arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Racija_Bulut.jpg

Pogrom na igralištu

Reka smrti nije zaobišla ni stadion Novosadskog atletskog kluba gde je ostrvljeni kasapin Martin Robert krvavim pirom upriličio streljanu «zaleđenih» meta, a onda i trku smrti. Utakmicom koju niko nije preživeo okončala se 1942. godine racija u Novom Sadu Piše: Mladen Bulut U nacističkoj raciji, te ratne 1942, samo u Novom Sadu, pošto joj je prethodila ona u Šajkaškoj, a sledila potonja u Bečeju i Srbobranu, ubijeno je za samo tri dana – od 21. do 23. januara – najmanje 2.300 ljudi. Još uvek, začudo, nedovoljno istraženi podaci, a prema rukopisnim podacima Pavla Šosbergera upisani na poleđinu knjige umrlih Novosađana, svedoče o 1.246 pojedinačnih žrtava čija imena, kao pomen i

Filip Rodić: Poglavnikov košarkaš

Obično se kaže da slika govori više od hiljadu reči, ali ona koju je Jusuf Nurkić okačio na “Tviter” govori više od 700.000 imena. Znanih i neznanih. Za “Poglavnikovu džamiju” moglo bi se slobodno reći da je paradigma sudbine Srba u Hrvatskoj u 20. veku. Zdanje o kojem se radi izgradio je Ivan Meštrović 1938. na trgu koji je tada nosio ime Kralja Petra Prvog Oslobodioca i prvobitno je bio izložbeni prostor, odnosno Dom likovnih umetnosti Kralj Petar Prvi. Po slomu Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu i dolasku ustaša na vlast, Trg je preimenovan u Trg Kulina bana, a namena se menja i “Meštrovićevom paviljonu” i on 1942. godine, uz

U SARAJEVU UBIJENO 3.000 SRBA: Izveštaj nezavisne međunarodne komisije – Izetbegović otvorio 211 logora!

Komisija, koja je formirana po nalogu Vlade Republike Srpske, konstatuje da dve trećine mrtvih i ranjenih nisu imale veze s ratnim dejstvima, već sa zločinačkim delima. U Sarajevu je tokom rata u BiH ubijeno oko 3.000 srpskih civila, a 1.700 ih je teško ranjeno, navodi se izveštaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine. Komisija, koja je formirana po nalogu Vlade Republike Srpske, konstatuje da dve trećine mrtvih i ranjenih nisu imale veze s ratnim dejstvima, već sa zločinačkim delima. – U Sarajevu je bilo 211 logora i mesta zatočenja Srba. Na hiljade ih je zatvoreno bez jasnog povoda, a zatvorenici su pretrpeli

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Akademik Vasilije Krestić o istorijskim temama

Za sajt Srpska istorija govori akademik Vasilije Krestić, istoričar, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu u penziji, akademik SANU, ditrektor Arhiva SANU. Razgovarao: Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta SRPSKA ISTORIJA –Poštovani gospodine Krestiću, posle 1918.god. kako nam se ponovila 1945. god? Ponovo smo otišli u zagrljaj dželatu koji nas je klao i decu nam ubijao na najsurovije načine. Po Vama koja je ključna tačka srpskog sunovrata i propasti? Da li i Vi mislite da je to 1918. godina? Na našu žalost, i nesreću, mi imamo veoma bogatu istoriju s tragičnim ishodima pa se nije lako i jednostavno odlučiti u izboru „ključne tačke srpskog sunovrata”. Ako je reč samo o najnovijim

Bojanić: “PRIJATELjSKO“ RAZARANjE SRBIJE NA VASKRS 1944. godine

Naši istoričari decenijama su tvrdili da Tito i Vrhovni štab nisu imali nikakve veze sa anglo-američkim bombardovanjem. A da je bombardovanje gradova Srbije bilo u nadležnosti Titovog Vrhovnog štaba potvrđuje i pismo koje je svojim saradnicima u Sloveniji, krajem jula 1944. godine, uputio Edvard Kardelj. Evo kako glasi deo njegovog pisma, od reči do reči: „Dogovarajte se s Englezima o saradnji njihove taktičke avijacije u vašim akcijama (mitraljiranje kolona, manja bombardovanja konkretnih ciljeva na frontu itd.). Oni na takav način sarađuju u celoj Jugoslaviji. BOMBARDOVANjA GRADOVA I UOPŠTE VEĆA BOMBARDOVANjA ODOBRAVA SAMO VRHOVNI ŠTAB.” Bombardovanja Beograda aprila 1944. bila su izuzetno razorna, razornija od nemačkih vazdušnih napada na Beograd 6.

