Tuđmanovi „Brionski transkripti” – Udariti Srbe da nestanu!

Izbjeglička kolona Srba iz Krajine

Šta je hrvatski predsednik Franjo Tuđman poručio pripadnicima vojnog i državnog vrha na sastanku na Brionima neposredno pred akciju „Oluja”, gde je jedan od učesnika bio i general Ante Gotovina:

– Čini se da bismo mogli povoljnu političku situaciju u Hrvatskoj, demoralizaciju u srpskim redovima, naklonost i ljudi u Europi, jednim dijelom u Europi, ono što je sklono rješenju te krize i u korist Hrvatske gdje imamo znači prijatelja Njemačku koja nas suzdržano podržava i u političkim razgovorima, ali i u NATO gdje također imaju razumijevanja za naše poglede. Imamo i naklonost Sjedinjenih Američkih Država, ali do određene granice, ako ćete gospodo izvršiti na profesionalan način, kao što ste izvršili u zapadnoj Slavoniji u roku od nekoliko dana, to znači molim tri, četiri dana, maksimum osam dana onda možemo računati da ćemo i politički, da nećemo politički ne samo pretrpjeti štete, nego da ćemo politički u tom i takvom svijetu dobiti.

– Zašto pustiti istok na miru? Zato što se i ti naši prijatelji boje da ne uđe Jugoslavija u rat u cjelini, s Jugoslavijom i Rusija, pa prema tome opći rat. Prema tome, istok bismo pustili totalno na miru, a ovo bismo morali riješiti i jug i sjever. Riješiti, na koji način? To je sada tema naše današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana.

– S tim što sam rekao, i ovo što smo kazali, da im ovdje treba dati izlaza da mogu… Jer, važno je da im ti civili, da pođu, pa će onda i vojska, i kada kolone pođu, to djeluje psihološki jedni na druge.

– Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd. a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo… Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd.

– Čekaj, idem u Ženevu zato da prikrijem ovo, a ne da tamo razgovaram. Neću poslati ministra, nego ću poslati pomoćnika ministra unutarnjih poslova. To je u četvrtak. Prema tome, da prikrijem ovo što spremamo za dan poslije.

(Politika)

Šira verzija „Brionskih transkripata“

Zapisnik sa sastanka predsednika Hrvatske Franje Tuđmana sa vojnim vrhom koji je održan 31. jula 1995. godine na Brionima

Početak u 10.50 sati

Predsjednik: Gospodo, sazvao sam ovaj sastanak da bismo procijenili sadašnju situaciju, da bih čuo vaša mišljenja prije nego što donesem odluku o daljnjim našim pothvatima ovih dana. Kao što znate mi smo bili odlučni da pođemo u daljnje operacije čemu je ova operacija pothvat Grahovo-Glamoč trebala također poslužiti i u odnosu na Bihać, ali i radi opkoljavanja Knina. Bili smo odlučni da pođemo u deblokadu Bihaća sa zapadne strane.

Međutim, sada je takva situacija da su nam predstavnici UN Akaši i Stoltenberg sa Srbima taj razlog izbili iz ruku, jer prema tome oni povlače svoje snage s područja Bihaća. Neće napadati, dozvoljavaju da se UNCRO postavi na te granice, na promatranja. I to jasno da su odmah to dostavili čitavom svijetu. A, svaka vojna operacija mora imati svoje političko opravdanje.

Prema tome, mi više nemamo opravdanje da idemo u deblokadu Bihaća. Ali, čini se da bismo mogli povoljnu političku situaciju u Hrvatskoj, demoralizaciju u srpskim redovima, naklonost i ljudi u Europi, jednim dijelom u Europi, ono što je sklono rješenju te krize i u korist Hrvatske gdje imamo znači prijatelja Njemačku koja nas suzdržano podržava i u političkim razgovorima, ali i u NATO gdje također imaju razumijevanja za naše poglede.

Imamo i naklonost Sjedinjenih Američkih Država, ali do određene granice, ako ćete gospodo izvršiti na profesionalan način, kao što ste izvršili u zapadnoj Slavoniji u roku od nekoliko dana, to znači molim tri, četiri dana, maksimum osam dana onda možemo računati da ćemo i politički, da nećemo politički ne samo pretrpjeti štete, nego da ćemo politički u tom i takvom svijetu dobiti… Prema tome, po mome mišljenju budući da nam više ne može biti glavni cilj da prodremo do Bihaća. Prodor do Bihaća može biti samo sporedni sada. Mi bismo morali naći neku izliku za našu akciju, naš pothvat koji možemo početi prema planu kao što je bilo jučer, ili pak sutra, ili prema jučerašnjem planu za sutra, ili da se dogovorimo kad možemo.

Ali, ako idemo ovih dana u daljnje pothvate onda Bihać može biti još samo kao izlika i sporedno, a protivniku onda moramo nanijeti ili totalni poraz jug i sjever, da se razumijemo, puštajući istok na miru sada.

Zašto pustiti istok na miru? Zato što se i ti naši prijatelji boje da ne uđe Jugoslavija u rat u cjelini, s Jugoslavijom i Rusija, pa prema tome opći rat.

Prema tome, istok bismo pustili totalno na miru, a ovo bismo morali riješiti i jug i sjever. Riješiti, na koji način? To je sada tema naše današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti da mora kapitulirati u nekoliko dana.

Prema tome, taj predviđeni plan koji smo imali za sutra trebalo bi prerazmotriti i modificirati. Kada čujem vaše prosudbe i vaša mišljenja, znači onda ću donijeti odluku. Ali da ponovim, nije glavna zadaća deblokada Mostara, nego je…

(Upadice: Bihaća.)

Nego je, Mostar mi zato pada na pamet, jer vjerojatno će oni dolje čačkati nešto na tom području da bi nas svezali i da bi nas upozorili ako mi idemo, da imaju i oni mogućnosti od Neretve, što ne odustaju, pa do Dubrovnika.

Prema tome, nije nam glavna zadaća Bihać nego je nanošenje na nekoliko pravaca takvih udara da se srpske snage više ne mogu oporaviti, nego da moraju kapitulirati.

Kod toga možemo računati da se u tom području Jugoslavija neće angažirati izravno. I noćas su održali sjednicu svoje vlade. Pozivaju, osuđuju našu agresiju i pozivaju Međunarodnu zajednicu da osigura prestanak neprijateljstava i političke razgovore.

Vi ste vjerojatno čitali svi moj odgovor Akašiju, jeste ili niste?

(Upadice: Jesmo.)

Prema tome, kao što ste vidjeli on je ultimativan, ali je već jutros Stoltenberg došao Šariniću i kaže da bi se to moglo popraviti u onom smislu kao što je predsjednik tražio i da oni predlažu da se između kninskih Srba i nas održi sastanak u Ženevi u četvrtak. I predlažu svoju delegaciju u kojoj bi bio Mile Novaković, to je onaj general, njihov ministar Vojnović, pa Macura, pa Prijić i da mole svakako da bude na čelu naše delegacije predstojnik Ureda Šarinić.

Ja sam Šariniću rekao da može načelno reći da mi jesmo za pregovore ukoliko prihvaćaju one moje uvjete koje sam postavio u svom odgovoru Akašiju, ali da on neće biti na čelu delegacije ako dođe do tog sastanka. Tako da i to možemo, još danas će zvati i možemo i to uzeti kao masku da prihvatimo te razgovore, čak da odredimo ne znam i svoju delegaciju, ali da porazgovorimo o tome da li sutra ili nekih narednih dana da idemo u pothvat za oslobođenje od Banije, Korduna do Like, Dalmacije do Knina, na koji način da to provedemo sa zadaćom da posao uglavnom završimo u tri, četiri, maksimum osam dana. Da ostanu poslije toga samo nekakve enklave koje bi se morale predati.

Evo toliko kao uvod u raspravu o svemu tome. Molim vaše mišljenje. Svak od vas će biti odgovoran onda za ono što se dogovorimo za provedbu i za međusobnu suradnju, jer bez veoma usklađene suradnje na svim bojištima ne bismo mogli postići uspjeh oslobođenja tih područja u kratko vrijeme. S time da budem do kraja čini mi se jasan da bi trebalo razmisliti da se znači ove snage od Grahova usmjere onda prema ovamo u ofanzivnim djelovanjima.

Toliko kao uvod. Molim gospodo, s punom odgovornošću ono što iznosite, svoje prosudbe i svoje prijedloge, i onda kasnije da donesemo odluku o provedbi. Admiral Domazet.

Davor Domazet: Gospodine Predsjedniče, ja ću iznijeti situaciju stratešku na razini protivnika, a onda bih dao i naznake moguće operacije sukladno vašom postavljenom sada tezom, jer sam upoznat sa cijelom operacijom u njenom planiranju.

