arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Josip Broz i Vinston Čerčil

Čerčil: Ovaj Tito je čudan bandit i nije pajac, moramo ga preoteti od Staljina

„NEPRISTOJNA PONUDA“ – TREĆI ODLOMAK IZ DRAME „DRUGAČIJI TITO” KOJA IZLAZI IZ ŠTAMPE ČERČIL: Zadovoljstvo je pričati s vama, duhovit ste čovek. Nešto sam primetio kod vas, moram to da vam kažem, ovako tet-a-tet, oduševljava kod vas taj rafinman, odmah se primeti da ste čovek od ukusa, poseban. Šta će vam Staljin? Vidite kako se on obračunava, kakvi su to postupci, ja se ne bih zavaravao, šta ćete kad na vas dođe red? TITO: Ne znam, stvarno, šta bih vam o tome rekao. Iskreno, na šta ciljate? ČERČIL: Gledajte, jednoga dana, vi ćete mu zasmetati, stalno bude neki razlog. Mada, budimo iskreni, njemu razlog i ne treba. Njegovi su metodi

Knjiga o Paunoviću

Vlasnik centra Vukovara

Knjiga ‘Aleksa Paunović – Porodična hronika’, autorke Ljiljane Pekić-Paunović je svedočanstvo o jednoj od najstarijih i najuglednijih vukovarskih srpskih porodica Vukovarski pododbor Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjeta’ i Veće srpske nacionalne manjine grada Vukovara organizovali su u Ružičkinoj kući promociju knjige ‘Aleksa Paunović – Porodična hronika’, autorke Ljiljane Pekić-Paunović. Ova knjiga je svedočanstvo o jednoj od najstarijih i najuglednijih vukovarskih srpskih porodica koja je početkom 20. veka u svom vlasništvu imala gotovo čitav centar grada i preko četiri hiljade jutara zemlje. Posvećena je najvećem veleposedniku u Vukovaru u drugoj polovini 19. veka, trgovcu Aleksi Paunoviću (1824 – 1899.) čija su zaostavština mnoge vredne građevine, među kojima su hotel ‘Grand’ i današnji

Aleksandar Veljić

U Novom Sadu održano prvo predavanje pod nazivom “Genocid Mikloša Hortija“

Sinoć je u Radničkom domu „Svetozar Marković“ u Novom Sadu održano predavanje „Genocid Mikloša Hortija“. Prvom predavanju ovakvog naziva u istoriji Novog Sada prisustvovalo je tačno 70 ljudi, među kojima i istaknuti mladih ljudi koji doprinose savremenoj istoriji grada: Aleksandar Gabona, Filip Karić, Marko Ateljević, Milan Drakula… Predavač Aleksandar Veljić je u svom govoru naglasio da Novi Sad ne sme da zaboravi da je 23. januara 1942. bio određen za istrebljenje, po rečima samih egzekutora, i da je pukim čudom ostao u životu. Preko 5.000 građana Novog Sada bačeno je pod led na Štrandu, odnosno svaki deseti stanovnik. Predavač se osvrnuo i na stradanje građanskog stanovništva u Čurugu, Žablju i

Hrvatski Državni Sabor

Savo Štrbac: Ime hrvatskog parlamenta

Izborom akademika Željka Rajnera iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) za predsednika Sabora 28. decembra 2015. konstituisan je hrvatski narlament. Novi predsednik u svom nrvom govoru osim opštih stavova, izneo je jedini konkretan predlog koji se odnosio na promenu imena Hrvatskog sabora u Hrvatski državni sabor. Istog dana u Bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici organizovano je misno slavlje Ante Pavelića, tačnije, zadušnnca povodom godišnjice ljegove smrti. Na prvi pogled čini se da između tih događaja nema direktne veze i da je sasvim logično da državni parlament u svom nazivu nosi pored imena svoje države i pridev ,,državni“. Međutim, veza postoji i to unravo preko pomenutog nri deva u nazivu

Sve će to narod…

Dolaze vremena kada će se stvarno pozlatiti ono što treba: vera, iskrenost, ljubav, pravda. Vremena u kojima više neće lažne demokratije, lažne patriote, lažni moralisti uzimati i prisvajati nagrade koje im ne pripadaju. Maske polako padaju i pitanje je momenta kada više neće moći da prekriju to od zla iskrivljeno lice zapada i njenih slugu. Možda je baš danas 10. januara pravo vreme da razmislimo o tome? Baš danas dok se Amerika i njeni NATO poslušnici prisećaju svog junaka. Onog njihovog junaka koji se na današnji dan 1917. godine upokojio, a bio je „junak“ jer je ubijao starosedeoce Amerike – Indijance, i po preriji vijao bizone zbog krzna. Pogodili ste

Kolindina šutnja

Jučerašnji dan predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović sigurno je provela u svečanoj atmosferi, iako naši susedi još nemaju vladu i nalaze se u postizbornoj groznici. Kolinda je, međutim, pre godinu dana pobedila na izborima za predsednicu Hrvatske, ali, dok je ispijala šampanjac, sumnjam da je makar i na trenutak pomislila na jednu oskrnavljenu spomen ploču na ostrvu Pag. Možda je davno trebala da poseti ostrvo strave po čijem stenju se još nalaze komadi bodljikave žice kojom su pre 75 godina opasani srpski i jevrejski logori smrti. Da nije tih komada žice i tih sećanja, Slana bi bila nestvarna romantična uvala i taj komad ostrva bledožućkastog kamenja bio bi tako dragoceni

SAD i finansiranje antisrpstva

Nedavno je Politika objavila seriju tekstova pod nazivom „Putevi američkog novca u Srbiji“[1]. U jednom od nastavaka[2] pominje se, na primer, da je internet portal E-novine „za promociju etičkih standarda u novinarstvu“ dobio, samo u jednoj godini (2011), 41.850 dolara! E-novine koje su, za svakog ko je bilo kada posetio taj sajt, prototip primitivnog vređanja svakog patriote ili demokrate, čak i svakog ko misli drugačije – dobijaju od SAD 3.000 evra mesečno  „za promociju etičkih standarda u novinarstvu“?! Kakav apsurd! Još 2008. godine upozorio sam – citirajući niz vulgarnosti s tog portala – da su E-novine „psovačka strana `druge Srbije`“[3]. Sledeće godine pak citirao sam tipičan antisrpski i šovinistički diskurs

Smederevski kraj u Drugom svetskom ratu – razgovor sa Nemanjom Devićem

Rođen 1989. godine u Smedersvkoj Palanci, Nemanja Dević je osnovne i master studije završio na Filosofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je sada doktorand. Još kao maturant objavio je knjigu sa popisom svih žrtava Drugog svetskog rata u jednoj lokalnoj sredini, za šta je 2009. dobio nagradu „Dragiša Kašiković“. Autor studije „Istina pod ključem. Donja Jasenica u Drugom svetskom ratu“ i, u koautorstvu sa Srđanom Cvetkovićem, „Žrtve u Zaječarskom okrugu posle 12. septembra 1944“. Sada je pred nama njegova nova knjiga, „Smederevski kraj u Drugom svetskom ratu, Ljudi i događaji“, u izdanju Instituta za savremenu istoriju. Ova knjiga je bila povod za razgovor s gospodinom Devićem. MIKROISTORIJA – UČITELjICA ŽIVOTA

Miroslavljevo jevanđelje

Kanazir: Zašto Srbi trebaju pisati ćirilicom?!

Treba li ćutati i mirno posmatrati kako srpska „intelektualna elita“ vulgarno poriče pismo srpskog jezika kojim govori? Zagovarajući dvoazbučje ne samo da unose zbrku u nešto što je kristalno jasno Piše: Slobodan Kanazir, slikar, novinar i pjesnik Austrougarska monarhija i NDH su pribjegavale zabrani ćirilice, dok „Četvrti Rajh“ radi mnogo suptilnije. Pokušavaju nas ubijediti u to da je ćirilica staromodna i nepraktična i da se s njom, kao ni sa pravoslavljem, „ne može u Evropu“ Latinica može, iz kojekakvih političkih razloga, biti opet proglašena zvaničnim pismom, ali suštinski nije, nikad ni neće postati dio srpske kulture i tradicije. Tradicija se ne proglašava zakonom, ona se stvara stoljećima i starija je od

Milivoje Ivanišević

Milivoje Ivanišević: Zlodela nad Srbima i dan-danas se prikrivaju

Istoričar Milivoje Ivanišević: U poslednjem ratu u BiH stradalo 31.000 Srba, u Prvom svetskom oko 400.000, a Drugom 721.000. Demografske činjenice godinama skrivane. RS je naša najveća pobeda u 20. veku REPUBLIKA Srpska stvorena je životima 31.000 njenih građana koji su poginuli u građanskom ratu u BiH od 1992. do 1995. godine. Oko 1.700 Srba i dalje se vodi kao nestalo, dok je u ovim sukobima sa svojih ognjišta proterano njih 550.000. Pre toga, u Prvom svetskom ratu u BiH je stradalo 400.000 stanovnika srpske nacionalnosti, dok ih je u Drugom izginulo 721.000. Toliko surov i nemilosrdan verski i nacionalni pogrom nijedan evropski narod nije doživeo, i to od svojih

Svijet treba da sazna istinu o srpskim stradanjima

Šef Predstavništva Republike Srpske u Izraelu Arie Livne smatra da Srbi ne koriste dovoljno odnose sa Jevrejima koji mogu da pomognu u tome da svijet sazna za stradanja Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali i u posljednjem ratu u BiH. Livne, koji je i senator Republike Srpske, kaže da je loše to što Srbi misle da svijet zna za njihova stradanja i da ne moraju raditi na tome da se sazna istina. On je kao primjer naveo da su u Holivudu u posljednje vrijeme snimljena tri – četiri velika filma o ratu u BiH i da se ni u jednom ne mogu vidjeti srpska stradanja, već su Srbi

Služenjem parastosa, polaganjem vijenaca i prisluživanjem svijeća danas su u Novom Gradu obilježene 23 godine od stradanja 56 boraca Četvrtog bataljona Novogradske brigade na ratištu Suva Međa

Pomen srpskim borcima palim 1993. godine

Služenjem parastosa, polaganjem vijenaca i prisluživanjem svijeća danas su u Novom Gradu obilježene 23 godine od stradanja 56 boraca Četvrtog bataljona Novogradske brigade na ratištu Suva Međa. Parastos je služen u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Gradu i na mjesnom groblju u Poljavnicama, a vijenci su položeni na mjesnom groblju u ovom naselju i u Gornjoj Čađavici. Parastos u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Gradu služio je svešetnik Nemanja Vidić koji je rekao da je 11. januar dan kad se Novi Grad sa tugom sjeća onih koji su stradali 1993. godine. „Ovih dana moramo se uzdignute glave sjećati naših stradalih i obaveze koju su

U Istočnom Novom Sarajevu danas je položeno cvijeće i prislužene su svijeće na spomen-obilježje Zoranu Cvijetiću

Obilježene 22 godine od pogibije Zorana Cvijetića

U Istočnom Novom Sarajevu danas je položeno cvijeće i prislužene su svijeće kod spomen-obilježja Zoranu Cvijetiću, prvom načelniku Centra službi bezbjednosti Sarajevsko-romanijsko-birčanske regije, koji je poginuo prije 22 godine u Lukavici od snajperskog hica sa brda Mojmilo. Pripadnici Centra javne bezbjednosti /CJB/ Istočno Sarajevo, zajedno sa veteranima službi bezbjednosti Republike Srpske, borcima Vojske Republike Srpske i predstavnicima grada i opština u sastavu Istočnog Sarajeva, odali su počast kod spomen-obilježja koje je podignuto na mjestu Cvijetićeve pogibije. Načelnik CJB Istočno Sarajevo Srpko Kosorić istakao je da su se danas okupili da obilježe dan pogibije Zorana Cvijetića, koji je život ugradio u temelje Republike Srpske. „Mi obilježavamo i dane pogibije naših 782

Slike Velikog rata: Jedna od 98 fotografija iz albuma ledi Pedžet, koje do sada nisu bile poznate javnosti

Srpska istorija iz Otomanskog arhiva

Na osnovu protokola o saradnji sa državnim turskim arhivom, u Arhiv Srbije stiglo je gotovo 15.000 dokumenata značajnih za istoriju srpskog naroda u periodu od 1450. do 1700. godine, a to je tek početak Arhiv Srbije, nacionalna ustanova koja čuva kolektivno pamćenje naroda, novu godinu dočekao je sa željom da u 2016. budu rešeni tehnički problemi koji stoje na putu ostvarenja važnih planova. Kako za „Politiku” ističe dr Miroslav Perišić, direktor ove institucije, to su pre svega obezbeđivanje prostora za smeštaj arhivske građe, digitalizacija, elektronsko arhiviranje, snaženje službe za konzervaciju i restauraciju. – Prošlu godinu obeležio je početak saradnje sa Otomanskim arhivom u Istanbulu. Ubrzo posle potpisanog protokola sa Generalnom

Posljednji ispraćaj (2)

Nepredviđena događanja ispred kolodvorske zgrade otela su se kontroli. Zaustavi ih zapovjednički glas Hrvatskog policajca. Strogim, kreštavim glasom naredi Ciganima: Stani, prekini! Piše: Nikola Kobac Orkestar umuknu. Tek što se tišina smiri, po protokolu, na red dođoše „sveti oci“. U njihovoj dugodišnjoj službi Bogu i Papi – započeše svoju Prvu misu za žive? Odzvanjaju riječi, nestaju i gube se preko pruge, tamo prema Dvorani Lisinski i naselju Trnje: „Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svijetlost vječna svijetlila im. Putovali u miru! Amen!“ Sa druge strane „svečanog“ platoa, između Prvog i Drugog perona, sa  strane koja je zaklonila „počasnu kompoziciju“, na podu, sa bijelim štapom u ruci, u poderanoj partizanskoj uniformi,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.