
Jama smrti
Samo jauci Velebitom odjekuju, do večne tišine i tame. Široka i duboka je jama smrti, Iznad jame magla gmiže, Poneko telo u grču, još se vrti, Svakog ista sudbina stiže. Tupi udarci malja se čuju, Sunovrat do dna jame, Samo jauci Velebitom odjekuju, Do večne tišine i tame. Od krvi i suza natopljene jame, Slomljenih kosti i preklanog vrata, Krvavih ruku i oštre kame. Hladno je srce dželata, Preživeli danima mole, Iz jame traže spas, Octale su samo kosti gole. Da svedoče veliki užas! Autor: Bojan Kukavica Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 29. oktobra 2015. godine.











