POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

Datum objave: utorak, 10 decembra, 2019
Veličina slova: A- A+

Danas se navršava 28 godina od masovnog zločina nad 42-oje civila srpske nacionalnosti u Požeškoj kotlini. Do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr.

U tom etničkom čišćenju 23 sela potpuno su uništena, a, prema još nepotpunim podacima „Veritasa“, ubijena je 71 osoba srpske nacionalnosti, od kojih su 33 bile žene, a 42 je bilo starijih od 60 godina. Najstrašniji pokolj se dogodio se na današnji dan 10. decembra 1991. kada je hrvatska vojska masakrirala 42 civila – 25 žena i 17 staraca srpske nacionalnosti.

Za ovaj masakr još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima.

„Veritas“ podseća da su tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i policije počeli sprovoditi „Naredbu o evakuaciji“ svih mještana iz 26 sela podno Papuka i Psunja, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, koju je dan ranije donio Krizni štab opštine Slavonska Požega.

Prema pisanoj naredbi, koju je potpisao predsednik kriznog štaba Ante Bagarić, evakuacija se sprovodila „s ciljem zaštite njihovih života“ i omogućavanja uspešnije odbrane odbrambenih položaja hrvatskih snaga na tom području od „četničkih terorističkih snaga i jedinica JNA“.

Evakuaciju je trebalo sprovesti u roku od 48 sati, a u selima koja je trebalo evakuisati živjelo je, po popisu stanovništva iz 1991. godine, 2.120 lica.
Većina stanovnika prozvanih sela odazvala se naredbi i napustila kuće, od kojih su neki utočište našli kod rođaka u obližnjim selima, a manji broj u hrvatskim selima označenim kao rejoni prikupljanja.

Iako je stanovništvu prilikom evakuacije obećano da će, kada se vrate, naći sve kako su i ostavili, odmah po nihovom odlasku započelo je sistematsko paljenje i miniranje srpskih kuća s očitim ciljem da se prikriju tragovi pljačke i da se stanovnici napuštenih sela u njih više nikada ne vrate, navodi „Veritas“.

Jedan broj starijih ljudi, koji nije htio ili mogao usled starosti i bolesti da napusti svoja sela, stradao je prilikom sistematskog paljenja i miniranja kuća.

U zoru 10. decembra 1991. jedinice 121. brigade iz Nove Gradiške i 123. brigade iz Slavonske Požege započele su napad na „nepokorna“ sela, koja su pala bez otpora, a stanovništvo se, zajedno sa pripadnicima TO, povlači prema BiH.
U tim selima su, nakon što je narod iseljen, pripadnici Hrvatske vojske opljačkali, minirali i popalili 616 stambenih i 590 privrednih objekata, dok su bez kuća ostala 1.492 lica. Tog dana 1991. hrvatska vojska je napala srpska sela Čečavac, Čečavački Vučjak, Jeminovac, Ruševac i Šnjegavić i na svirep način pobila 25 žena i 17 staraca koji su se zatekli u svojim kućama.

Svi ubijeni su bili nenaoružani civili a njihova jedina krivica je bila srpska nacionalnost i pravoslavna veroispovest. Za ovaj zločin do danas još uvek niko nije odgovarao!

Meštani su podigli spomen obeležje nedaleko sela Jeminovac u čast nevino stradalih civila čija većina tela ni do danas nije pronađena. Ovaj zločin je jedan od najsvirepijih i najtežih zločina na teritoriji Republike Hrvatske, naročito zbog činjenice da su žrtve bili upravo stari i bolesni ljudi. Ovaj zločin ujedno predstavlja i najmasovniji zločin nad ženama tokom rata u Hrvatskoj.

Žrtve ratnog zločina koji je počinjen 10. decembra 1991 :

  1. Jovo Radić, 1915
  2. Mila Radić, 1919
  3. Ana Radmilović, 1927
  4. Anka Radmilović, 1938
  5. Ilija Radmilović, 1951
  6. Milan Radmilović, 1910
  7. Milka Radmilović, 1909
  8. Ana Ranosavljević, 1909
  9. Mihail Ranosavljević, 1905
  10. Anđa Stanković, 1926
  11. Stevo Ranosavljević, 1928
  12. Milan Radmilović, 1935
  13. Bosiljka Stanković, 1927
  14. Anđa Starčević, 1928
  15. Jagoda Starčević, 1911
  16. Milka Starčević, 1943
  17. Milica Šimić Mica 1930
  18. Milka Šimić, 1930
  19. Mara Trkulja, 1937
  20. Anđa Trlajić, 1925
  21. Ljuba Trlajić, 1929
  22. Milka Starčević, 1919
  23. Đuro Vasić, 1912
  24. Marija Milinković, 1907
  25. Janko Živković, 1924
  26. Rade Božić, 1920
  27. Ljubica Carević, 1926
  28. Milan Carević, 1920
  29. Kata Čičković, 1910
  30. Jagoda Dulić, 1917
  31. Radojka Dulić, 1943
  32. Mile Mijatović, 1907
  33. Mileva Ivanović, 1944
  34. Jagoda Miličić, 1911
  35. Mileva Milošević, 1938
  36. Bosiljka Protić, 1908
  37. Draga Protić, 1931
  38. Ljubomir Protić, 1938
  39. Milan Protić, 1928
  40. Stanko Protić, 1922
  41. Nikola Živković, 1950
  42. Mile Dulić, 1952
  43. Rajko Starčević, 1956

Komemoraciji za 42 srpske civilne žrtve prisustvovao je 2012. i predsednik Hrvatske Ivo Josipović koji je odao počast stradalim Srbima i poručio da ovako nešto ne sme više da se ponovi. Takođe, on je tom prilikom pozvao nadležne organe da procesuiraju odgovorne za ovaj masakr.

U decembru 2000. godine iz jedne masovne grobnice u selu Šnjegavić ekshumirano je 13 posmrtnih ostataka, od kojih je do sada 11 identifikovano kao žitelji Šnjegavića i Vučijaka Čečavskog. Nevladine organizacije u Hrvatskoj pozivaju pravosudne organe Republike Hrvatske da po hitnom postupku podignu optužnicu protiv počinilaca i procesuiraju hrvatske vojnike koji su počinili ovaj užasan zločin.

Od svih žrtava, porodice su do sada pronašle, identifikovale i sahranile tek 26 posmrtnih ostataka, dok je na spisku nestalih još 45 osoba.

Izvor: https://istinapravda1000.blogspot.com


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

2 komentara za POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

  1. Miodra je napisao:

    Olosh bezumna,krvolocna ustashka!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top