arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Zašto se Hrvatska stidi slike smrti jednog mladića?

Zagreb — Slika jednog Hrvata koji se preselio u Srbiju, gde je za vreme Drugog svetskog rata i ubijen, zaboravljena je u Hrvatskoj, a stoji na ulazu u UN, piše Index.hr.

Ilustracija: Getty Images
Ilustracija: Getty Images

Na crno-beloj fotografijije mladić visoko podignutih ruku i stisnutih šaka, a na beloj podlozi vidi se tanki komad konopca oko njegovog vrata. Ta fotografija nalazi se naulazu u sedište Ujedinjenih nacija i na njoj je Stjepan Steva Filipović, piše Index.

Filipović je Hrvat iz Opuzena, koji se spletom životnih okolnosti još kao dete s roditeljima odselio u Srbiju u Valjevo, gde je nastala ta fotografija, svega par minuta pre nego što će Stevo ili Stjepan biti obešen. A obešen baš na današnji dan, 22. maja 1942. godine.

U Valjevu su Filipovića zvali Stevan pa je tokom svog kratkog života on bio i Stjepan i Stevan. U predratno vreme bio je član lokalnog ogranka tada zabranjene Komunističke partije, a nakon nacističke okupacije on je bio jedan od organizatora ustanka u valjevskom kraju. Na Badnje več 1941. zarobili su ga četnici i nakon mučenja izručili Gestapou. Nacisti su ga, nakon višemesečne torture, pogubili pred okupljenim mnoštvom, kao upozorenje drugima.

Ali, istorija je, kako ocenjuje Index.hr, napravila jednu zanimljivu slučajnost. Naime, Filipović je ubijen na isti dan kada je u Šibeniku streljan Rade Končar. Hrvata Filipovića uhvatili su četnici i predali na nemilost Nemcima, a rrvatskog Srbina Radu Končara uhvatile su ustaše i predale Italijanima.

Filipoviću je spomenik podignut iu Valjevu i u rodnom Opuzenu. Onaj u Opuzenu je razvaljen 1991, a onaj u Valjevu je išaran i zapušten, ali se još nekako drži.

Stjepan Filipović u Hrvatskoj je s vremenom zaboravljen. U revizionističkom ludilu koje traje do danas, antifašisti su maknuti sa strane jer nisu poželjni, a Filipović još manje jer se odazivao na ime Stevan.

S druge strane u UN-u je Filipović neko čije ime vredi istaći. Slika tog mladića na pragu života kako s prkosno uzdignutim šakama pred fašističkim vešalima prkosi smrti ostaje tako kao jedna od najupečatljivijih uspomena na antifašizam. Hrvatske vlasti ga se stide, verovatno iz istog razloga, ocenio je Index.

Izvor: B92

Vezane vijesti:

Simbol prkosa sili i smrti (1): Dželati su pred njima drhtali

Od spomenika Stevanu Filipoviću ostala samo klupa | Jadovno …

NAJNOVIJE VIJESTI

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Žuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Žepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Jovo Šarović

Prijedor, Aerodromsko naselje Svjedoči: Rođen sam 7. januara 1937. godine u okolini Foče.

Rade Gavrilović

Rođen 10. maja 1933. godine u selu Kadin Jelovac, opština Dubica Svjedoči: Moji

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​