arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Gornji Jelovac kod Prijedora, mjesto stravičnog pokolja

U Gornjem Jelovcu, na Patriji, u zaseoku Macure, kod spomenika žrtvama Pokolja iz ljeta ’42. služen je 19. jula 2019. godine parastos Novomučenicima srpskim, među kojima je i 75 djece do 14 godina, čija su imena ispisana na spomeniku. Sveštenik Željko Jevđenić, besjedio je poslije parastosa potresnu priču o stradanju djevojčice kojoj ni dan danas ne znamo ime. Donosimo prilog autora Spasoja Aleksića o zločinu počinjenom u Jelovcu, napisan aprila 2012.: Njive prekrivene leševima Tog krvavog ljeta 1942. godine Kozara je jaukala za svojom djecom. Livade, zrele pšenice, drveće, trava, putevi, proplanci, potoci, crvenile su se od srpske krvi. Selo Gornji Jelovac kao i zaselak Macure nisu tog Gospodnjeg ljeta bili

Crkve i manastiri u Crnoj Gori su imovina čitavog srpskog naroda

Predsednik Crne Gore g. Milo Đukanović založio se u svojoj izjavi 12. jula 2019. za formiranje „Pravoslavne crkve Crne Gore“. Iako nije uobičajeno da verske odnose u pravoslavnom svetu uređuje neko ko se ne deklariše kao pravoslavac, izjava g. Đukanovića zaslužuje osvrt zbog funkcije koju on obavlja, kao i zbog nasrtaja na imovinu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. S obzirom na to da su srpske crkve i manastiri u Crnoj Gori duhovno zaveštanje i imovina čitavog verujućeg srpskog pravoslavnog naroda, smatram se i ja obaveznim da ne ćutim, pa navodim samo neke od brojnih dokaza o tome. Poslednjih godina bilo je mnogo zamena teza i neistina kada se govori

Milan Ružić

Krivi što ne pamtimo i što im verujemo!

Srbi su pobednički narod. Mi smo narod koji ume da voli, narod koji ume da prašta i narod koji ume da ugosti. Neretko nas proglašavaju i narodom koji najviše zna, najviše ume i najbolje se snalazi. Srbi su svetu dali mnogo umnih glava. Dobili smo silne ratove, više njih za druge, nego za sebe. Borili smo se protiv svega što je pretilo nama i svetu. Sebe smo ispostili kako bi imali oni koji nikada nisu imali. Međutim, Srbi znaju da budu i prepredeni. Mi smo narod u kojem se sve može prodati za pare ili funkciju. Fotelja je nešto što će porodice posvađati, braću pobiti i kuću zaravniti. Za vlast

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: Krvavi juli u Petrinji, Glini, Topuskom…

Ustaše su u Banskom Grabovcu kod Petrinje 24, 25. i 26. jula 1941. godine masakrirale 1.200 Srba. Poklane Srbe ustaše su zatrpale zajedno sa pobijenim psima, navode u Udruženju „Jadovno“. U pravoslavnoj crkvu u Topuskom u julu 1941. godine mučeno je i ubijeno nekoliko muškaraca, žena i djece, među kojima su bili Milutin Kordić i njegov maloljetni sin. Nikola Kordić, koji je tada imao 78 godina, nije mogao hodati, pa su ga ustaše dovezle zaprežnim kolima u crkvu i ubile. Ubijen je Dušan Zlokas /14/, a žene i djevojke su silovane. U selu Dragotina kod Gline u julu 1941. ustaše su poklale sedam žena i jedno dijete i zapalile ih.

Milan Ružić: Scenario za hrvatski (h)istorijski ep

Vidim da javni servis Hrvatske počinje sve više da deluje kao javna kuća tako što podmeće informacije koje nemaju veze sa istinom, a ljudi iz Hrvatske plaćaju pretplatu da budu njima zadovoljeni. Ovoga puta tamo je izrečeno da je parola „Trećinu pokrstiti, trećinu pobiti, a trećinu proterati“ srpska mozgarija. Ispade da je Mile Budak bio svetac koji nikada ništa loše nije učinio. Kad smo već kod raznih budaka, Antun Vrdoljak je čovek u čijem filmu „Tito“ se ova tvrdnja promoviše. U tom filmu je sve nekako hrvatski – revizija istorije, pranje biografije, „raskrinkavanje“ Tita i Draže (kao da su ova dvojica bili u stalnim dogovorima), pokušaj pravljenja marketinški uspešnog filma,

