Više od 6.000 Srba stradalih u Starom Brodu ne smije biti zaboravljeno (VIDEO)

U Starom Brodu kod Višegrada obilježena je 81 godina od zločina nad više od 6.000 Srba Sarajevsko-romanijske regije, koje su pobile ustaše Jure Francetića.

Višegrad – Stari Brod – pomenFoto: SRNA

Služen je parastos i položeni vijenci kod spomen-obilježja i cvijeće u rijeku Drinu. Pokolj u Starom Brodu i Miloševićima dogodio se u proljeće 1942. godine, a skrivan je 66 godina. Slika dugih djevojačkih bijelih košulja koje se rasvjetavaju u nabujaloj Drini neprestano se vraća u sjećanje Milorada Ćebića, jednog od rijetkih preživjelih svjedoka ustaškog zločina u Starom Brodu.

– Ko je prešao, taj je ostao živ, a sve što je ovdje bilo na ovom mjestu je stradalo – ispričao je Ćebić.

Milorad se prisjeća da ko nije skončao u Drini, masakriran je.

Od kraja marta do početka maja te kobne 1942. godine nepregledne kolone Srba civila ušle su u Drinski kanal, odakle se većina nije nikada vratila.

– Otac je već poginuo, majka nas je dala u dom, dok mi je jedan brat preminuo od teške zaraze, mi smo se vratili u naše mjesto, dok je majka preminula 1945. godine – dodaje Ćebić.

Spisak mučki ubijenih Srba nije konačan. Istraživanja i podaci o ubijenoj djeci su frapantni.

– Popisano je 126 djece do godinu dana, od godinu dana do pet godina 407, i od pet do 14 godina 947 djece – navodi Dragan Vukotić, protojerej stavrofor.

Stradanje u Miloševićima jedno je od najbolnijih sjećanja ali i najvažnija istorijska lekcija za pokoljenja, koja žive u miru, u ratu stvorenoj Republici Srpskoj.

– Više je poginulo civila ovdje na jednom mjestu nego za vrijeme cijelog Odbrambeno-otadžbinskog rata – kaže Boško Tomić,  izaslanik Srpskog člana Predsjedništva BiH.

– Suština je da smo uspjeli da sačuvamo živalj i naša ognjišta. Stvorili smo Republiku Srpsku i na nama je da je njegujemo i pazimo u miru, kao što smo to radili u ratu – rekao je Danijel Egić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi Republike Srpske.

Okamenjeni spomenici u Drini, majke i djeca raširenih ruku puštaju posljednjii krik – vrisak kakav se ne čuje nigdje kao na Brodu, ne smiju se zaboraviti.

Izvor: RTRS