arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ivanišević: Srebreničko mezarje memorijal dželata, a ne civila

Poznati srpski istoričar i istraživač Milivoje Ivanišević rekao je Srni da je srebreničko mezarje memorijal dželata, a nikako žrtava i da je riječ o bezočnoj zloupotrebi mrtvih u interesu obmane živih. – Ovo je samo apel da se Memorijalni centar i mezarje sklone sa prostora na kome se nalaze. Ili, ako postoji iskrena želja da dođe do trajnog pomirenja, onda najmanje što se mora učiniti jeste da se bar identifikovani dželati premjeste na neko mjesto gdje će biti samo dželati – istakao je Ivanišević. Ivanišević ističe da neuspjeh „lova“ za činjenicama o navodnom „velikom zločinu“ koji su počinili Srbi nisu mogla da shvate državna rukovodstva ne samo u Sarajevu, već

Mastilović: Neozbiljno je upotrijebiti riječ genocid, a ne pomenuti Jasenovac

Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da kultura sjećanja ne može i ne smije biti kultura kratkog i selektivnog pamćenja i naglasio da je neodgovorno olako upotrebljavati riječ genocid, a ne pomenuti Jasenovac, Jadovno, Brod na Drini, Garavice, hercegovačke jame bezdanice i ostala stratišta. Nakon što je profesor Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Zlatiborka Popov Momčinović na N1 televiziji rekla da se „ono što se desilo ne naziva pravim imenom, a postoji međunarodna presuda da je riječ o `genocidu` u Srebrenici“ i da određenim strukturama smeta da to javno priznaju, Mastilović je istakao da su stavovi izneseni u toj emisiji lični stavovi Momčinovićeve, a ne

Dragan Popović: Revizionizam Srđe Trifkovića ili o broju stradalih Srba u Jasenovcu

Reagovanje povodom publikovanja “naučne“ polemike Srđe Trifkovića u časopisu Istorija 20. veka. Prilog je objavljen na engleskom jeziku, a pod naslovom: “Ustaški zločini, srpske žrtve, brojevi i politika: ka racionalnoj raspravi“(Ustaša crimes, Serbian victims, numbers and politics; toward rational debate, br.1.2020, 203-222).          Od početka tekuće godine srpski, medijski prostor, preplavljen je revizionističkim tekstovima kojima se na nenaučan i tendeciozan način prekraja istorija dvadesetog veka i razara kultura sećanja. Reč je prevashodno o srpskim revizionistima koji svojim tekstovima u istoriografiji i publicistici sizifovski pokušavaju da „demistifikuju“ i „rasvetle“ skoro zaboravljeni Genocid koji je izvršen nad Srbima tokom Drugog svetskog rata, na prostoru dezintegrisane Kraljevine Jugoslavije, a posebno na teritoriji marionetske

POTOMCI PRIDVORAČKIH ŽRTAVA: Komercijalizacijom grobnih mjesta srpskih mučenika negira se ustaški zločin

Na adresu redakcije Slobodna Hercegovina stiglo je saopštenje koje je u ime Odbora za podizanje spomen obilježja Pridvoračkim mučenicima potpisala Slobodanka Tanović Škoro. U saopštenju se podsjeća da su ustaše počinile brutalan zločin na Pridvoračkoj jami 23. juna 1941.godine. Tom prilikom ubijeno je 13 civila pravoslavnih Srba ( Boško Šakota, Obren Stijačić, Jakov Miljanović, Mihajlo Andrijašević, Božo Pidžula, Milorad Pidžula, Blagoje Đurić, Đorđe Ćurić, Jovo Madžar, Trifko Babić, Stevo Miljković, Lazar Kukurić i Aleksa Sokolović). Odbor podsjeća da je doktor Novica Kraljević organizovao vađenje posmrtnih ostataka iz Pridvoračke jame 6. oktobra 1941. godine. – Stradalnici su jedan pored drugog sahranjeni 6. oktobra 1941. godine u groblju Podglivlje, na lokaciji od

Draga Mastilović

Mastilović o „novinama“ u udžbenicima TK: Namjera političkog angažovanja istoriografije

Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović rekao je da najava uvođenja sadržaja iz perioda 1992-1995. godine u istorijske udžbenike u Tuzlanskom kantonu, uz sadržaje poput „agresija na BiH“, „genocid u Srebrenici“, „opsada Sarajeva“, „etnocid“, „kulturocid“ jasno ukazuje na namjeru političkog angažovanja istoriografije koja podrazumijeva smišljeno formiranje kolektivne nacionalne svijesti jednog naroda. Mastilović za Srnu pojašnjava da je ta angažovana istoriografija opasnija nego što se obično smatra, posebno ako se ima u vidu da se na taj način nastoje cijele generacije odgojiti u okovima nametnute, iskonstruisane istorijske svijesti, ispolitizovane i religiozno fanatizovane, sa predstavama o prošlosti koje su često u permanentnom sukobu sa elementarnom istinom, pa ponekad i

