
Kada sahranismo ono – nije srpski ćutati?
1918. godine smo ćutali o „Vražijoj diviziji“, pa nam se dogodiše Jasenovac, Jadovno i Prebilovci o kojima smo ćutali 1945, pa nam se dogodila 1995. Između ostalih beskorisnih,a kadkad i veoma štetnih, vesti koje se nađu na naslovnicama tabloida skoro je bila jedna koja prenosi šokantnu situaciju jedne žene koja je živa sahranjena, pa je lupala i vikala iz sanduka, nesretnica, dok su je već oplakivali i polagali u grob. Na njenu sreću, čuli su je i „spasili“ pre nego je postalo kasno. Međutim, u vestima nikako da se nađe priča o jednom narodu koji ćuti i ne lupa, iako mu zapališe sveću na uzglavlju, već nepomičan tiho govori –













