
Bitka u kojoj je Gvozdeni puk dobio ime
Za ovu “našu” Novu godinu poklanjam vam jednu istinski našu priču. Nestvarna je, a baš naša. Ovako počinje nastavak mog romana o Gvozdenom puku: Prolog: Jordan je pamtio potpuno drugačije Vidovdane od ovog. Kao mali bi se, u tek oslobođenom Nišu, uvek u porti crkve, dok bi trajala služba i pomen svim vojnicima palim za veru i otadžbinu, sa ostalom dečurlijom igrao Srba i Turaka. Kada je ostao samo sa majkom i sestrom, prisustvovao bi molitvi od početka do kraja, a u Beogradu bi, kao pitomac Vojne akademije, koju je završio 1900, obeležavao taj praznik najsvečanije moguće, kao „svoj dan“. Vidovdan je, nekako, uvek bio svet, poseban, sa mislima ka