Bradina: Srpska imovina porušena i oteta

Prije 28 godina muslimansko-hrvatske vojne i paravojne formacije ubile su 48 srpskih civila u selu Bradina kod Konjica, a preživjele mještane otjerali u logore i raselili. Danas, skoro tri decenije nakon zločina, u Bradini živi samo dvoje starijih Srba, a ostali, i kada bi htjeli, ne mogu da se vrate jer im je imovina porušena i oteta. Milka Bjeloglav, penzionisana medicinska sestra, u Bradinu se vratila nakon rata. Živi sama od skromne penzije bez ikakve pomoći. I mnogi drugi Bradinjani vratili bi se da penzionerske dane provedu na svojim imanjima, ali kuće su im porušene i opljačkane, a zemlja uzurpirana. Mirko Đorđić tvrdi da mu je onemogućeno da raspolaže sa

FILIP RODIĆ: Bolest, a nije korona

Svaki put kada pomislim da me ne mogu više iznenaditi, prvaci “druge Srbije” me demantuju. Dok Samardžić opravdava Jasenovac, Čongradinova tvrdi da vlast u Srbiji epidemiju koristi za nastavak “genocida” nad novopazarskim Bošnjacima. Kolumnisti opozicionog tabloida Danas (epitet “tabloid” u ovom slučaju nije moj nego Dragana Đilasa) odavno su nadaleko čuveni po svom razuzdanom (auto)šovinizmu. Taj šovinizam je nekad autošovinizam, a nekada je čist, pravi šovinizam, blistav poput dijamanta, jer njegovi nosioci nisu Srbi, iako su građani Srbije i iako su u ovoj državi ostvarili sve što imaju u životu. Kao da se utrkuju iz nedelje u nedelju, iz dana u dan, ko će otići dalje u pljuvanju naroda čiji

Nikola Milovančev: O srpskoj deci u Švajcarskoj 1942.

Povodom članka Veljka Đurića Mišine „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, prenetom i na „Stanju stvari“ . Dr Veljko Đurić Mišina objavio je članak „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, o višemesečnom oporavku preko 500 dece iz Srbije u Švajcarskoj, 1942. godine. Treba spomenuti da je Crveni krst Srbije tada vodio dr Petar Zec (Kuruzari na Baniji, 1881. – Beograd, novembar 1944), kojeg je časno vođenje Crvenog krsta koštalo glave i ubijen je od titovaca, posle njihovog ulaska u Beograd (dr P. Zec nije video razlog zašto bi trebalo da se skloni). Mnogo lepog o radu

Spomen ploča Milanu Gačiću

Kao da je juče bilo, a davno je, sredina prošloga veka. Otvaram ovu masivnu, lepu, kapiju, pa iz hodnika ulazim u pretsoblje kuće pred kojom danas stojimo. Visok, stasit, uspravan, sa odlučnim, a toplim pogledom, u dotrajalom sivom, dugom kaputu, stoji pred kuhinjskim vratima Milan Gačić, otac mog druga Saše. Čovek koji je u Prvom velikom ratu sve izgubio, dočekuje dečaka koji je u Drugom velikom ratu sve izgubio. Ja u njegovom oku vidim i oca i majku, a on u mom, možda, nalazi prerano ugasli sjaj njegova tri brata koji su svoje mlade živote uzidali u štit za Srbiju.                     I tako iz generacije u generaciju. Gotovo da nema

Mihailo Medenica

Ko će oplakati obešenog djeda, kraj obešenog sina, nad obešenim unukom… porodično stablo Srbinovo

Pisah i pisaću – lako li je poznati srpska sela nad Srebrenicom – nema ih! Piše: Mihailo Medenica Hoće li ko danas požaliti rod moj? Ima li suza za srpsku krv, za stradalničke raspete kosti, za preklane vratove zdravičara i kosaca…? Za mrtvu majku nad mrtvim detetom u mrtvome domu živoga ognja? Ko će oplakati obešenog djeda kraj obešenog sina nad obešenim unukom… porodično stablo Srbinovo… Ko će nad Srebrenicom poznati gde su bila srpska sela, u kom trnu i šikari da zapali sveću, koji potok da pregazi a da potok ne jaukne, koji kamen da prevrne a ne prevrne drob starice raspolućene na dvoje, na troje… Koliko je sinova

Slobodan Antonić: Halal-Srbi završavaju posao Bošnjacima u propagandnom ratu u BiH

