog svoje lepote i divnih boja izaziva divljenje svih, a posebno dece. Selo je

Pokolj na praznik, krvavi Nikoljdan

Na Nikoljdan, 19. decembra 1992. godine muslimanska vojska iz Goražda na kućnom pragu svirepo je ubila 56 mještana Gornje Jošanice kod Foče, među njima 16 Višnjića, a jedna od rijetkih preživjelih iz ove srpske familije Dušanka Višnjić, danas Lalović, priča da još pamti lica zločinaca, dovikivanje i pucnjavu dok su pokušavali da je uhvate. Dušanka, koja je tada imala nepunih 18 godina, dan uoči Nikoljdana došla je na selo kod babe i djeda da zajedno sa njima dočeka i proslavi krsnu slavu. Prisjeća se da je pomagala babi i tetki da pripreme slavsku trpezu, a kada je zapucalo u osvit zore nisu bili svjesni da je to napad. – Ne

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružje i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

Sta­ro saj­mi­šte iz 1945. godine

Da li Beograd dobija ono što Zagreb nema – Muzej Holokausta?

Srbija je donela Zakon o Memorijalnom centru Staro Sajmište. Uvidom u taj zakon, u predviđenu kadrovsku strukturu i vebsajt, čini se da ćemo u centru Beograda uskoro dobiti Muzej Holokausta. Međunarodna organizacija za sećanje na Holokaust (IHRA) traži od Zagreba da dodatno istraži područje Jasenovca, odnosno da se mapiraju sva mesta na kojima su postojali logori u NDH-a. Takođe, 35 članica organizacije traži da mapa bude dostupna na ulazu u Spomen područje Jasenovac, kao i da se izvrše ozbiljna arheološka istraživanja te lokacije.  Poznavaoci prilika smatraju da Hrvatska, koja trenutno predsedava IHR-om, neće učiniti mnogo po tom pitanju. Ono što je grupa eksperata Međunarodne alijanse za Holokaust tražila od Hrvatske prilikom obilaska

Sjećanje na stradale u Jošanici

Na Nikoljdan će se navršiti 31 godina od zločina u fočanskoj mjesnoj zajednici Jošanica, kada je muslimanska vojska svirepo ubila 56 mještana srpske nacionalnosti. U osvit nikoljdanskog jutra 1992. godine, pripadnici vojske koja je sebe nazivala Armijom BiH ušli su iz pravca Goražda desnom obalom Drine u zaleđe srpskih položaja i paleći sve pred sobom, na kućnom pragu, dok su se spremali da slome slavski kolač, masakrirali srpske žene, starce i djecu. Desetak zaselaka Gornje Jošanice izbrisano je sa geografske karte, popaljene su ne samo kuće, već i pomoćni objekti, uz nejač, ubijana je i stoka, a gdje su to stigli zločinci su čak posjekli i stabla voćaka. Stradale su

Bojan Jovanović: GENOCID I SRAMNE PRETNjE (VIDEO)

Ne malom iskušenju bio je izložen i autor ovih redova kada ga je nakon nedavno objavljivanja teksta „Fenomenologija najvećeg zla“ u „Pečatu“ pozvao direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu i zapretio podnošenjem krivične prijave zbog iznošenja neistina, uznemiravanja javnosti i narušavanja ugleda ustanove na čijem je čelu. Sagledavanje i razumevanje fenomena najvećeg zločina u ljudskoj istoriji pretpostavlja i neospornost snage dokaza čiju bliskost istini niko i ništa ne mogu dovesti u pitanje. Ubeđenost i verovanje u snagu argumenata izloženi su, međutim, iskušenjima argumentima snage koji povremeno mogu da preovladaju, ali nikada i da potpuno ospore istinu. Takvom iskušenju je bio izložen i autor ovih redova kada ga je nakon objavljivanja

Na današnji dan se sjećamo zločina nad srpskim ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941. 

