Zagreb je grad koji ne zna da li je oslobođen ili okupiran 8. maja 1945. godine, a „Končar“, „Kraš“, „Đaković“, „Lola Ribar“ i „Gredelj“ mogu biti imena fabrika, ali ne ulica i trgova, upozorava političar i privrednik Goranko Fižulić.
Kada bi hrvatski učenici znali bar nekoliko ključnih istorijskih činjenica o ustaškom teroru, rasnim zakonima Nezavisne Države Hrvatske, progonu i ubijanju Srba, Jevreja i Roma – Komisija za nedemokratske sisteme ne bi bila potrebna, tvrdi on.
U nizu reakcija na zadržavanje ustaškog pozdrava „Za dom spremni!“ u „posebnim okolnostima“, Fižulić podsjeća da je Ante Prkačin, jedan od komandanata HOS-a, koji u grbu ima ovaj slogan, ustaše nazvao „hrabrom dobrovoljačkom vojskom“, te da su za njega partizani bili – neprijatelji.
Sve je počelo onog trenutka kada su ustaše u istorijskim udžbenicima prestale da budu kvislinzi, a Hrvatska iz tabora pobjednika u Drugom svjetskom ratu pobjegla među gubitnike.
Ustaški ministar Mile Budak ima ulice u gradovima i mjestima u koje nije mogao doći ni kao gost, a samo partizanski pokret otpora u Istri, na Kvarneru i u Dalmaciji stidljivo se priznaje kao pozitivna istorijska činjenica.
U Hrvatskoj, za razliku od Njemačke ili Austrije, te ostatka zapadne Evrope, jednostavno je prestalo biti društveno gadljivo simpatisati domaću manufakturu nacizma, tvrdi za portal „Telegram“ Fižulić, jedan od osnivača hrvatskih socijal-liberala i nekadašnji ministar privrede.
Izvor: SRNA