Paradoksalno je da halal-Srbi i ovdašnji „čistači sopstvenog dvorišta“ sebe predstavljaju kao bogzna kakve pacifiste – no, oni su tek propagandni bašibozuk. Privukao me je naslov na sajtu N1: „Arsenijević: Autošovinizam je lingvistički besmislen pojam koji ne znači ništa“. Pogledah tekst, kad ono Vladimir Arsenijević tvrdi da, takođe, „u isti takav korpus termina koji ne znače ništa, spadaju i kovanice `druga Srbija` i `krug dvojke`“. – Eto šta znači nedostatak formalnog obrazovanja, pomislih. Arsenijević i sam kaže da „od zvaničnih diploma ima samo onu na kojoj piše kuvar tehničar“, pa je prirodno što ne zna da reči imaju značenje čak i kada ništa u realnosti ne denotiraju (poput „jednoroga“ ili

Savo Štrbac: Ostvaren Tuđmanov cilj da Srba u Hrvatskoj bude manje od tri odsto

Građani Hrvatske u nedelju biraju novi saziv Sabora. Predizborna kampanja trajala je kraće nego inače i sprovodila se u uslovima pandemije. Srbi direktno ovoga puta nisu bili tema, ali je po svemu sudeći već premašena Tuđmanova težnja da Srba bude manje od 3 posto, kaže predsednik Dokumentaciono informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac. Štrbac ocenjuje da će za pobedu biti presudno ko će uspeti da okupi vernike i branitelje, jer se na poslednjem popisu preko 90 procenata stanovnika Hrvatske izjasnilo kao Hrvati, a čak je bilo postotak ili dva više katolika. „Poznato je da je crkva kod Hrvata uvek bila na prvom mestu – oni slušaju popove propovedi i nakon toga se

Sremska Mitrovica: Otkrivena spomen ploča Jevremu Vidiću ubijenom na Jadovnu

Jevrem Vidić, jedan od najuglednijih žitelja Sremske Mitrovice koji je pogubljen u Jadovnu, ponovo je stao na svoj kućni prag, licem okrenutim ka Starom šoru. Izvedi oca iz jame Miodraže! „Iz svoje kuće Jevrem Vidić je, sa grupom uglednih Mitrovčana izveden šestog maja 1941. godine, da bi, nakon mučenja u obližnjoj ‘Kustodiji’ bio oteran u Jadovno gde je ubrzo pogubljen. Iz svog rodnog grada, Jevrem Vidić više neće odlaziti. Ukoliko budemo imali dovoljno volje da o njegovom i stradanju ostalih Mitrovčana učimo svoju decu“, rekao je na ceremoniji otkrivanja spomen ploče Jevremu Vidiću doktor Dimitrije Mita Stojšić Kada je uz poziv mitrovačkog doktora Dimitrija Stojšića da svog oca izvede iz

POZIV: Dođite u manastir Slanci 22. avgusta 2020. jer nismo zaboravili!

Jedanaestu godinu za redom, 79 godina od stradanja, obeležićemo „Dan sećanja na Jadovno 1941 – 2020.“ Zbog pandemije i zabrane ulaska u R. Hrvatsku, 22. avgusta u 10 časova, okupićemo se u manastiru Sv. Arhiđakona Stefana u Slancima kod Beograda. Sa blagoslovom igumana manastira Oca Andreja, nakon parastosa žrtvama Pokolja, postavićemo i osveštati u manastirkom krugu Časni krst, organizovati progodni program i posluženje. Organizatori molitvenog okupljanja su udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke i Beograda. PRIJAVA ZA PUTOVANjE JE OBAVEZNA: –Zainteresovani za put sa područja Banja Luke, Prijedora i Novog Grada, treba da se jave na broj telefona Sandre Blagić, sekretara udruženja Jadovno 1941. u Srpskoj: +387 66 686 364  ili putem elektronske pošte: [email protected] ili  [email protected] . -Zainteresovani za put

Jadovničani u petak 03. jula u Sremskoj Mitrovici

Spomen ploča advokatu Jevremu Vidiću koji je već početkom ustaško-nacističke okupacije Sremske Mitrovice odveden u logor Jadovno i tamo ubijen, biće otkrivena u petak, 03. jula ove godine. Na ploči, koja će se nalaziti na kući Vidića, kod prolaza na pijacu, uz Jevrema stajaće i pomen svim žrtvama ustaškog zločina počinjenog u gradu na Savi. Inicijativa za postavljanje ploče potekla je od mitrovačkog lekara Dimitrija Stojšića, a svoju punu podršku dao je i mitrovački Zavod za zaštitu spomenika kulture. Otkrivanju Spomen ploče Jevremu Vidiću prisustvovaće i nekoliko članova udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke i Beograda. Vezane vijesti: Stevo Lapčević: Jevrem Vidić, čovek čija je smrt dovela Artukovića na optuženičku

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.