fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Zaboravljeni srpski mauzolej: Jindrihovice

Za ostrvo Vido i vojničko groblje na Zejtinliku gde su sahranjeni srpski ratnici svi su čuli, ali za Jindrihovice malo ko zna. U šumi nadomak ovog mesta koje se nalazi na samoj granici Češke i Nemačke počiva 7.100 srpskih vojnika, oficira i civila.

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/jindrihovice4.jpg

 …Postali ste strašno nezahvalni. Tako vaš glavni grad, Beograd, nekada grad mučenik, ni dan – danas, deset godina nakon oslobodilačkog rata, nema ni najmanji krst, ni najmanji kamen koji bi čuvao sećanje na žrtvu onih koji su vas oslobodili. Mnogi među vama su veoma bogati i nemilice troše da bi se istakli i iz zabave, ali kad valja pokazati zahvalnost prema onima koji su se žrtvovali, ništa ne daj, ama baš ništa. Vaše vođe nisu još, za ovih deset godina koliko je prošlo od završetka rata, svečano obeležile ni jedan od od onih velikih događaja kojima dugujete slobodu i veličinu zemlje…. 

Arčibald Rajs – Čujte , Srbi!

Pre skoro sto godina jedan stranac koji je voleo Srbiju više nego svoju Švajcarsku ovako je iz najbolje namere kritikovao naš nemar prema stradalima. 

Jindržihovice su malo mesto u zapadnom delu Češke, na samoj granici sa Nemačkom, 25 kilometara udaljeno od čuvene banje Karlove Vari. U ovom mestu je za vreme Prvog svetskog rata bio najveći koncentracioni logor na teritoriji Austrougarske. Kroz logor je prošlo oko 40.000 zarobljenika. Za razliku od ostalih austrougarskih logora koji su bili jednonacionalni, u Jindrihovice su dovođeni najviše Srbi, mada je bilo i Rusa, Italijana, Poljaka, Litvanaca i Rumuna. Jedino su Srbi ovde, pored vojnika, imali i svoje civile.

Vojnici su bili zarobljavani na ratištu, a potom železnicom transportovani do logora, dok je običan narod, austrougarska vojska odvodila u pohod po Srbiji. Zarobljenika je bilo iz svih krajeva Srbije, a najviše iz Šumadije i Valjevskog kraja. Do samog logora su morali da pešače 30 kilometara. Težak život u logoru podrazumevao je i svakodnevni rad u kamenolomu, na izgradnji puteva, mostova i hemijske fabrike u Sokolovu, udaljenom 30 kilometara, koji su prelazili peške.

Logor je bio poseban, jer niko od logoraša nije bio ubijen, ali su uslovi u logoru bili teški, hladnoća i zaraza su harali, dnevno je umiralo oko 40 ljudi. Svakog dana u 15 časova tužna povorka sa umrlima je išla do obližnje zajedničke grobnice, u kojoj su polagana tela umrlih svih uzrasta od dece do staraca.
Zarobljenici su iscrpljivani slabom ishranom, nemogućnošću lečenja od tuberkuloze i tifusa i krajnje nehigijenskim uslovima života. Najstariji srpski civil koji je ovde umro imao je 92 godine i bio je pravoslavni sveštenik, dok je najmlađi koji je ovde stradao imao samo osam godina i bio unuk pomenutog sveštenika.
U ovom logoru kratko vreme je bio zarobljen i Dimitrije Tucović, ali su ga španski socijalisti, uz pomoć Crvenog krsta, ubrzo oslobodili.

Mauzolej se nalazi nedaleko na ogoljenom brdu, a samo oko objekta rastu četinari. Na ovom mestu je, za vreme Prvog svetskog rata, izgrađen rezervoar za vodu, ali je taj komad zemljišta, posle rata, češki predsednik Masarikpoklonio kralju Aleksandru, da posluži kao kosturnica u koju je planirano da se prenesu posmrtni ostaci srpskih vojnika i civila.

Od Drugog svetskog rata, pa do pre trinaest godina, liturgija na ovom svetom mestu ni jednom nije služena. Poslednji koji ju je, pre ove duge pauze služio, bio je Vladika Niški Dositej. Samo, četiri puta u godini, na Zadušnice, služi se Parastos. Tada se pomenu sva znana imena onih koji su tu ispustili dušu.

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/jindrihovice5.jpg

Kraljica Marija je 1926. godine organizovala eshumaciju posmrtnih ostataka iz cele zapadne Češke, kako bi bili sakupljeni na jednom mestu. Tako se u kosturnici danas nalaze ostaci 7.100 Srba i 64 Rusa.

U samom logoru umrlo je oko 3.000 Srba, od kojih su ostaci njih 1.400 preneti u kosturnicu, dok su posmrtni ostaci 1.600 zarobljenika ostali na obližnjem vojničkom groblju. Prema najavama, ovo groblje bi trebalo da bude preorano, pa postoji opasnost da se izgubi, jer će uskoro isteći sto godina od početka rata, koliko ga štiti konvencija.

Srpska Vlada je pomagala zaštitu ovog svetog mesta za vreme Kraljevine Jugoslavije. Posle Drugog svetskog rata nije učinjeno ništa, a iz kosturnice je dosta toga bilo pokradeno. Sanduke, na sreću, nisu dirali, ali pokradene su originalne ikone koje su pravili zarobljenici u logoru. Od originala su ostale samo Velika ikona, koja sada stoji u kosturnici i analoja.

Briga o ovom mestu svela na dva čoveka Dejana Ranđelovića iz Karlovih Vari koji je uložio mnogo truda i Srđana Jablanovića jedinog sveštenika SPC u Češkoj.
Interesantno je da je u Jindrihovicama bilo i sedište aristokratske porodice Nostic (loza Habzburga), koja je tu bila nastanjena od kraja XV veka, pa do 1948. godine, kada su im komunisti oduzeli zemlju i proterali ih u Austriju. Ovaj podatak indirektno ima vezu sa tokom srpske istorije. Naime, ubrzo nakon atentata Gavrila Principa na princa Ferdinanda, najstarije dete i jedina kći Ferdinandova, Sofija, udala se u za jednog od Nostica i započela život u Jindrihovicama.

Postoje dve verzije priče o razlozima njenog dolaska u Jindrihovice, prva da je želela da sve vreme gleda kako pati i umire „narod koji joj je ubio oca“, a druga da je jednostavno želela da živi u zamku svog muža. Danas njihov potomak bezuspešno pokušava da vrati porodični zamak.

M.Nikolić / V.Timić

Izvor: SUPERODMOR.RS

 

Vezane vijesti:

Logor smrti Jindrihovice

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: