arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Episkop bački Irinej: Beogradski fiškali ustaških monstruma demonski prepredeno zahtevaju da se poimenično prebroje pobijeni u Jasenovcu

Posle osam decenija zataškavanja i zabrane govora o Jasenovcu, posle betoniranja i miniranja masovnih grobnica, posle konfiskacije matičnih knjiga SPC – da se pristupi poimeničnom prebrojavanju? Iz opširnog Božićnog intervjua episkopa bačkog Irineja (Bulovića), tradicionalno datog osnivaču lista „Pečat“ Miloradu Vučeliću, donosimo pitanje i odgovor u vezi sa licitiranjem brojem žrtava Jasenovca. Tema koja je izuzetno uznemirujuća, zapravo nedopustiva, jeste poodmaklo i podmuklo – a u nekim sredinama, pa i u izvesnim državnim institucijama, navodno „činjenično dokumentovano” – licitiranje brojem jasenovačkih žrtava. Čini se da se naša Crkva još uvek nije dovoljno energično i punim autoritetom oglasila ovim povodom. – Hvala Vam što ste tačno i precizno imenovali problem. Uzaludan bi bio revizionizam sa

Uspostava ustaške vlasti u Gospiću i široj okolini – Knjiga Jadovno 1.

Ustaška organizacija u Gospiću je svoj rad začela tridesetih godina. U vremenu do 1941. godine, snažno je uticala na srednjoškolsku i studentsku omladinu. Gospić je postao centar političkih snaga ustaša, koji su imali podršku jednog dijela bogatih trgovaca i obrtnika. Pored političke podrške, oni su ustašku organizaciju pomagali i materijalno, ulažući u njenu propagandu i u organizaciono jačanje i povezivanje na čitavoj teritoriji Like, pa i znatno šire. Upravo u Gospiću se koncentrisalo ustaško jezgro. Još 1930. godine, po Pavelićevim uputstvima, advokati Andrija Artuković i Jozo Dumandžić, s trgovcem Markom Došenom, osnivaju ustaške organizacije. Tu su i drugi trgovci, studenti i đaci: Jurica Frković, Ivan Pavičić, Lovro Duić, Niko Kovačević,

adam_pribicevic.jpg

Adam Pribićević : Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji

Adam Pribićević, srpski publicista i političar (1880-1957)  u svojoj knjizi „Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji“, izdavač: Zajednica Srba u Hrvatskoj, u zaključku piše:  Ova seoba Srba u Hrvatsku bila je velika pogreška, koje Srbi ne bi bili počinili, da su imali organizovano inteligentno vodstvo. Tom seobom Srbi su oslabili svoj položaj u centralnim srpskim oblastima, te su se one oslobodile docnije, nego što bi bile da su Srbi u njima bili ostali jaki. Turci su bili, u šesnaestom veku, naklonjeni Srbima. Ove seobe izazvale su sve žešću mržnju Turaka na Srbe, što je mnogo oštetilo naše interese. Reč Srbin značila je, na kraju, kod Turaka nešto što i reč

Lalović: Pravda za Jošanicu ugledaće svjetlost dan

Dušanka Lalović, svjedok pokolja Srba u Jošanici, rekla je da sjećanja ne blijede ni 31 godinu poslije ovog monstruoznog zločina, a da su sva dešavanja oko podizanja optužnica protiv odgovornih, prvobitnog odbijanja Suda BiH da ih potvrdi, a onda naknadnog potvrđivanja, dodatno povrijedila ratne rane preživjelih mještana Jošanice. “Bilo je veoma bolno. Svi znamo šta se desilo u Jošanici, a tamo neko jednom olovkom pokuša da izbriše taj zločin kao da se nije desio. Neshvatljivo je da neko kaže da je mala Danka, dijete od dvije i po godine, bila vojna meta. To su takve uvrede za žrtve, za nas preživjele, za cijelu Republiku Srpsku”, rekla je Lalovićeva, koja je

Otac Darko Ristov Đogo: Pred put u Beograd

Radujem mu se jer svako bira svoj Beograd. Moj Beograd je nekadašnje središte najplemenitijih srpskih duhova, prestonica u kojoj i sada počivaju mošti svetitelja i kosti velikana. Naravno, postoji još mnogo Beograda Sunčan je dan i polako se već spremamo za Beograd. Trebalo bi u ponedjeljak da putujemo, da bismo u utorak bili u Ruskom domu na svečanosti povodom Dana porodičnih vrijednosti. I zaista se radujem i radujemo Beogradu. Naravno, ne živimo pod staklenim zvonom i svjestan sam nevjerovatne količine mržnje koja se ovih dana emituje prema srpskom narodu iz Republike Srpske. No, ovo nije zapis o političkom životu i izborima. Kada ponekad pregledam sjajnu knjigu o srpskom političkom životu između

Djuro_Zatezalo.jpg

Đuro Zatezalo: BEZDANE JAME – MASOVNA STRATIŠTA U KOMPLEKSU USTAŠKIH LOGORA JADOVNO

Izlaganje na VI međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu održanoj 2014. godine u Banjoj Luci ENGLISH Logor Jadovno i višebrojne bezdane jame su mjesta koja nam govore o najvećem zločinu protiv čovječnosti i međunarodnog prava, o zločinu nad tek rođenom djecom, bakama, djedovima, majkama, očevima, braćom i sestrama, čiji je glas užasa danima bespomoćno odjekivao iz bezdanih jama Velebita i na masovnim gubilištima na otoku Pagu. Ustaški logor na Velebitu – Jadovno, simbolično je mjesto, mjesto smrti, strave, užasa, uzdaha i teških uspomena. To je jedan od prvih najbrutalnijih i najzvjerskijih logora – stratišta u Evropi. Hrvatski ustaški logor Jadovno bio je preteča jasenovačkog, ustaške tvornice smrti, najvećeg sistema logora uništenja Srba,

Sine! Ratniče! Ženo! Majko! Ima Boga i za nas Srbe.

Javio se. Više nismo sami, sjedinjeni smo s Bogom. Na koridoru negde kod Modriče. Mlad, pokušavam sve ali osećam da ga gubim a on me smireno pita: Doktore Srbijanac na koju je stranu Beograd ? Tamo junače, pokazujem rukom. Okreni me Doktore tamo, hoću da umrem gledajući u Srbiju. Radio sam kao lud, kao natčovek. Verovatno sam od samog Boga crpeo snagu. Od Srpstva kroz vekove punio sam se silinom i moći. Krv i smrt, vrisak tuge, hropac odlazećih duša, i opet, radost pobede nad smrću. Zahvalnost najbližih, zahvalan pogled spašenog, upijali su se u moju dušu. Sine! Ratniče! Ženo! Majko! Ima Boga i za nas Srbe. „Doktore, ljudino, Bog

Sedamdeset devet godina od ustaških zločina u Raškoj gori i Raštanima

Na katolički Božić, 25. decembra 1944. godine, ustaše su u selima Raška Gora i Raštani u okolini Mostara na zvjerski način ubile 117 srpskih civila, među kojima je bio i veliki broj djece. Na današnji dan prije sedamdeset devet godina, oko 5.00 časova ujutro Hrvati iz Devetog ustaškog zdruga, koji su bili uglavnom iz okolnih mjesta, na sopstveni praznik mira i ljubavi, pohrlili su da satru srpsko pravoslavno stanovništvo – od djece u kolijevci do nemoćnih staraca U istraživanjima potomaka žrtava iz Raške Gore, došlo se do preciznih podataka poimenično za 74 žrtve pobijene 25. decembra 1944. godine. Sa žrtvama iz mjesta Raštani, na taj datum ukupno je bilo 117

Nikola N. Živković: Sajmište je bilo pretvoreno u nemački logor

Ne treba da ništa da izmišljamo, dovoljno je da pažljivo pročitamo nemačke dokumente. Recimo, studiju četvorice eminentnih istoričara. Šta nam oni kažu? I u Srbiji i u Hrvatskoj bilo je progona, streljanja, deportacije i ubijanja Jevreja. To je činjenica. Razlika je, naravno, u tome da su u Srbiji to radili Nemci. Sajmište je pretvoreno u logor namenjen za internaciju i istrebljivanje Jevreja sa prostora okupirane Srbije. Osnovala ga je decembra 1941. godine nemačka okupaciona vlast. Tačno se pominju imena. Naročito su se istakla dvojica – Bencler i Rademaher. U Hrvatskoj su Jevreje ubijali sami Hrvati. Da li je Hrvatska bila suverena ili vazalna država? Bez obzira kakav odgovor ispadne, u

Sta­ro saj­mi­šte iz 1945. godine

STARO SAJMIŠTE: IZ ISTORIJE SRPSKE LOGORAŠKE NACIJE ( PRIREDIO VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ )

SURA GROBNICA: USPOMENE DRAGOMIRA STEVANOVIĆA Dr Dragomir Stevanović bio je lekar, predratni član Demokratske stranke i kandidat za poslanika na poslednjim skupštinskim izborima u Kraljevini Jugoslaviji. Za vreme Drugog svetskog rata stao je na stranu Jugoslovenske vojske pod komandom đenerala Mihailovića. Uhapsili su ga Nemci tokom 1942. godine i ostatak rata proveo je po raznim nacističkim zatvorima i logorima. Najduže je bio na Sajmištu. Po Stevanoviću, Mađarski paviljon, u kome su vršene egzekucije, ličio je na katakombu:“Zbog toga je Gestapo odlučio da ga upotrebi za klanicu političkih krivaca, tu je dovodio ljude i ubijao. U samom paviljonu je ležao i alat koji se sastojao od obične motke i kamena do