Prvo, smatram da je sadašnja situacija, kada je pitanje neprijatelja u cjelini gledajući i u Bosni i u okupiranim dijelovima Hrvatske izuzetno povoljna za nas, za izvođenje radikalne operacije za oslobađanje okupiranih dijelova Banovine, Like, Korduna…

Kako su sebi zadali nekakav politički cilj, a s tim i vojni da pokušaju vratiti Grahovo jer znaju njegovo strateško značenje njihovo glavno usmjerenje je sada prema Grahovu, kako snaga sa prostora okupiranog poglavito Like i Dalmacije, tako i iz Bosne i Hercegovine. Oni u tijeku pokušavaju, naglašavam pokušavaju pripremiti jedan protivudar koji će imati za svrhu samo deblokadu Grahova, što je za nas izuzetno korisno jer će na taj prostor manevrom snaga za idućih četiri, pet dana ne mogu biti spremni, a prosuđujem da neće moći ni za osam do deset dana što nam otvara mogućnost, jer oslobađa pozadinu i prostor iza nas.

Drugo, sve što je potencijale mogao dovesti na područje Banovine i Korduna i Like to je doveo…

Predsjednik: Čujte, odakle bi oni protuudar prema….

Davor Domazet: Protuudar je dvostruki, gospodine Predsjedniče. Sa Knina, odnosno sjeveroistočno od Knina, tu su snage koje je dijelom snaga prebacio sa … (gledaju po karti.)

…Kritično ili ono što je značajno su dva prostora. To je Kostajnica i Dvor na Uni. Rješavanjem jednoga, poglavito prvoga, a zatim drugoga, u drugom su mostovi za izvlačenje snaga, cjelokupni prostor se odsjeca u operativnom smislu i ta operacija bi praktično vrlo brzo mogla završiti…

Treće koje moramo riješiti to je nedvojbeno topničko raketni vatreni udar u kojega će on pokušati napraviti prema Zagrebu. Prema tome, u toj etapi nedvojbeno mora biti svostruki obuhvat odnosno kliješta na prostoru Petrinje, tako da se ukloni. I isti slučaj je sa Karlovcem… Na takav način operacija ima sasvim realnih snaga, jer odnos ukupni, i sa time bih završio, je slijedeći. U ovim situacijama, njihova recimo ta mobilizacija je samo 17 posto, jučer je podatak. To izričito govori koliko je razstrojstvo unutar i sada je prvo opterećenje kako pobjeći, a ne kako se boriti.

Ukupne snage na ovom području su slijedeće 7. korpus uz sva ta pregrupiranja koja ima, ima 7 tisuća ljudi. 15. korpus Lika ne više od 6 tisuća, Kordun sa ojačanjima 4,5 i Banovina ima 5 tisuća.

(Upadica: a 2. krajiški?)

On je razbijen, imam podatke pa ću ti ih dati.

Prema tome, operacija pruža realnost gospodine Predsjedniče da se u tom vremenu izvede.

Kada je u pitanju istočna Slavonija odnosno Baranja odnos snaga je sasvim drugačiji. Iz razloga što je sada uključivanje vojske Jugoslavije i prije šest dana dovoženje 18. motorizirane brigade Novi Sad sa kompletnom tehnikom, dragovoljci već koji su se infiltrirali, ukupne snage na istočnom sektoru su 16 tisuća vojnika, 160 tenkova i 3 topničke mješovite pukovnije. Te su snage već u borbenom rasporedu, kako oklopne, tako i topničke, i sa jasnim ciljem su postavljene. Oni će pokušati to uraditi, tu nikakve dvojbe nema, zauzimanjem mostobrana na Baranji, i cilj je izbaciti jednog hrvatskog vojnika sa tog dijela.

Drugo, pokušat će i izvesti sigurno vatrene udare po gradovima. Oni cijene i njihovi su planovi da bi možda u eventualnoj poziciji, ako bi operacije dulje trajale, zbog toga operacija na zapadu i mora kraće trajati, mogli ako poluče rezultat pokušati čak iz pravca Tenje, jer su ispraznili jučer sve pučanstvo i glavne su im snage koncentrirane tamo, sa snagama koje ima u Baranji i pontone koje dovodi iz Jugoslavije mogao bi pokušati ići na odsjecanje Osijeka…

Predsjednik: Gospodo, u političkom smislu još nešto nisam vam rekao. Bilt, vi znate tko je Bilt, zamijenio je Ovena, bio je ovih dana u Beogradu i dogovorio je sa Miloševićem takvo rješenje političke krize u Bosni, na tlu bivše Jugoslavije da Milošević prizna Bosnu i Hercegovinu na osnovu prijedloga Kontaktne skupine. Prema tome 49, 51 Federacija, Konfederacija i tako. S time, da ako to učini, da mu se za rok od 9 mjeseci, suspendiraju sve sankcije. To je znači Milošević pristao. Iza toga stoji Rusija, Francuska i Engleska.

Mi smo sa svoje strane poduzeli sve korake da i Njemačka i Sjedinjene Američke Države pruže otpor tome, jer to ostavlja otvoren problem hrvatskih područja i to je svojevrstan način pritiska na nas.

Ali to spominjem zato da svoje operacije moramo tako zamisliti, tako provesti da ne damo povoda Jugoslaviji, Miloševiću i njihovim prijateljima na zapadu da prihvate intervencije Jugoslavije na hrvatskom tlu.

Mislim da, to je sada admiral rekao, ako sačuvamo, mislim da čak mi se možemo, među nama rečeno, i pomiriti sa gubitkom Dravskog mostobrana, jer ako bi oni napali sa svim snagama taj mostobran Drave u Osijeku, mi bismo jako teško to mogli zaustaviti. Ako bi tu započeli rat, onda, za zapad, započinjemo rat i sa Jugoslavijom. A, oni se, kao što rekoh, boje znači Jugoslavija, Rusija, islam, svjetski rat itd…

Sada još nešto, u toj našoj operaciji ne znam generale šta je bilo sa Abdićem. Mi moramo Abdića prisiliti da stane na našu stranu i da prema Velikoj Kladuši, znači da tamo naiđemo ne na protivničke snage, negoli na Muslimane koji će stati na našu stranu. Mislim da u vojnim razmatranjima to treba imati u vidu. Abdić je bio za suradnju s nama, pa je Izetbegović bio protiv itd.

Zvonimir Červenko: Ono gospodine Predsjedniče što sam vam rekao, razgovor je bio sa njim, obavljen je. On neće sa nikakvim Muslimanom iz Hrvatske razgovarati i mislim da je on ostao na svojim pozicijama kao što jeste, barem za sada.

Predsjednik: Dobro, ostao je na svojim pozicijama, ali ako mi pođemo u ofanzivu onda mu treba reći, ako ćeš biti na srpskoj strani onda ćeš doživjeti poraz, a ako ostaneš neutralan i priđeš na našu stranu onda imaš osiguranu budućnost. To treba djelovati i vojnički i politički.

Sada, Udbinu, rekao je admiral pod kontrolu. To vjerojatno treba granatiranjem uništiti. Znate šta je, strateški gledano šta je nedostatak ovog našeg razmatranja plana? Nema izlaska da se…. lijepo je to da je rekao sada admiral – zatvoriti im preostala troja vrata, ali im ne daš nigdje izlaza. (…da se zatvara…)

Da se izvuku, da pobjegnu, nego ih prisiljavaš da se bore do kraja, što nam nameće veće angažiranje i veće gubitke. Prema tome, molim, dajte da uzmemo u razmatranje i to, jer oni jesu demoralizirani, apsolutno, i već kao što su se iseljavali iz Grahova i Glamoča, kad su se naši prisiljavali, tako se već dijelom iseljavaju iz Knina. Prema tome, dajte da uzmemo, u vojnom razmatranju, i tu mogućnost da im negdje ostavimo put, da se mogu dijelom izvući. (… tu je Dvor na Uni…) Da, ali ovaj Dvor na Uni je gore, ali ovo ovdje…

Davor Domazet: Gospodine Predsjedniče, ovdje je put, i dva, zato smo u planiranju operacije imali, na ovome dijelu, ostavlja se ovaj put, ovdje je ličko, ovo gdje je Srb, ovdje je pored Srba. Tu se ostavlja put i mogu izići, i drugi put, ostavlja se Dvor na Uni, jer mi tek u završnom, tek izbijemo na Kostajnici postupno napredujemo i puštamo da izlaze, nećemo mi zatvoriti to. Tako da ima dva ključna puta.

Predsjednik: Da, da si olakšamo da što prije to.

Davor Domazet: O tome smo i razmišljali.

Zvonimir Červenko: Gospodine Predsjedniče, samo kratko, ovo smo mi detaljno raspravili i plan kompletne operacije je onakav kakav jest, dobar, i izvršili smo sve pripreme da možemo to učiniti. Ukoliko nema političkih oportunosti da se donese odluka da se ide na sve, ja predlažem – da se umjesto sutra ujutro krene za jedan ili dva dana kasnije, i da se barem ide na prvu etapu, prvu fazu ovog našeg kompletnog plana.

