fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Žrtva Sveprovaljenica

Primoran sam da ponovo skrenem pažnju na jalovu vjersku zajednicu dokonih istoričara, zapaćenu unutar državnog sistema Srpske, a koji u neznanju ili svjesno, djeluju protiv usvojene terminologije prevoda Svetog pisma po kanonu SPC, te tvrde da se Holokaust na srpskom jeziku kaže Žrtva Svespaljenica.

Piše: Dani(j)el Simić

Pošto su to krajnje nekreativni ljudi, ograničenog znanja i još ograničenijeg kapaciteta kada je stvaralaštvo i avantura duha u pitanju, nikako nijesam mogao da se načudim otkud im takav, s izvornikom svezaniji prevod grčke riječi „holokaustos“?

To što tvrde da je prevod Daničićev, odbijao sam na očekivano neznanje, ali do te mjere napadno su izbjegavali odgovor gdje su čuli baš oblik „Žrtva Svespaljenica“, da je meni to postalo zanimljivo.

Od svega, čak lično im se obraćajući, dobio sam da su prestali tvrditi da je to prevod iz Svetog pisma od 1865. godine, ali odgovor ne. Evo i sada ponovo pišem kao reakciju na nove napade, mada sam im u prošlom tekstu obećao javan odgovor. Ostala je misterija ko je prvi prolupao da Daničić kao istorijski autoritet stoji iza termina „Žrtva Svespaljenica“?

Izvinjenje D. Simića: Srbi nijesu niža rasa!

No, na prvom mjestu, a zamolio bih vas da toga budete svjesni do kraja teksta, želim istaći svoje izvinjenje što javnost moram četvrti put opterećivati odgovorom na nove besposličke panegirike državnih službenika, koji iz neobjašnjivih razloga smatraju Srbe nižom rasom u odnosu na Jevreje, Rome i Jermene.

U potpunoj suprotnosti sa analogijom po kojoj ti narodi imaju termine Holokaust, Samurdaripen i Hajot Ceganspanutin, pokušavaju osporiti inicijativu da se istorijski događaj koji možemo po njihovom mišljenju zvati samo Genocid nad pravoslavni Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od hiljadu devetsto četrdeset i prve, do hiljadu devetsto četrdest i pete zove, recimo, Pokolj.

Oni su IZRIČITO PROTIV da se u široj zajednici usvoji i koristi bilo kakav drugi termin, osim ovog indijanski opisnog i dugačkog, te izrazito pedagoški i propagandno praktičnog: Genocid nad pravoslavni Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od hiljadu devetsto četrdeset i prve, do hiljadu devetsto četrdest i pete.

I šta sad opet?

Dakle, oni su hohštaplerski napali inicijativu u javnosti, sakrivajući se iza državnih ustanova u kojim su slučajno zaposleni. Svaki put su dobili odgovor i precizno pobijanje svih iznešenih im teza, te još pitanja na koja nemaju odgovor. U narednim istupima zato ignorišu jasne protivurječnosti u svom nauku. Svoju krajnju nenadležnost da bilo kome dijele lekcije ili se postavljaju u nadređen položaj, predumišljajno pretvaraju u onemogućavanje svakog dijaloga i polemike.

Umjesto toga, idu prostačkim napadima na ličnost. Bez ikakvih naučnih argumenata, a na kraju i klasičnom džigeranskom klevetom. Onda su se, kao očigledni odron od ličnog i naučnog, primirili. I stvar je u pitanjima opštesrpskog odnosa prema ovoj temi bila jasna: Nikog nije briga.

Kao i inače. Za srpsko stradanje, Srbe uopšte nije briga. Naporno im je. Ako se tim bavite, nećete baš biti omiljeni u javnosti. De mi recite sada, koji je u takvim uslovima motiv da neko opet uznemirava rasprom u vrijeme praznika?

Što je najgore, predstavljajući se kao veliki Srbin i istoričar, posljednji dron (trut) u nizu opadača, nije svojoj zajednici praznično predstavio ni jedan nov populistički ili stručni rad na temu Jadovna, Jasenovca, Ržanog dola, Drakulića, Žrtava racije u Bačkoj, Kragujevcu, Pasjem groblju?

Kamo da reaguje na ponižavanja srpskog imena i žrtava Pokolja, ali i Oluje, od strane Hrba Milorada Pupovca, ili uništavanje srpskog istorijskog korijena u Crnoj Gori? Ne. Odabrao da novu 2021. godinu počne sijanjem smutnje i nesloge, bespredmetnim i ponovoljenim napadom na svoju braću Srbe.

‘Alal ti prioritet: Kleveta za državne pare?

U pitanju je jedan krajnje nebitan šraf unutar te paradžematske sekte, koji već u trećem pasusu preporučuje svoje „stručno mišljenje“, odnosno ničim izazvan napad i podgrijavanje tenzija. Ponavljanjem istih neargumenata i novih napada na ličnost. Biram da mu odgovorim prije Srpske nove godine, kako bih u istu ušao čist i sa namjerom da oprostim zločinjenija brata svojega.

Nedostojan je to sagovornik za polemiku. Najviše jer je sve što iznosi ponovo, već odavno je porečeno i oboreno. Daje tako sopstveni, autistični „katalog od nedjela“ i dokazuje da mu je prioritet u „istorijskom“ radu isključivo napadanje UG Jadovno 1941. iz Banje Luke. Danas i ovdje.

Mogli bismo sada tražiti, da sam na nivou ovog tabloidnog neautora, da pokaže vrijeme mejla ili listing telefonskog računa i dokaže da nije o državnom trošku, kao zaposlenik Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, kontaktirao da nađe nekog Jevrejina (a to je ovoj sekti najbitnije) koji će reći da nema ništa sa inicijativom za Pokolj? Kao da je to nekog pa i briga, jer se radi o srpskom, a ne jevrejskom pitanju…

No, briga nas je da li Predrag Lozo u članku „Pokolj“ genocida nad Srbima u NDH objavljenog (opet) na NSPM, nastupa kao državni službenik u ime institucije, ili kao ljubomorni bivši zaposlenik UG Jadovno 1941? Možda nastupa kao pojedinac, zahvalan jer mu je Dušan Bastašić dao platu, prvi put ga poveo da leti avionom, vodio ga sa sobom po inostranstvu, napravio i rekonstruisao nedostajućih osam prednjih zuba, a sveukupno 32 u vilici, besplatno?

Nevjerovatno, ali ima i novosti: Sada „nije sporno po ugledu na Holokaust“?!

U slučaju da je na snazi ova potonja ličnost unutar složene, shizofrene persone zabavljene kompleksom oceubistva, na kraju članka potpisane kao „autor je istoričar“, onda bi se moglo razumjeti zašto piše, a zapravo samo ponavlja već višestruko oborene teze.

U tragičnom je uvjerenju da je njegovo „stručno mišljenje“ koje preporučuje u trećem pasusu maratonskog teksta bitno bilo kome. Među silnim i očitim nerazumijevanjima u pitanja jezika, te infantilnoj logici po kojoj je argument to što on opsesivno-kompulzivno skuplja dosadašnji kontekst upotrijebe riječi „pokolj“ u novinskim člancima na internetu, te ga upoređuje sa onim koji tek treba da dobije kao naučno-populistički termin „Pokolj“, pisan velikim slovom; postoji i jedna vrhunska laž!

Ona na najbolji način opisuje čvrstinu karaktera, način razmišljanja i porive ove klike. Tako, već negdje na početku, on kaže:

Nije sporno da se po ugledu na Holokaust razmišlja o specifičnom terminu, ali on ne smije da unosi zabunu, da zamagljuje karakter genocida i mora da ima uporišta u našim zavjetima. A ova riječ to svakako nije. Taj naziv morao bi doći iz nauke i javnosti, odozdo, razumijevanjem tematike, a ne nametanjem i perfidnim igrama kako to pokušava neki pojedinac ili grupacija da bi pokupio neke zasluge, a sve bez obzira na cijenu!“

Pobornici termina Pokolj ih pobijedili, pa bi se sada malo cjenjkali?

Ha-ha. Kruto! Jer, bilo je sporno! Veoma sporno. Ideja o potrebi imenovanja genocida nad Srbima je dakle pobijedila i njeni protivnici traže izlaz u „nije sporno“. Ovakav prežvakan i maligan tekst, samo je simptom da se njihov um bori sa prihvatanjem te činjenice.

Sam podatak da u ovoj kvaziistoričarskoj sekti komičnih asasina, donose odluku da jednog ponovo izguraju da piše ponavljački tekst kao atentat protiv UG Jadovno 1941, govori kako gube bitku sa logikom i zdravim razumom. Još uvijek raširenim pojavama kod većine pripadnika srpskog naroda. Ogoljuje, da njihovi motivi izviru isključivo iz lične netrpeljivosti i zavisti.

Bezbroj puta sam od prvog klevetanja u „Mišljenju RCZIRZ“ isticao kao kognitivnu tragediju, upravo da ti ljudi ne žele ni da razgovaraju o imenovanju, već ga zovu „preimenovanje“. Pogledajte kako ovaj sada reterira i kaže da, eto, baš „Pokolj“ nije dobar termin, jer je neutemeljen u „našim zavjetima“(?). Da je ovako nešto napisao kada je prvi put upotrijebio „Žrtvu Svespaljenicu“ sakrivajući se iza Republičke institucije koja se tu teško obrukala, potpisali bi to i članovi UG Jadovno 1941 i posvetili se da zajednički nađemo bolju riječ.

