
Na Tekerišu, 100 godina kasnije
„„Moramo prvo biti potomci, da bi bili preci.“ Dolazili su stranci, Nemci, Francuzi, Austrijanci, dolazili su čas i Hrvati da snime prilog. Naši retko svrate. Ove reči je, onako uzgred, bez imalo oporosti jer je to valjda već odavno postalo sasvim uobičajeno, izgovorio prota Miroslav Jakovljević. Razgovarao je sa nama u prelepoj, savršenoj sređenoj porti hrava Sv. Ilije u Mačvanskom Prnjavoru. Na samo nekoliko metara od dugačkog stola ispod razgranate lipe stajale su biste dr Arčibalda Rajsa i kralja Aleksandra Karađorđevića. Ispod jedne od njih video se osušen venac na čijoj je lenti, izbledeloj od kiše, pisalo da ga je tu položio načelnik Generalštaba general Diković. Dobro je, bar se