Predsjednik: Šta to znači, prvu etapu?

Davor Domazet: Dobro, prva etapa strateški nakon operacije, tako treba… i, slijedeće. Prvu etapu, zauzimanje Ljubova, stavljanje pod nadzor Udbine. Napad snaga zbornog područja Split i specijalnih snaga MUP-a, s padina Velebita na Gračac, i stvaranje uvjeta u drugoj etapi, izbijanja na Otrić. Podrazumijeva napadno djelovanje na…

Predsjednik: Koliko bi ta prva etapa trajala?

Davor Domazet: To je dva do tri dana, dva dana, najmanje, ne, neće više… (… na to, jedan dan.)

Ante Gotovina: Tu imamo samo snage druge bojne, 9 gardijske, sa specijalnim postrojbama.

Davor Domazet: Da, pa i ne treba više, ne treba više.

Ante Gotovina: Da, sa specijalnim postrojbama MUP-a, bez ikakve jedne potpore, jačih oklopnih snaga u prodoru. Morat ćemo ih stvoriti, znači ona ne bi bila više od…

Davor Domazet: Dalje, u tom istom prvom dijelu operacije je prodor snaga 1. gardijske brigade i ostalih snaga zbornog područja, sjeverno i južno od Plitvičkih jezera. Znači, otklanjanje opasnosti djelovanja po Zagrebu.

Zvonimir Červenko: Da, Zagreb, Karlovac i Sisak.

Davor Domazet: Da, i isto tako, od Karlovca, i isto tako prodor i izbijanje u Kostajnici. To je prva etapa operacije, i ona je normalno ta i rješava sve ključne probleme.

Zvonimir Červenko: Gospodine Predsjedniče, i nema pola Krajine.

Davor Domazet: Ona je presječena, Krajina, svi vitalni objekti strateški su pod nadzorom, stvoreni su uvjeti za drugu etapu operacije, koja isto toliko traje.

Dr. Miroslav Tuđman: Da se prereže ovdje dolje, ili ne, s Velebita, ovdje?

Predsjednik: Dobro, kod toga što radi Gotovina s ovim snagama, koje je imao tamo?

Davor Domazet: Ne, on s ovim snagama tu ne radi ništa, jer on je sve napravio što treba, samo čeka njihov udar.

Predsjednik: Čekaj, čekaj, pa bolje je da on radi, negoli da čeka protuudar.

Ante Gotovina: Ja imam jedan prijedlog, koji se može uklopiti u plan načelnika Glavnog stožera, a to je s one strane BiH. Ako mi dozvolite, ja bih ga i obrazložio. (Listaju po karti…) Ovaj plan se uklapa u plan operacije od načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, a ide iz istoka prema zapadu, tj. iz BiH, već s postojećih položaja Bosansko Grahovo, i isto tako šire područje Glamoča.

Vrijednost ove operacije je povezivanje snage 2. krajiškog korpusa, izbijanje na Vitorog i time stvaranje uvjeta za izbijanje na Jajce, i rješavanje problema Jajca. Drugo, s ovim pravcem, kao u prvoj fazi operacija bi primila… Operacija, u isto vrijeme, kada kreću snage sa zapada prema istoku, krenule bi snage 3. bojne 126. pukovnije 1. Hrvatskog gardijskog zdruga i specijalnih postrojbi MUP-a Hrvatske i Herceg-Bosne, u pravcu crvene zemlje, i time stavlja kompletno Knin pod kontrolu. Time bi uvezale i glavne snage 7. kninskog korpusa na obranu Knina…

Predsjednik: Gospodo, u načelu prihvaćam ovakvo razmišljanje. Kod toga mi jedino još nešto fali, a to je da u ovakvoj situaciji kad će biti, ako mi pređemo u opće ofanzivno djelovanje na čitavom području, da će u Kninu zavladati još veća panika nego što sada vlada. Prema tome, treba predvidjeti i neke snage, koje će izravno djelovati prema Kninu, a osobito, gospodo, prisjetite se – koliko je hrvatskih mjesta i gradova razoreno, u Kninu još nije danas tako…

Prema tome, morati ćemo riješiti s UNCROM i time, i to, itd. Ali, jako bi bilo dobro, prema tome, opravdanje za ovakvu akciju je njihov protuudar od strane Knina, itd, pa prema tome, i imamo izliku da udarimo, ako možemo s topništvom, kao možete po… da se demoralizacija do kraja… ne samo ovo…

