Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici – 2. deo

BRUTALNI VERBALNI NAPADI NA SRBE

Poslanik Anđelko Klarić založio se za to da se Srbi u Hrvatskoj izoluju kao Kurdi u Iraku i da se za njih stvore geta

O mržnji, neshvatljivoj za zdrav razum, koja je ovladala znatnim delom hrvatskog društva u drugoj polovini 19. veka, svoj sud izrekla je i dobronamerna i humana mis Adelina Paulina Irbi, koja, kao strankinja, Engleskinja, nije imala razloga da pravi razliku između pravoslavnih i katolika. Povodom masovnog zatvaranja Srba u Pakracu, Karlovcu, Osijeku, Daruvaru i drugim mestima Hrvatske i Slavonije, do kojeg je došlo u vreme ustanka u Bosni i Hercegovini (1875- 1878), kad je na čelu Hrvatske bio ban Ivan Mažuranić, mis Irbi je napisala: Jedini motiv tome gonjenju nalazi se u nečovečnoj mržnji Hrvata sproću Srba. Kao god što katolici u Bosni idu na ruku Turcima protiv Srba, tako Hrvati u Slavoniji idu na ruku Mađarima opet protivu Srba.”

Najveći sejači mržnje, oni koji su je uobličili u državne, nacionalne i političke programe, koji su joj dali osobine borbe različitih rasa, Eugen Kvaternik i Ante Starčević, u hrvatskom društvu prihvaćeni su kao najveće patriote i rodoljubi. Tim činom razdor između Hrvata i Srba duboko je bio usađen u njihova bića, jer dok su jedni bili spremni da slave, hvale i slede pomenute korifeje, drugi su s razlogom od njih za- zirali, jer su osećali teške posledice njihovog pogubnog delovanja.

Ruženi i satanizovani u prošlosti, još gore su Srbi prošli u vreme hadezeovske vlasti Franje Tuđmana i njegovih naslednika. Kad je Hrvatska demokratska zajednica došla na vlast, sačinjen je za novinare poseban glosar s uputstvima kako treba govoriti i pisati o Srbima. Kao što se u vreme Pavelićeve NDH govorilo o židokomunistima, od novinara je sada traženo da govore o Srbo-komunistima. Tada je izdato uputstvo da se na radiju i televiziji, u novinama, časopisima, knjigama, govorima, predavanjima i u svim javnim nastupima uvek za Srbe koristi izraz „četnik”.

U februaru 1990. Tuđman je zahtevao da se Srbi u Hrvatskoj, kao hrvatski građani, označavaju kao „pravoslavni Hrvati”. Zalagao se za to da se ne koristi kovanica „pravoslavni Srbi”, a u potpunom skladu sa zakonskim odredbama iz vremena Pavelićeve NDH, nagovestio je da će u Hrvatskoj biti zabranjena Srpska pravoslavna crkva. Za Srbe koji bi ostali u Hrvatskoj i ne bi se preselili u Srbiju, obećao je da će njihova crkva, kao i u vreme NDH, postati Hrvatska.

Držeći se pomenutog glosara, ali i konkretnih uputstava Franje Tuđmana, reporter Hrvatske televizije Jerko Tomić, u emisiji „Kuda srpska horda prođe”, emitovanoj 20. avgusta 1996, o Srbima je rekao „da su neljudi kojima nije pomoglo svetosavlje, da su trgovci svinjama, četnička gamad, da su gori od stoke, srbadija prljave šape, sotonski dobošari, da su civilizacija ražnja i rakijetine, krezubi monstrumi, prljave šubare, jad i bijeda, đubrad, srbočetnički vampiri, ljudsko zlo, stvorovi, bolest, guba, neslani Jovani, bijesne razularene četničke zvijeri, tepih nacizma, da su u Hrvatsku došli pre sto godina, da su bili slizani sa Turcima, da su potamanili Jevreje i prije dolaska hitlerovaca u Beograd.”

Početkom avgusta 2001. godine dogradonačelnica Petrinje izjavila je da „dok i jedan pravaš živi na svom području (tj. u Hrvatskoj – V. K.), dok i jedan Hrvat diše svojim plućima i hoda po ovoj zemlji”, Srbin neće „moći živjeti kao svi ostali”. Za čelnicu Petrinje Srbin „niti je čovjek, niti životinja, životinja ne zaslužuje takvu usporedbu s njim”. Sve Srbe ona je videla kao četnike a za njih nema života u Hrvatskoj. O tome je kazala: „Mi možemo sa svima, osim s nekrstima, jer vjera i vrag ne idu skupa. Očistit ćemo Hrvatsku od smeća.”

Važno je istaći da su se brutalni verbalni napadi na Srbe, koji su bili pravi ratni pokliči, čuli i u Saboru Hrvatske 4. oktobra 1990, u vreme konstituisanja Hrvatske, više meseci pre nego što je došlo do oružanih sukoba. Na toj sednici poslanik Damir Majovšek između ostalog je rekao: „Ne vjeruj Srbima ni kada ti darove donose.” Potpredsednik Sabora Stjepan Sulimanac založio se na toj sednici za donošenje rasnog zakona kad je izjavio da za „lica koja su se naselila iza 1918. godine u Hrvatskoj, a stekla su imetak, treba stvoriti zakon i zaštititi se od tih elemenata”, odnosno od Srba. Poslanik Ivan Milas poručio je Srbima: „Na vaše pravo odgovorit ćemo oštrim mačem. Dan obračuna je vrlo blizu!” Potom je dodao: „Srbe nikad nisam volio, a moji su roditelji krivi što ih nisam mrzio”. Poslanik Anđelko Klarić založio se za to da se Srbi u Hrvatskoj izoluju, kao Kurdi u Iraku, i da se za njih stvore geta. Branko Požnjak predložio je da Sabor „razmotri mogućnost ukidanja imuniteta srpskim poslanicima”, a Viktor Grabovac je zahtevao da se za srpske opštine u Hrvatskoj „obustave sva finansijska davanja”.

Nastaviće se

Vezane vijesti:

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici – 1.deo

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici – 3.deo

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (4.deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (5. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (6. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (7. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (8. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (9. deo)