Zločin nad Srbima u Kremni je zločin koji je u sjećanju naroda našeg kraja skoro izblijedio, zločin koji pamti još samo nekolicina. Prvi šturi zapisi o ovom zločinu su se pojavili tek 40 godina poslije pokolja i o njemu su znali samo mještani. Ovo je naš doprinos da se ovakve stvari ne zaborave i da se ne ponove. To dugujemo svim našim mučenicima. 16. decembra 1941. godine, hrvatske ustaše i domobrani iz Prnjavora dolaze na Vučijak u selu Kremni i uz pomoć Mađara koji su tada naseljavali Vučijak, počinju pljačku i zulum po selu Kremna koje je udaljeno nekih 5 km od Prnjavora. Vučijački vod ustanika pod komandom Trivuna Bojanovića

POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

Navršilo se 32 godine od masovnog zločina nad 42-oje civila srpske nacionalnosti u Požeškoj kotlini. Do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. U tom etničkom čišćenju 23 sela potpuno su uništena, a, prema još nepotpunim podacima „Veritasa“, ubijena je 71 osoba srpske nacionalnosti, od kojih su 33 bile žene, a 42 je bilo starijih od 60 godina. Najstrašniji pokolj se dogodio se 10. decembra 1991. kada je hrvatska vojska masakrirala 42 civila – 25 žena i 17 staraca srpske nacionalnosti. Za ovaj masakr još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima. „Veritas“ podseća da su tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i

Sećanje na ubijene u požeškim selima

Kod spomen obeležja u Jeminovcu još jednom su se okupili pripadnici srpske zajednice kako bi odali počast za više od 40 civila koji su ubijeni u tri sela koja su bila nastanjena srpskim stanovništvom. Molitveno sećanje održano je 10. decembra, a sa skupa su upućene poruke mira, potrebe pronalaska svih nestalih i zajedničkog komemoriranja i odavanja počasti stradanju civila. Prisutnima su se obratili paroh požeški Nikola Petrović, zamenik županke Požeško-slavonske županije Nikola Ivanović i zamenik župana Virovitičko-podravske županije Igor Pavković. Podsetimo hrvatske vlasti donele su još krajem oktobra 1991. godine naredbu o evakuaciji 26 srpskih sela Požeške kotline: Oblakovac, Vučjak Čečavski, Jeminovac, Šnjegavić, Čečavac, Koprivna, Rasna, Pasikovci, Kujnik, Orljavac, Crljenci, Sloboština, Milivojevci, Podsreće, Vranić,

Bastašić: Hrvatska krije masovne grobnice kao zmija noge

Hrvatska i dalje na sve načine želi sakriti, kao zmija noge, postojanje mnogobrojnih masovnih grobnica i jama u kojima su sahranjena ili pobacana tijela ubijenih Srba u vrijeme NDH. Kaže ovo za “Glas Srpske” Dušan Bastašić predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag 1941, poznatijeg kao Udruženje “Jadovno”, ističući kako u Hrvatskoj i dalje postoji mnogo masovnih grobnica koje nisu otkrivene ili se za njih zna, ali nikada nisu ekshumirane, niti su žrtve dostojno sahranjene. Navodi i kako nije pretjerani optimista kada je u pitanju najnovija inicijativa, odnosno zahtjev Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (IHRA), koju čini 35 država članica, koja je

„Serbien ist Judenfrei“ – poreklo laži

Povodom obeležavanja 82-godišnjice početka nacističkog uništenja dela beogradske i srpske populacije, domaćih Jevreja, u logoru Zemun na predratnom Sajmištu, od strane nacističkog okupacionog aparata, sastavljenom od etničkih Nemaca, Austrijanaca i Foksdojčera, neophodno je ukazati na jedan momenat koji se već skoro 30 godina koristi u problematičnim kontekstima i, nažalost, u propagandne svrhe. Piše: Bane Gajić Rečenica „Serbien ist Judenfrei“ odnosno, „Srbija je očišćena od Jevreja“ pojavila se 1993. godine i brzo je preuzeta, odnosno, „tumačena“ kao jedan od glavnih „dokaza“ „srpske krivice“ za učešće u Holokaustu sprovedenom od leta 1941. do proleća 1942. godine. Prema „tumačenjima“, rečenica se javlja kao navodni telegram koji je iz Beograda poslat u Berlin, i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.