Odložena beogradska premijera „Dare iz Jasenovca“

Svečana beogradska premijera domaćeg filma „Dara iz Jasenovca“ reditelja Predraga Gage Antonijevića planirana za 22. april biće odložena zbog trenutne kompleksne epidemiološke situacije. Novi datum premijere biće naknadno objavljen u skladu sa ublažavanjem epidemiloških mera i poboljšanjem trenutne zdravstvene situacije. Podsetimo, film reditelja Predraga Antonijevića i scenaristkinje Nataše Drakulić okupio je istaknutu glumačku ekipu Republike Srpske i Srbije predvođenu mladom Biljanom Čekić koja u svom prvom filmskom pojavljivanju verno tumači lik dvanaestogodišnje devojčice Dare suočene sa strahotama logora Jasenovac tokom Drugog svetskog rata. Izvor: B92

Majka Heroj iz Goražda: Božani su Muslimani ubili petoro dece, tri zeta i unuče!

U maju se navršava 29 godina od nezapamćenog zločina u Crkvinama kod Goražda, kada su muslimanski vojnici i policajci poubijali gotovo celokupno stanovništvo ovog malog sela. Među žrtva su i četiri sina i kćer Goraždanke Božane Delić, zatim četiri zeta i unuče. Svi su zverski pobijeni samo jer su bili Srbi. Prošlo je 15 godina kako je u 93. godini preminula tiha i dobroćudna starica Božana Delić. Ipak, sećanje na nju i njene najmilije ne bledi. Herojsku žrtvu koju je ova nedužna žena podnela mnogi i danas pamte i sa tugom pominju. Pominju da se ne zaboravi i da se ne ponovi. Pripadnici regularne ratne Armije BiH terete se da

Mitropolit dabrobosanski Nektarije (Krulj) o ustašama

Hrabri mitropolit dabrobosanski, g. Nektarije Krulj, jedan je od velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve koji su dali značajan doprinos u borbi za istinu o ustaškim zločinima. Izvor: SRBIN INFO NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Na suđenju katoličkom svešteniku dr Dragu Dujmušiću (po kome je Rimokatolička crkva nazvala novootvoreni studentski dom u Sarajevu), mitropolit Nektarije Krulj dao je iskaz i time pokazao kako se ne libi da, umesto bilo koje ideologije, iznošenje istine zameni oportunim

draga-mastilovic.jpg

Mastilović: Zabrane ćirilice najavljivale pogrome nad Srbima

Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović rekao je da skandal koji se desio sa pošiljkom iz Mostara, koja se vratila uz obrazloženje da je „zabranjeno pisanje ćirilicom“ podsjeća na 1914. i 1941. godinu, odnosno vremena u kojima su nakon takvih poteza uslijedili pogromi nad Srbima. – Saznanje da neko i u 21. vijeku srpskom narodu zabranjuje upotrebu ćirilice, osim što je šokantno, istovremeno je i užasavajuće jer neminovno asocira na 1914. i 1941. godinu, kada je Srbima zapadno od Drine bilo zabranjeno da koriste ćirilicu – rekao je Mastilović. On je istakao da je poznato da je nakon takve zabrane u oba slučaja uslijedio masovni pogrom nad

Kako su komunisti, u saradnji sa Albancima, 1942. ubili preko 500 Srba u Metohiji

Mesni odbor Komunističke partije Gnjilane napravio je spisak od 500 do 1.000 Srba koji su bili njihovi uglavnom potencijalni neprijatelji. Spisak je predat albanskoj fašističkoj miliciji, sa kojom su komunisti bili u kontaktu. Većina ovih Srba je stradala. Autor: Branislav JOVIĆ; Izvor: Pogledi ; “Srpske novine“, glasilo OSČ “Ravna Gora“, broj 712,Čikago, oktobar 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Moj deda po ocu, Blagoje Jović (1911-1990, Koretište kod Gnjilana), bio je žandarm od

Milan Ružić

Milan Ružić: O srpskom stradanju

Posećujući mnogobrojna mesta stradanja, shvatio sam da je nama Srbima zabranjeno da imamo svoja i da ih tako nazivamo. Zabranjeno nam je od strane drugih, ali što je najgore, zabranili smo ih i samima sebi. Gde god smo stradali, to nije bila jedina cena koju smo platili, već je to stradanje našeg naroda poslužilo da se predstavi kao stradanje nekog drugog naroda koji smo, navodno, mi ubijali. Svako stratište je bilo izgovor za novi teror nad Srbima, ili za novo prećutkivanje nacionalne istorije zarad nekakvih nadnacionalnih interesa u koje je verovao samo narod koji je svoju naciju tako izdavao, tačnije Srbi. Mesta naših stradanja nisu sva ni obeležena. Umesto da

Đurđica Dragaš: Dan u kojem smo morali da zastanemo… makar na minut!