Ante Gotovina: Gospodine Predsjedniče, u ovom trenutku mi kompletno s našom tehnikom kontroliramo Knin. Nije uopće to, ako je zapovjed za udar na Knin, mi ga za nekoliko sati rušimo, kompletno. S oklopnim snagama, srednjim, većim dometom raketni sustav. Mi smo na 20 km zračne linije ovdje od prevoja… 20 km od centra Knina. Snage koje idu na Knin s 400 dobrih pješaka iz 3. bojne 126. pukovnije, koji su svi iz ovog kraja, i poznaju odlično taj kraj, a imaju razloga da se bore tu, i ovog trenutka ih je teško držati na uzdi.

Prvi hrvatski gardijski zdrug, koji ima 300 pješaka, koji se ovog trenutka u ovom prostoru i dokazao, i u svakom slučaju, na te pješake, možemo na to računati. Specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske i Herceg-Bosne, koji imaju 350 odličnih pješaka, koji su se pokazali u ovome, i u operaciji, kao izvanredni. Znači, da mi imamo negdje oko tisuću dobrih pješaka, uvježbanih za desantiranje, znači za brzo prebacivanje na ovom teškom terenu, mi lako možemo ovladati Kninom, bez ikakvog problema.

Predsjednik: Dajte da malo vidimo prvo reagiranje na ovaj moj odgovor, i na sadašnju situaciju u svijetu. Dakle, već sam vam rekao, glavni tajnik NATO-a, upoznao ga je moj ambasador, i zauzet će se za razumijevanje naših. HFP – odgovor na reagiranje na moj odgovor, sinoćnji. Pismo s vrlo tvrdim tonom Hrvatski predsjednik je kategorički odbio, hrvatske vlasti se boje mogućeg srpskog napada na istočnu Slavoniju. Ako krajiški Srbi ne primijene 6 točaka sporazuma, prisustvovat ćemo razbuktavanju u regiji, koje bi moglo dovesti do proširenja rata. Ukoliko se sporazum poštuje, možda neće biti eskalacije rata tijekom slijedećih 2-3 dana.

Izjavio je Richard Holbrooke. I, Richard Holbrooke je u Stejt Departmentu, američkom, zadužen za to. HP. (…) Već prije hrvatskog odbijanja zapadnih snaga bosanskih Srba, general Ratko Mladić je rekao – da dogovor neće mijenjati njegove planove da ponovno osvoji sva područja izgubljena u korist Hrvata tijekom zadnjih nekoliko dana. Zašto je Karadžić dao naredbu načelniku Milovanoviću, a ne Mladiću?

Zvonimir Červenko: Zato što je jači od Mladića.

Davor Domazet: Dakle, sukobi između Karadžića i Mladića, i Mladić je pod utjecajem Miloševića, a Milovanović je izravno pod Karadžićem, to je raskol između njih.

Predsjednik: Da li se Mladić javio?

Davor Domazet: Mladić se nalazi trenutno u Mrkonjićgradu, a zapovijedno mjesto Milovanovića je u Drvaru.

Ante Gotovina: To su vam dvije struje, jedna Pale, jedna Banja Luka. (…)

Zvonimir Červenko: Milovanović je veći stručnjak od Mladića, to je bez svake sumnje.

Predsjednik: Sada, slušajte, ne znam, u tu procjenu se ne bih sada, ali Mladića ste razumjeli, ne može se poreći da je…

Ante Gotovina: Bolji je vojskovođa.

Predsjednik: Da, bolji je vojskovođa, da i drzovit je, i on koristi. Slušajte, on, kao i Karadžić i Milošević koristi do sada to nejedinstvo Europe, Francuske, Engleske, Njemačke i Amerike, i prema tome, oni su iskoristili to do maksimuma. Druga stvar je što oni sada nemaju snaga. Slušajte, kada oni nisu uspjeli poslije našeg „Bljeska“ u zapadnoj Slavoniji da nam osvoje Oraški džep, onda je to najbolji znak, a to im je trebalo kao lijek, da bi dopustili nekakvu objedu, i da bi stvorili tu granicu na Savi.