FOTO: WIKIPEDIA

Nada da će biti pronađen spisak imena 10.000 kozaračke djece

Režiser Dana Budisavljević, čiji je film „Dnevnik Diane Budisavljević“ osvojio ovogodišnju „Zlatnu arenu“ u Puli, očekuje da će sada biti veće zanimanje za ličnost ove Austrijanke koja je u stravičnim prilikama ustaškog režima u NDH spasila više od 10.000 kozaračke djece i ističe da ne gubi nadu da će spisak sa njihovim imenima biti nađen. JasenovacFoto: RTRS – Bilo bi mi veoma drago da bude pronađena ta kartoteka, jer vjerujem da negdje postoji. Mi je nismo našli, ali se nadam da će na kraju, ipak, biti pronađena – rekla je Budisavljevićeva za „Večernje novosti“. Ona je naglasila da očekuje da će zanimanje za Dianu Budisavljević sada biti veće, navodeći da

Vladimir Kolarić

Vladimir Kolarić: Protiv zaborava – potrebno je jedno veliko DA!

Izlaz je u suočavanju, a ne u bežanju i zaboravu. Ni u prividnoj udobnosti i lukrativnom poslušništvu. Ni u preziru prema sunarodnicima koji se nisu dobro snašli u sadašnjim okolnostima, ili su prosto mladi ili stari, ili o ponečemu drugačije misle Isak Baševis Singer je u jednom razgovoru opisao stanje jedne zajednice getoizovanih Jevreja, koji su se pred lebdećom opasnošću, koja će se i završiti stradanjem masovnih razmera, branili zaboravom, zatvaranjem očiju pred očiglednim u spoju sa pasivnošću i nekom vrstom nehajnosti i infantilne veselosti. Danas u Srbiji osećaj lebdeće opasnosti kao da je veći nego ikada ranije, bar u poređenju sa prethodnim decenijama. Opasnosti koja je tim veća što

Hrvatska teorija: Partizanski napad na dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom

Povodom obilježavanja Sveevropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima i 75. godišnjice „partizanskog napada“ na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatsko kulturno vijeće i lokalna Župa u subotu, 26. avgusta 2017. godine, organizovali su komemoraciju s prigodnim programom. Piše: Dušan J. Bastašić Nakon mise u župnoj crkvi u Jastrebarskom, položeni su vijenci na mjesnom groblju. Uslijedilo je i izlaganje na temu porijekla djece u Dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom 1941. – 1945, s posebnim osvrtom na djecu s Kozare i ono o ulozi Alojzija Stepinca, svećenika, časnih sestara milosrdnica i drugih dobrotvornih udruženja i pojedinaca u „zbrinjavanju ratne siročadi“ u

Ilija_Zegarac.jpg

Ovdje (ne) počiva Ilija Žegarac

Slabašna pobuna presuđenih u Kordunaškom procesu, jedva da je činjenica političke prošlosti Srba i Hrvata, međutim argumenti koje su koristili u izražavanju svojeg nezadovoljstva, krupan su trag intelektualne historije prečanskih Srba. Piše: Željko Kresojević Gotovo svako ljeto Slobodan Žegarac dođe u Vojnić, svoje rodno mjesto. Obično prespava kod Bukava u komšiluku, svrati obavezno kod mog oca, njegovog druga. Sjete se djetinjstva, nestašluka, mladosti… Te njegove rane godine jedino je lijepo što ga veže za varošicu i kraj u kojem je rođen. Korača lagano ulicom koja vodi prema vojničkom “križu”. Bože, kakvog li apsurda. Ulica danas nosi ime Andrije Hebranga !? Zaustavi se na “križu”, pozdravi se, podivani sa malobrojnim poznatima.

ČETIRI SLIKE IZ KRAJINE: Tamo gde se (ne)živi

I danas… kada u Peruči opadne nivo vode, sa dna na Cetini izgrađenog veštačkog jezera, izroni stari manastir Dragović. Tada se temelji hrama osnovanog 1395. godine i ostaci težačkih kamenih domova, potopljeni pedesetih godina prošlog veka zabele na dalmatinskom suncu i poput kostiju sinu između Dinare i Svilaje. U Cetinskoj krajini. Kako Dragović, tako i dalmatinski Srbi. Tako Dalmacija, Lika, Banija, Kordun.. tako Slavonija…Tako Krajina. Prva slika: Dragović Na kraju zaboravljenog puta koji će svome cilju dovesti samo one koji znaju kuda idu, pred manastirom koji tiho gleda plavetni bezdan na čijem dnu i sam spava, dočekuje nas jeromonah Jovan. Zdravi se i smeje. Zadovoljan što ponovo ima sa kim