Koliko god bilo glupo i neistinito ovo što sam citirao, opet je neki dijalog. Zar ne?

Njega brine, i otvoreno to priznaje, što inicijativa nije došla od njega i njegove sekte, pa kaže: „Taj naziv morao bi doći iz nauke i javnosti, odozdo“. Zatim „nametanje i perfidne igre“ koje su oni preočigledno i bezuspješno poveli ničim izazvanim napadima i terminalnim diskvalifikacijama, pravdaju time što su ljubomorni na mogućnost da neko drugi „pojedinac ili grupacija“, a ne oni, „pokupi neke zasluge“. Eto takve misli njih gone. Na tom su nivou socijalnog razvoja ličnosti.

Decenijama, a najmanje 30 godina od raspada SFRJ, niko od Srba ništa ne radi, a posebno sistemski, kroz institucije države, da se bar održi sjećanje na Pokolj, ako se već ne istražuje. No, kad probate nešto da uradite kao UG Jadovno 1941, oni izmišljaju bajke o svjetskim obavještajnim zavjerama koje na taj način namjeravaju smanjiti zločin nad Srbima sa stepena genocida… I od tad se, pošto do tada nijesu ničim, samo vama bave. Primajući platu od vas, kao poreskog obveznika.

Logično onda, da je njima sada najbitnije pitanje: Kako sakriti sebe kao lažove, opadače i zatucane mračnjake; zabrinute za ličnu poziciju neradnika u državnim ustanovama, koje su obrukali plodonosniji i višestruko opštenarodno korisniji volonteri iz jednog običnog udruženja građana?

Stalo u grlu: Zamukla floskula o „preimenovanju“ genocida?

Dakle, bilo je sporno! O, da bilo je itekako sporno! Ovo je KOPERNIKANSKI OBRT u njihovoj misaonoj strukturi!

Lozo je, kao i klevetnik Goran Latinović, bio IZRAZITO PROTIV da zajedno pokušamo naći podesniji termin. Nepokolebljivo prostački, agresivno i sa visoka; cijela ova družina je odbijala bilo kakav oblik dijaloga i izričito bila protiv „PREIMENOVANjA“ u Pokolj!

Ponovili su javno više puta upravo da je to „nepotrebno“ i „štetno“, jer već postoji adekvatno i sveto „ime“: Genocid nad pravoslavni Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od hiljadu devetsto četrdeset i prve, do hiljadu devetsto četrdest i pete.

Takvo njihovo ponašanje je i dovelo do oštre retorike i nepomirljivih stavova između potomaka i poštovalaca žrtava i malog broja tih „stručnjaka“, zaposlenih po državnim institucijama na opštesrspku sramotu. Zadovoljstvo je zato, danas, čitati kako ližu ono što su posrali.

Šta su to njihovi zavjeti?

Mali, nesimpatični ljudi, koji kao da su izašli iz Dostojevskovljevih Zapisa o podzemlju, pokušali su sve. Predstaviti UG Jadovno, a samim tim i mene, kao protivnike srpske crkve, antisemite, „po njihovom mišljenju“ saradnike stranih obavještajnih službi, koji „ne rade ovo slučajno“, pa i mene kao ekstremistu koji progoni Hrvate i Muslimane u Srpskoj, ali uzalud. Zaista je to presmiješno.

Pokušali su čak i da naprave atmosferu po kojoj im neko uopšte pamti ime, a kamoli da će Nevladinića iz Inicijative mladih za ljudska prava, koji je sekretar u Odboru za Jasenovac SPC, neko presresti na cesti zbog njegovog Tuđmanskog umanjivanja broja žrtava. Od toga, naravno, nije bilo ništa, pa su zato i pristupili objavi novog teksta sa starim riječima.

U međuvremenu, skinuta je ploča sa imenom dr Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Niko se od njih nije oglasio. Kao ni za najavljeno suđenje i moguću zabranu Ravnogorskog pokreta. Ni lično, ni potpisujući instituciju. Prije toga je Hrbin Boris Milošević otišao da slavi etničko čišćenje Srba u Kninu. Ni to im nije bila tema. Niti su osudili prisustvo izraelske vojske na proslavi Oluje. Najavljeno priznanje Kosova i Metohije kao šiptarske države proizvodi muk.

I to su njihovi zavjeti. Ličnim ćarom i ćefom protiv sabornosti. Protiv sveukupnih opštesrpskih interesa. Protiv zdravog razuma.