Savo Štrbac: Rođendan Republike Srpske Krajine

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u organizaciji Kluba za društvene odnose, 14. decembra ove godine održana je tribina pod nazivom „Pravni subjektivitet Republike Srpske Krajine”, na kojoj sam, pored Branka Rakića, redovnog profesora na tom fakultetu, i istoričara Milana Gulića, i ja bio jedan od govornika. Organizatori su pred nas govornike stavili spisak pitanja koja bi „voleli da obuhvatimo”: okolnosti koje su dovele do formiranja RSK, proglašenje RSK, garancije za opstanak, unutrašnje uređenje (državni organi, oružane snage, privreda, Ustav), svakodnevni život u RSK (demografija, kultura i obrazovanje, učešće stanovništva u odlučivanju), status RSK (međunarodno priznanje države i vlade, diplomatski predstavnici), Plan Z-4, kraj rata, gubljenje teritorija, ukidanje RSK i

U Zvorniku predstavljena knjiga „80 godina ćutanja“

Knjiga „80 godina ćutanja“ o ustaškim zločinima u paljanskim selima Rakovac i Jelovci 1943-2023. godine, autora Lazara Škobe i Branislava Krljaša sa Pala, predstavljena je u zvorničkom Domu omladine. Škobo je izjavio da naslov „80 godina ćutanja“ najbolje govori o tematici i problemima prilikom stvaranja ovog projekta. – Svaka godina ćutanja otežavala je naš posao, naročito što živimo u haotičnom i vremenu i prostoru, kao i zbog činjenice da vremenom dolazi do zatiranja dokumenata – rekao je Škobo, koji je doktor istorijskih nauka. Prema njegovim riječima, bilo je teško naći dokumente koji bi vjerodostojno svjedočili o ovim događajima, uzimajući u obzir prolaznost vremena koje čini svoje, dok je pogotovo bilo

Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION

DESILO SE 21. DECEMBRA 1995 GODINE Ujutru, kad sam ustao da idem u školu, mama mi reče. -Kad dođeš danas iz škole idi kod babe i đeda, vidi kako su i donesi jaja i mlijeka! Klimno sam joj glavom i otišao u školu. U školi sam bio do velikog odmora i vratio se kući, čim je mami prošla pauza za doručak, da me ne bi zatekla kući. Od kraja novembra u školu idem samo da starcima zamažem oči. Selimo i nikako mi ne paše tišina na času. Donese mi neke crne misli o ponovnom izbjeglištvu. A takva bjeda me oneraspoloži. Znam kako je to i nikako ne želim ponovo da

Ne zaboraviti stradanje 45.791 Srbina u austrougarskom logoru u Doboju

Arhijerejski namjesnik dobojski Mirko Nikolić poručio je da je njegovanje kulture sjećanja jedini način da od zaborava bude sačuvano stradanje 45.791 Srbina interniranog u austrougarski logor u Doboju tokom Prvog svjetskog rata, koji je i prvi koncentracioni logor u modernoj Evropi 20. vijeka. U logor je, istakao je on, do 5. jula 1917. godine interniran 45.791 Srbin, među kojim 16.673 muškarca i 16.996 žena i djece iz BiH, te 12.122 srpska vojnika i jedan broj starijih ljudi, žena i djece iz Srbije i Crne Gore, od kojih je oko 12.000 stradalo. Nikolić je naveo da je stradanje Srba u dobojskom logoru i danas otvorena knjiga koja se dopisuje jer se

Zločin uvod u Veliki rat: Patrijarh ubijen i bačen u reku

Patrijarh Lukijan je ubijen a iako je u pitanju visoki crkveni velikodostojnik, taj zločin je decenijama prećutkivan, sve do premijere dokumentarnog filma „Poslednji karlovački patrijarh Lukijan Bogdanović“ Stefana Dimitrija Dimića, za koji je scenario napisao Žarko Dimić Likvidacija patrijarha Lukijana, poslednjeg arhiepiskopa karlovačkog i tada najvišeg srpskog crkvenog velikodostojnika, u septembru 1913. godine, bila je priprema Austrougarske za obračun sa Srbijom i uvertira u Prvi svjetski rat. Ovim ubistvom Beč i Pešta pokušali su da obezglave Srbe i odvoje ih s jedne i sa druge strane Save i Dunava. Ubistvo je ujedno i vrlo interesatno s aspekta kriminalistike jer, u idetifikaciji tijela brutalno likvidiranog patrijarha učestvovali su njegov zubar, šnajder i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.