Ćirilica zabranjena, ustaški pozdrav nije

Nije vrijeme za ćirilicu. Ovo su poručili predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i gradonačenik Vukovara Ivan Penava nakon sastanka na kome je razmatrana odluka Ustavnog suda po kojoj se ćirilica mora vratiti u ovaj grad. Tako se i predsjednica Hrvatske jasno stavila na stranu onih koji, ne birajući sredstva, hoće da spriječe ćiriličko pismo u Vukovaru, pišu „Novosti“ I premijer Andrej Plenković iznio je svoj stav nakon sastanka sa Penavom i poručio da iz odluke Ustavnog suda „ne proizlazi pravna obaveza koja bi nametala lokalnoj upravi postavljanje dvojezičnih ploča“. Zato, smirimo ton – rekao je Plenković. – Važno je to što piše u pomenutoj odluci, iako ona nije obavezujuća. Na

Brutalni falsifikat na HRT: Riječi ustaškog vođe Mila Budaka pripisuju Draži Mihailoviću (VIDEO)

Sve je više uočljiva sklonost savremenih režima, posebno u Crnoj Gori, a kako vidimo i Hrvatskoj da prekrajaju istoriju, izvrću istorijske činjenice, kako bi upotpunili, ili pokušali da upotpune prazna uporišta na kojima počivaju njihove ideologije. Najnoviji brutalni falsifikat desio se na hrvatskoj televiziji, gdje u jednoj dokumentarnoj seriji, u razgovoru između Josipa Broza Tita i kardinala Alojzija Stepinca, Tito prenosi „Dražine“ riječi, koje on nikada nije naravno izgovorio. Zapravo to su riječi ustaškog vođe, i jednog od ideologa ustaške genocidne tvorevine Mila Budaka, koji je najpoznatiji po takozvanoj formuli rešavnja „srpskog pitanja u NDH“ koja je glasila: jednu trećinu ubiti, jednu protjerati, i jednu pokatoličiti i pohrvatiti. Jasna je

pravoslavlje_logo.gif

Prilog objavljen 1991. godine: Sveti posao potomaka

Dostojna sahrana ustaških žrtava nakon pola veka 1991. godina, broj 573, strana 5> „Ko u jamu nije silazio i u njojzi primio naforu, obgrlio seni svoje dece celivao brata bez udova i poznao majku po osmehu, taj se nije iz niščih digao ni pojmio našu liturgiju“… Milan Komnenić (Jalovnica) Protekle jeseni, pred pedesetu gorišnjicu od stradanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, srpski narod je počeo da sa hercegovačkih jama skida betonske oklope, koje je početkom šezdesetih godina postavila titovska vlast, u nameri da prikrije hrvatske zločine. Tako su se posle pet decenija stekli uslovi za hrišćansku i civilizovanu sahranu žrtava koje stradaše u neopisivim mukama samo zato što su bili pravoslavni

Nekad kad zapepeli vazduh, možda je Čiča: Godišnjica od ubistva generala Draže Mihailovića

Nekad kad zapepeli vazduh… Jasno razaznam u njemu Svetoga Savu. Al’ nekad se desi da neka druga trunčica pepela padne mi na glavu. I ne znam koja je te trunčice priča, ali zastanem i pomislim – možda je Čiča Na današnji dan desila su se dva tragična događaja koja su imala teške posledice po sudbinu srpskog naroda – 1918. godine komunisti su zvjerski likvidirali rusku carsku porodicu Romanovih, a 1946. od iste ruke stradao je i vođa srpskog antifašističkog pokreta Dragoljub Draža Mihailović. 1946. godine zverski je likvidiran general Dragoljub Draža Mihailović, poslije montiranog procesa vladajuće Komunističke partije Jugoslavije. „Nekad kad zapepeli vazduh… Jasno razaznam u njemu Svetoga Savu. Al’

KOZARSKA BITKA – JEDNA OD NAJVEĆIH TRAGEDIJA SRBA U 20. VIJEKU

Ustaše i njemački nacisti zauzeli su Kozaru 18. jula 1942. godine, nakon 38 dana ogorčenih borbi i velikog otpora kozarskih Srba. Bila je to jedna od najtragičnijih bitaka na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu u kojoj je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda branilo zbjeg od oko 80.000 srpskih civila pred ofanzivom 40.000 njemačkih i ustaških vojnika, koji su imali podršku mađarskih riječnih brodova. U borbama je poginulo 1.700 branilaca, a Kozarčani su na više mjesta uspjeli da probiju okupatorski obruč i tako je spaseno više od 15.000 civila. Međutim, ustaše i nacisti su spalili sva sela, pobili dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 60.000 civila otjerali u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.