Kako je to lijepo preveo naš Daničić?

Što se tiče Žrtve Svespaljenice, sa početka ovog mog odgovora radi reda i obećanja, nije mi bilo dovoljno što sličan termin postoji u novijim prevodima odobrenim od SPC, pa da su ga vidjeli tu. Ne samo što su polupismeni, već je tamo oblik „Svespaljenica“. Znači, ne Žrtva Svespaljenica, već samo Svespaljenica.

Onda sam neočekivano, kako to obično biva, ne mogavši da zaspim usljed premora i bijelih noći u Moskvi, spoznao otkud Žrtva Svespaljenica. Kliknuo sam na audio-zapis predstavljanja knjige tada vikarnog episkopa Lipljanskog, danas vladike pakračko-slavonskog, Jovana Ćulibrka. On je u Zagrebu najavljen kao ličnost godine protivsrpskog časopisa Vreme za 2012. godinu, a sve to u organizaciji Pupovčevog kvislinškog Srpskog narodnog vijeća.

Prvo pitanje je „blago“ po karakterizaciji samog voditelja programa, te on pita vladiku što se odlučio kao visoki sveštenik SPC, za proučavanje Holokausta? Na to on kaže:

„Pitanje pogađa u samu srž zbivanja, samu srž onoga što Šoa, Ašoa što bi rekli na jevrejskom, to jest katastrofa, kataklizma. Mada, nisu Jevreji najsrećniji ni sa tim izrazom. Doduše, kako naši gosti znaju ovdje, Jevreji raspravljaju i o najsigurnijim stvarima, ali Holokaust takođe je riječ koja …holokaustos… Žrtva Svespaljenica, kako je to Daničić preveo u Svetom pismu. Pitanje je da li i jedan od tih izraza pogađa suštinu onoga o čemu govorimo. Svakako, možemo reći jednostavnu stvar: Pokušaj istrebljenja jevrejskog naroda…“

Razriješenije

To da jedan vladika SPC bira da se bavi proučavanjem stradanja jevrejskog, a ne srpskog naroda, te da svoju knjigu o tome promoviše u klerofašističkoj Hrvatskoj, u organizaciji kvislinškog SNV i Milorada Pupovca, a ne, rekosmo, o stradanju naroda kojem je pastir; to bi se moglo razumjeti u atmosferi, gdje kažnjavanja za ogrešenja prema ideološkom i javnom interesu sopstvene nacije nema.

Ali da ja, ubogi i nižnji, znam bolje od vladike SPC šta piše u Svetom pismu Daničićevog prevoda, te tu njegovu grešku prepoznam u poltroničnim i kopirantskim napisima robotizovanih napadača na inicijativu za imenovanje genocida na Srbima, koji su toliki duduci pa ne umiju provjeriti sami ni kad im se kaže, to već nije normalno.

I treba prestati.

Na ovoj fotografiji koju u svrhu Samopoštovanja objavljuje na društvenim mrežama jedna grupa mlađih ljudi iz Prijedora, koju opet javno pohvaljujem, citiran je upravo vladika Ćulibrk. I sasvim se slažem sa njegovim riječima.

Moja je dužnost reći da upravo to radimo. Sam sam aktivno učestvovao u obilježavanju desetak jama i drugih mjesta Pokolja. Ne čekamo državu, posebno Hrvatsku, ali nam problem prave upravo ljudi iz „države“. I to Srpske.

Blagoslovite vladiko

U sreći da je jedan od njih dobio dozvolu da kaže da „nije sporno“ naći termin koji Srbe neće držati u statusu niže rase u odnosu na Jevreje, Rome i Jermene; nadam se i da iznošenje zamjerki pri svjetovnom činodejstvovanju bilo kojeg vladike, neće sve nas vraćati na tračanja o nečijem tobožnjem neprijateljstvu prema SPC?

Barem ništa više od toga da Grigorije Durić iz Dizeldorfa, na svoje istupe u politički život Srbije za vrijeme predizborne kampanje za novog srpskog patrijarha, dobije javno ograđivanje Svetog sinoda SPC.

Zamolio bih zato vladiku Jovana, da se javno zauzme za nas iz UG Jadovno 1941 i ogradi se od izjava i postupaka onih koji stalno pominju njegove riječi, a koji su se otuđili i od sistema države i od rođenog naroda, te uporno traže trun u oku brata svojega, dok nelegalno usječen trupac u svom oku ne prijavljuju poreskoj upravi. Sve drugo bi bilo Žrtva Sveprovaljenica.

Izvor: FRONTAL


Više od istog autora:

Kolumnisti – Dani(j)el Simić

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: