Zagreb novcem EU finansira prikrivanje zločina

– Odluka da nekadašnji italijanski radni logor Kampor na ostrvu Rabu bude mjesto za gradnju glavnog hrvatskog centra za očuvanje sjećanja na žrtve u kojem će se čuvati dokumentacija o koncentracionim logorima na području Jadrana graniči sa elementarnom pristojnošću – kao da ustaški logori ne postoje, izjavio je predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić.

„Nesporna je potreba da se obilježi mjesto nekadašnjeg italijanskog radnog logora Kampor na ostrvu Rabu, mada je tamošnje spomen-groblje uređeno još 1953. godine. Međutim, blizu Kampora, ali daleko od očiju javnosti i predaleko od hrvatske savjesti, nalazi se mjesto ustaškog logora Slana na ostrvu Pagu“, rekao je Bastašić za Srnu.

Ekshumirani leševi u logoru Slana na Pagu prije spaljivanja. Talijanska fotografija iz septembra 1941.

U isto vrijeme, ukazuje Bastašić, na Pagu ne postoji baš ništa što bi ukazivalo da su se tu nalazila tri ustaška logora.

„Nije bilo čak mjesta ni za malu Spomen-ploču, uništenu 1991. pa ponovo 2010. godine, samo dan nakon što su je potomci žrtava obnovili.

Turističke zajednice pozivaju na kupanje i sunčanje u uvali Slana, gdje nalazi neobilježeno mjesto sa 793 spaljena leša, od čega 93 djece“, podsjeća Bastašić.

On kaže da je pet kilometara od mjesta tog logora i Metajna u kojoj su ustaše ljeta 1941. uspostavile prvi logor za žene i djecu u Drugom svjetskom ratu.

„Monstruozna je laž da Kampor bilježi najveću stopu smrtnosti od svih logora u Evropi i da je to bio `najzloglasniji fašistički logor`“, ističe Bastašić.

On naglašava da je od 12 000 zatočenika ustaških logora na Pagu, više od 8 000 likvidirano na samom ostrvu i u moru podvelebitskog kanala, uglavnom kamom, maljem i kamenom oko vrata.

Početkom oktobra na jadranskom ostrvu Rabu održan je trodnevni skup pod nazivom „Kampor – polje sjećanja“.

Grad Rab je nosilac jedinog projekta iz Hrvatske koji je odobren u okviru programa „Evropa za građane“, tzv. mjere 4 – „Evropsko sjećanje“, a odnosi se na pripremne aktivnosti i koncept izgradnje memorijalnog centra Kampor i njegove funkcije u budućnosti.

Odlukom Evropske komisije, odobrena su sredstva za realizaciju tog projekta, čiji je cilj „približavanje Evrope građanima putem promovisanja evropskih vrijednosti i dostignuća, te očuvanje sjećanja na žrtve“.

Kampor je mjesto na kome je od juna 1942. do septembra 1943. postojao italijanski radni logor.

Autori projekta navode da se cilj projekta „uklapa u zahtjeve EU“, odnosno širenje kulture sjećanja i tolerancije, te da „ne postoji muzej ili slično mjesto na kojem bi znatiželjnici mogli naučiti šta se u Kamporu dešavalo“.

Inicijatori projekta navode da će Kampor biti mjesto gdje će se „vaspitavati i prepoznavati čovjek i da će to biti važan korak za talijansko suočavanje s vlastitom prošlošću“.

„Odgajanje djece na osnovu selektivnog istorijskog pamćenja, ne samo da je pedagoški apsurd, nego i poguban odnos prema njihovoj budućnosti, jer sa istinom će se kad tad morati suočiti“, smatra Bastašić.

On zaključuje da je pravo mjesto za suočavanje Italijana sa njihovom prošlošću, prije svega, na Pagu, Jadovnu i Gospiću, gdje su zatvaranjem logora krajem avgusta 1941. oteli od ustaških dželata i spasili sigurne smrti više od 2 000 zatočenika, uglavnom žena i djece.

„To je i za hrvatski narod pravo mjesto za suočavanje sa njihovom sramnom prošlošću iz 1941. godine. Nastojanjem da se na sve načine, pa i na ovaj najnoviji, zaogrnut evropskim plaštom, zločin sakrije, a njegove žrtve opet ubiju, osuđen je na propast jer potomci žrtava pamte, budno prate svaki korak potomaka ustaških dželata i naravno reaguju“, ističe Bastašić.

Dr Dušan Bastašić ispod mjesta uništene Spomen ploče u uvali Slana na ostrvu Pagu

On navodi da se ovoj „sramnoj raboti“ pridružio i SUBNOR Hrvatske tj. današnja SABA, valjda zbog toga što je u svoj statut unijela i obavezu da štiti i „antifašističke tekovine“ tzv. domovinskog rata.

„Šta reći za Evropsku komisiju, koja je odabrala Kampor za mjesto centralnog memorijalnog kompleksa, nego da je izmanipulisana. U suprotnom, kakve nam to poruke šalje antifašistička Evropa?“, pita Bastašić.

Prema njegovim riječima, o tome zašto za mjesto centralnog memorijalnog centra u Hrvatskoj nije odabrano mjesto logora Jastrebarsko ne treba trošiti riječi, jer je namjera „aktivista“ potpuno jasna.

„Proces denacifikacije u Njemačkoj davno je završen, dok proces deustašizacije Hrvatske nije ni na pomolu“, konstatuje Bastašić.

Izvor: