ZBOR NA KOSOVU U DALMACIJI 1893. 

Između Dinare i Jadranskog mora u Dalmaciji, po prilici na jedan sat od Knina, leži ovo drugo Kosovo polje, koje se pruža skoro do Siverićkog rudnika.

Priredio: Tomo Radusin

Narod, srpski koji je bio poslije propasti srpskoga carstva prinuđen, da, usljed raznijeh nedaća svojih, ostavlja svoja prađedovska ognjišta i da se na poziv austrijskih vladalaca sa oružjem u ruci i sa svojim imetkom preseli u razne krajeve Austrijsko-Ugarske monarhije – običavao je, da u novoj postojbini zatečena pusta mjesta naziva onijem imenima kakovijem je nazivao svoja mjesta, rijeke i planine svoje pređašnje carevine.

Tako je Kosovo u Dalmaciji dobilo ime svoje od Kosova u Staroj Srbiji, na kome je propalo srpsko carstvo i na kome pogibe srpski car Lazar sa svojim junačkim vojvodama i pobornicima časnog krsta i slobode zlatne.

Između Dinare i Jadranskog mora u Dalmaciji, po prilici na jedan sat od Knina, leži ovo drugo Kosovo polje, koje se pruža skoro do Siverićkog rudnika.

Posmatrajući ovo Kosovo sa romantičnog pogleda, ono je zaista čarobno, jer ga je majka priroda svačim obdarila. Tako su ti i brda, gore i polja po kojima se zelene vinogradi a mjesto Laba i Sitnice vijuga se krozanj Kosovčica.

Kad su sjevernu Dalmaciju Srbi naselili pritisli su i to Dalmatinsko Kosovo, đe se i dan danas nalaze pokazujući svijetu, da su svjesni i da znadu poštovati svoje velikane.

Godine 1889. licem na Vidov dan (500 godina od bitke Kosovske), posvećena je na sred Kosova crkva sv. Lazara, u čast i slavu cara Lazara i poginulijeh junaka. Toj svečanosti se bijaše na daleko ravne, i to od doba svake godine na Vidov-dan tu je velika narodna svečanost na koju se također drži u crkvi spomen za pokoj duše poginulijem junacima na Kosovu.

Narod srpski iz sve Dalmacije, sjećajući se svoje prošlosti, kao na zavjet leti na Kosovo da bratski prođe ovaj dan – ovaj Vidovdan, koji je u svakoj srpskoj duši zarezat. Osim Dalmatinaca skupljaju se Srbi i iz drugijeh krajeva.

Slika iz kalendara kazuje na zbor Srba na Vidov dan 1893. godine.

Izvor: Srbobran, narodni srpski kalendar za prostu godinu 1895. Štampa: Srpska štamparija u Zagrebu, 1894.

U Novom Sadu, 27. juna 2024.