7. februara 1942. počinjen je svirepi zločin u selu Štrpci kod Prnjavora

Dana 7. februara 1942. godine, gotovo u isto vrijeme dok se dešavao pokolj Srba u selima Drakulić, Šargovac i Motike, u selu Štrpci kod Prnjavora hrvatske ustaše su na najsvirepiji način izvršili težak zločin uglavnom nad srpskim ženama i djecom. 

Žrtve su bile starosti od 3 mjeseca do 70 godina. Žrtve su silovane, klane noževima, ubijane tupim predmetima, masakrirane i samo nekolicina je ubijena vatrenim oružjem. U banjalučkim selima ustaše su ubili uglavnom hladnim oružjem preko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i djece, jer su vojno sposobni muškarci uglavnom bili u zarobljeništvu. U ovom pokolju stradalo je 551 srpsko dijete starosti od kolijevke do 14 godina.

Na isti datum počinjen je i svirepi zločin u selu Štrpci ali u znatno manjem obimu.

U rano jutro 7. februara 1942. godine, po velikoj hladnoći, grupa od stotinu ustaša dolazi iz Prnjavora u centar sela – Glogovac, koji je bio nastanjen njemačkim stanovništvom – folksdojčerima. To njemačko stanovništvo se odmah po okupaciji organizovalo u formacije, naoružalo i počelo sa terorom nad komšijama Srbima, sa kojima su do okupacije složno i u dobrim odnosima živjeli.

Iz Glogovca oko 9 časova ustaše kreću put Ganinaca i Musinog Cera, a usput pljačkaju srpske seljake. Seoska straža koja je držala izvidnicu na Keserovom brdu, imala je zadatak da prati cestu prema Glogovcu i po potrebi uzbuni selo. Toga dana, zbog velikog snijega koji je tih dana padao i napadao iznad koljena, seoska straža nije uspjela da uzbuni selo sem nekoliko obližnjih kuća. Ustaše su na brežuljku na Musinom Ceru postavili teški mitraljez i zauzeli položaj prema Musama i Ruževcima. Podijeljeni na nekoliko grupa, ustaše su se rasporedile selom. Jedna grupa je krenula prema Ignjatićima, druga u pravcu Bijelića i Musića, a treća prema Ganincima.

Na putu prema Ganincima, ustaše su usput uhvatili trojicu muškaraca: Tomić Boru, Žunić Milana i Ilišković Gavru, te ih dotjeruju pred kuću Stanoja Čavića.Dolaskom pred kuću Stanojevu, ustaše hvataju Stanoja i snaju Peju Čavić, a sedmoro djece u svoj toj pometnji zaboravljaju bačene u snijegu, da bi se djeca po odmicanju ustaša sakrila u slamu iza kuće. Sakrila ih je Vladanova i Pejina ćerka Bosiljka koja je imala četrnaest godina. Ovih petoro Srba ustaše tjeraju u zaselak Iliškoviće a usput hvataju još i Marka Čavića te ga pridružuju zarobljenima. Od Čavića, ustaše odlaze prema kućama Iliškovića i Dujakovića.

Ustaše tada razdvajaju muškarce od žena i djece, te ih tjeraju prema kućama Ilišković Stanka i Gavre i kući Simeuna Dujakovića, koga je druga grupa ustaša već bila uhvatila. Muškarce tada sprovode u potok „Glogovac“, gdje ih strašno muče i potom kolju. Sve žrtve su imale povrede tupim predmetima. (Stanoju Čaviću (70) su ustaše čupali brkove, da bi ga potom devet puta izmasakrirali kamom po cijelom tijelu, a imao je i povrede tupim predmetima; Marko Čavić (59) je izboden bajonetom na jedanaest mjesta po čitavom tijelu, dok su Milan Žunić (29), Boro Tomić (19) i Gavro Ilišković (60) premlaćeni i zaklani preko vrata.) 

Pored tolikog iživljavanja nad žrtvama, ustašama ni to nije bilo dovoljno, pa su ih naknadno izrešetali mecima iz pušaka.U to vrijeme, druga grupa ustaša je klala žene i djecu, a bilo je i silovanja.

Simeuna Dujakovića su ustaše živog rasporile jer nije htio da ide sa ostalim muškarcima. Po svjedočenjima preživjele Peje, na ulaznim vratima kuće Simeuna Dujakovića jedan ustaša je klao Savku Gašić dok su drugi sa uperenim puškama u žene vikali: „Liježi da koljemo!“Žene i djeca su tada od užasa počeli da vrište i zapomažu, a neke žene su ustaše i silovali. Jedan ustaša je naredio Vidosavi Ilišković da legne da je zakolje. Vidosava je bila trudna i u naručju je držala dvogodišnju ćerku Nadu, a za suknju joj se držala četvorogodišnja ćerka Marica.

Kako Vidosava nije htjela da legne od straha i užasa, ustaša je pucao u nju iz puške i ubio i Vidosavu i njeno dvogodišnje dijete u naručju. Jedno malo dijete je ustaša ubio pošto mu je pucao u usta. Tada je nastupio opšti jauk a ustaše u bijesu počinju nasumice da pucaju po ženama i djeci. Ovaj pokolj je Peja čudom preživjela, a po odlasku ustaša se izvukla ispod leševa i pobjegla svojoj kući. Ovdje je ubijeno sedmoro žena i djece. 

U Vidosavinoj i Stankovoj kući je ležala njena majka, Đurđija Kainović, starica koja je godinama bila nepokretna. Pored nje je bio i njen šestogodišnji unuk Zdravko. Ustaše su zaklali i Đurđiju i njenog unuka na postelji. To je bilo i treće stradalo dijete Vidosave i Stanka Iliškovića. U njihovoj kući je ubijena i još jedna žena iz Ganinaca. Kada se narod okupio nakon odlaska ustaša, u kući je bila zatvorena i svinja koja je već bila počela da jede leševe.

U kući Gavre Iliškovića su ustaše zaklale četvoro djece i četiri žene koji su izmrcvareni i izbodeni bajonetima po cijelom tijelu, a potom su izrešetani mecima iz pušaka. U Gavrinoj kući su ostali skriveni u drugoj prostoriji i čudom preživjeli Vida Ilišković, njen sin Milorad (1940) i Čedomir Gašić (1938).
Ustaše nakon ovog pokolja sa opljačkanom srpskom imovinom iz Štrbaca odlaze u Prnjavor, odvodeći preko stotinu komada krupne stoke, konja, volova, svinja, živine, odvoze zaprege pune pšenice, suvo meso i rakiju i mnogo drugih stvari.

Ustaše ovu opljačkanu robu nude u Prnjavoru po povoljnim cijenama i mnogi je kupuju. Pristižući u Prnjavor, opljačkanu stoku iz Štrbaca zatvaraju u pravoslavni Hram Svetog Đorđa. U hramu, pijane ustaše organizuju i „pravoslavnu liturgiju“, tako što su uveli crnog vola u oltar ispred čijih očiju je jedan ustaša držao Sveto Pismo a sa lijeve i desne strane su stajala dvojica ustaša držeći u rukama upaljene svijeće.

Istog dana nakon odlaska ustaša iz Štrbaca, iz centra dolaze Nijemci i obilazeći mjesta zločina, prave zapisnike i fotografišu žrtve. Nijemci su tada naredili stanovništvu da se svi mrtvi sahrane bez pravoslavnih običaja, i to u jednu zajedničku grobnicu na groblju u Ganincima. Grobnica dugo vremena nije bila adekvatno obilježena.

7. februara 1942. godine u Štrpcima su stradali:

Čavić Stanoje, 70

Ilišković Gavro, 60

Čavić Marko, 59

Dujaković Simeun, 55

Žunić Milan, 29, rodom iz Kremne

Tomić Boro, 19

Kainović Đurđija, 60

Dujaković Joka, 55

Dujaković Đuka, 33

Dujaković Stana, 21Dujaković Bosiljka, 18

Ilišković Milja, 59Ilišković Vidosava, 28

Gašić Savka, 21Maletić Mileva, 21Dujaković Grozdana, 7

Ilišković Zdravko, 6

Ilišković Marica, 4

Ilišković Nada, 2

Gašić Marica, 1

Dujaković Vida, 11mjeseci

Dujaković Uglješa, 3 mjeseca

Dujaković Ljubica, 3 mjeseca

Vidosavina nerođena beba

Dio teksta preuzet iz knjige: Bojan Milijašević, Stradanje naroda prnjavorskog kraja, Prnjavor, 2021.

Izvor: Bojan Milijašević Fejsbuk stranica