Razmišljajući o Izraelcima koji, i posle osam decenija, stoje mirno i minutom ćutanja, uz sirene, odaju poštu svojim žrtvama, s gorčinom se setih pokušaja da se, pre nekoliko godina, na sličan način setimo žrtava Oluje! 8. april 2021. Izrael, Dan sećanja na žrtve Holokausta Minut ćutanja i dvominutno oglašavanje sirena širom zemlje. Izraelci su još jednom pokazali kako se sećaju i koliko poštuju šest miliona jevrejskih žrtava stradalih tokom Drugom svetskog rata.Bez pogovora, bez pitanja, na trenutak je „stao“ život. Zaustavili su se se autobusi i automobili, pešaci su stajali u mestu.Radio i tv stanice emitovale su specijalni program koji je počeo prethodnog dana, odmah posle zalaska sunca. Restorani i

Ubistvo anđela

Svjedočenje o jednom događaju iz 1941. godine kada je ubijen dvanaestogodišnji dječak Nikola, sin Uroša Ekmečića. Nikola Ekmečić rođen je 1929. godine u zaseoku Prebilovaca Grliću. Živio je sa šestoro braće i sestara kod oca Uroša i majke Jovanke. Rastao je u zdravlju, pjesmi i veselju sve do avgusta 1941. godine. Najnesrećnije godine stigoše i zaviše u crno i Grlić. Zlikovci dođoše, zavladaše, poharaše, oskrnaviše i uništiše cijelu Uroševu porodicu.U stolačkom srezu su u junu mjesecu, oko Vidovdana (28. juna), ustaše ušle u srpska sela i odvele mušku čeljad, ne dirajući pritom žene i djecu. Prebilovčani se gorko prevariše i ostaviše nezeštićene svoje najdraže. Skrivali su se po gudurama, u brdima i kamenjaru. Ubrzo

U BUHENVALDU UBIJENO I NEKOLIKO HILjADA SRBA

Američke trupe su 11. aprila 1945. godine oslobodile zarobljenike u nacističkom koncentracionom logoru Buhenvald u kome je stradalo oko 56.000 ljudi, među kojima i nekoliko hiljada Srba. Logoraši su uglavnom radili kao prinudni radnici u fabrikama oružja. Među njima je bilo Jevreja, Poljaka, političkih zatvorenika, Srba, kao i drugih osoba sa područja Jugoslavije, te Roma, Sinta… Do 1942. većina političkih logoraša bili su komunisti i anarhisti, dok se kasnije povećao broj pripadnika raznih frakcija pokreta otpora. Tu su bili zatvarani, između ostalih, pisci, ljekari, umjetnici i bivše plemstvo. Između jula 1938. i aprila 1945, kroz logor je prošlo oko 250.000 logoraša. Iako Buhenvald nije bio projektovan kao logor smrti, u

Zafranović na putu do Zagreba zaboravio Djecu Kozare – film u Hrvatskoj konkuriše pod imenom Zlatni rez 42

Prijavili smo ovaj scenarij zajedno s mojom redateljskom koncepcijom na natječaj HAVC-a za proizvodnju dugometražnih filmova pod naslovom „Zlatni rez 42 (Djeca Kozare)”, kaže reditelj Lordan Zafranović nakon što mu je Vlada Srpske obećala 200.000 KM bez konkursa za film. Isto tako, u Banjoj Luci na novinarska pitanja o teoriji plagijata scenarija Dare iz Jasenovca, koji su lansirali autošovinisti iz Beograda, producent iz Srbije je odbacio kao nešto s čim oni nemaju nikakve veze, dok se u intervjuu za Večernji list Zafranović odredio ovako: Nije gledao Daru iz Jasenovca… „Film „Dara iz Jasenovca” nisam gledao, a nasljednici Arsena Diklića, autora scenarija za moj projekt „Djeca Kozare”, ostavili su pravnicima i

NAJNOVIJE VIJESTI

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.