Tako da je to znak poprilične njihove bespomoćnosti. Treba imati smjelosti, u jednoj općoj demoralizaciji, i slušajte, koliko imate iskustva, imam ga ja iz rata, koliko vi imate iskustva – u jednoj općoj demoralizaciji gdje se oni više ne mogu pouzdati da će dobiti pomoć. Tu treba imati smjelosti, itd…

Ante Gotovina: Da, od tog ratnog plana, koji je već odobren, to je sve predviđeno, znači, one snage, koje su u obrani, određene… povoljna situacija, kreću u…

Davor Domazet: … kao snage za gonjenje, dani su im točno pravci, vrlo male snage, gdje ulaze u dubinu.

Predsjednik: Da li ima netko od vas nekih novih prijedloga ili mišljenja, kada možemo poći u jednu takvu operaciju, sveukupnu operaciju.

Ante Gotovina: Već sada ima veliko iseljavanje civila iz Knina, koji odlaze za Banja Luku i Beograd. Znači da mi, ako nastavljamo ovaj pritisak vjerojatno za neko vrijeme, neće biti toliko civila, nego onih, koji moraju ostati, koji nemaju mogućnosti otići.

Predsjednik: Da li je moguć udar na Knin, da ne pokažemo logor, koga UNCRO tamo, UNPROFOR…

Ante Gotovina: Mi možemo jako precizno, ovog trenutka, djelovati po Kninu, bez da ciljamo u vojarnu, u kojoj se nalazi smješten UNCRO. (Imamo sve snimke, i točno se zna to…)

Davor Domazet: u toj južnoj vojarni, a njegove snage su sjeverno. Prema tome, može se vrlo precizno gađati, a da se nikako ne dođe pod djelovanje, u…. malo južnije od Knina, to su precizno…

Ante Gotovina: Ovoga trenutka ni jedno naše oružje ne djeluje bez navođenja, znači, neposredno se navodi.

Predsjednik: To znači… da nam nije glavna zadaća spajanje prema Bihaću, nego… i to ipak zahtijeva pomjeranje dosadašnjih planova. Koliko vam treba i za dovršenje plana i za eventualno pregrupiranje snaga. Da li će to zahtijevati pregrupiranje snaga?

Zvonimir Červenko: Dva dana. ne više.

Predsjednik: General Crnjac, što?

Miljenko Crnjac: Gospodine Predsjedniče, ja isto smatram da bi nam bilo potrebno 2-3 dana da bi izvršili pregrupiranje snaga, jer ovo je sada novi momenat, general Gotovina planira 7. i 4… znači, treba dovesti snage, dublje. Druga stvar, ne znamo, ja do sada nisam znao gdje će 5. korpus djelovati. Ako će djelovati prema generalu Gotovini, onda se odmah mijenja situacija i prema meni i prema Norcu. Inače, 5. korpus je u onom našem planiranju, bilo da bi on djelovao prema Slunju, i prema stožernom brigadiru Norcu. Sada bi 5. korpus najvjerojatnije trebao ići s njima, i dogovoriti da djeluje prema Kulen Vakufu, odnosno da djeluje dolje…

Predsjednik: Koliko ima Dudaković, 5. korpus?

Ante Gotovina: Ima 15.000 (Ima?) Da, da, ima, ali ima on još 10, al ih nema s čime naoružati, i to je problem. Da ali 15.000 ima.

Predsjednik: Dobro, može makar fingirati djelovanje i prema zapadu i prema jugu.

Zvonimir Červenko: Bilo bi najbolje da ide prema jugu.

Davor Domazet: Ne, ne, njegov je Kulen Vakuf, i neka ide s bosanske strane granice.

Predsjednik: Znam, ali to ne znači, ako ide na Kulen Vakuf, s brigadom…. s nekakvom satnijom ne može tamo. (On će vezati te stvari.)… Shvatite gospodo, da je situacija u njihovim redovima takva, pa oni su napustili Glamoč, Ante, koliko, dva dana prije nego što smo mi ušli, i samo Grahovo, a kakva će tu situacija biti nakon tih pobjeda Hrvatske i još su glupi pa govore kako Hrvatsku vojsku vode američki generali i NATO-ovi avioni. To je jedna opća psihoza demoralizacije. Samo mi ne smijemo dopustiti grešku da nam negdje, razumijete, nanesu neke nepotrebne gubitke.

Dr. Miroslav Tuđman: Ovo je realno za očekivati kad se ovo očisti, pa kada se izvuku snage onda se oni mogu pripremiti nakon deset dana. Za to vrijeme mi ćemo ovo sve očistiti.
Predsjednik: Treba nam umjesto utorka četvrtak…

(Glasovi: U četvrtak ujutro)

Ali dotle bi trebalo, molim vas lijepo, da nam daju povoda, da provociraju.

Zvonimir Červenko: Jedino da Markača zadužimo za to.

Mladen Markač: … i optužimo ih da su nas napali diverzantski da imaju namjeru ići prema Maslenici, da imaju namjeru ići preko Velebita na prometnicu od Karlobaga prema Starigradu, žele to presjeći i zato smo morali intervenirati.

Davor Domazet: Mislim da bi bilo najbolje – na sljedeći način: da zrakoplovnu Udbinu – oni koriste, napravimo jednu eksploziju da su zrakoplovstvom udarili i tako maskiramo sve naše pravce, a nama se otvara…

Predsjednik: I ovdje da vrše protunapad na Grahovo, naši su odbacili i idu naprijed. Treba isto tako gore na sjeveru u odnosu na Kostajnicu…

Vladimir Zagorec: Mi bi njima predsjedniče, morali otvoriti džep, ali oni kad počnu bježati oni će morati negdje bježati, prema Kninu neće, prema Kostajnici, moramo otvoriti negdje džep gdje će oni pobjeći – Dvor na Uni.

Ante Gotovina: Bio im je patrijarh, održao je molitvu, liturgiju Dvor na Uni i išao je u Knin – promijenio je – trebao je ići na Banovinu, ali je promijenio, otišao je u Knin.

Predsjednik: Je li istina da je Arkan s njime?

Ante Gotovina: Da, oni ga čuvaju gospodine predsjedniče.

Zvonimir Červenko: Ja bih molio predsjednika da preciziramo ako oni počnu granatirati Osijek, da li tamo što učiniti gospodine predsjedniče?

Predsjednik: Ponovno ponavljam, ne smijemo se dati isprovocirati da mi damo povoda Jugoslaviji da stupi u rat, razumijete?

Vladimir Zagorec: To bi bio povod da mi dolje krenemo.

Predsjednik: Mi nismo kadri, bilo bi glupo da idemo istovremeno na istočnu Slavoniju i na Baranju, tu bismo izgubili podršku onih prijatelja koji nas podržavaju suzdržano. Ako tuku Osijek, oni će se iskompromitirati politički pred svijetom, a što bismo mi mogli tući, neko selo?

Zvonimir Červenko: Nemamo adekvatnog cilja.

Ante Gotovina: Jedino Beli Manastir, ništa više. Ni približno drugo.

Predsjednik: To jedino ako možemo udariti po nekoj ateriji, ne ništa drugo. Gospodo, znate ta odluka da idemo ima i svoje političke i gospodarske financijske i druge strane.

Zvonimir Červenko: Još jednu stvar gospodine predsjedniče, ako dozvolite, ja bih volio da gospodin Zagorec ovdje jasno kaže da li on u stanju logistički podržati nas sa svim sredstvima koje mi tražimo. Ja znam koliko čega imamo, ali to je jako bitno.

Vladimir Zagorec: Logistički mi možemo podržati jedan dio – popis imaš – međutim, utrošak streljiva koji je bio na Glamoču i Bosanskom Grahovu je relativno velik. Mene sada samo zanima i ja molim sve zapovjednike da se obrati pažnja na utrošeno streljivo u ovim operacijama. Mi u pričuvi imamo za nekih 5 dana, međutim, treba obratiti pažnju na topništvo, recimo koristi se 100 mm za tenkove, T-55, puno više nego 130 ili 122 za topove.

Ante Gotovina: Da, ova je operacija bila najviše izražena tenkovska borba.

Vladimir Zagorec: Da, tu se tenk možda koristio više kao top, jer ovog streljiva topničkog ima.

Ante Gotovina: Jer to je tako brdovito zemljište, da topovi 130 i 122, raketnim sustavom dolazi manje do izražaja jer nisu to visoravni nego više tenkovska borba, znači brz prodor.

Vladimir Zagorec: Za par dana je 3,4 tisuće granata, 100 mm ispucano.

Predsjednik: Gospodo, ja sam pred svima vama, a posebno pred nekim tu generalima govorio da u čitavom tom svom ratu zaista trošimo streljiva kao da smo Rusi ili Amerikanci. Prema tome, tu se više služiti sa manjim jedinicama, diverzantskim djelovanjem i sa iznenadnošću, udarom manjih snaga, pješačkih, pa i ovim helikopterskim, odnosno vrtoletnim, desantima tamo gdje se ne očekuje, ali se može postići daleko veći učinak negoli – jasno je, a kad bismo imali dovoljno onda bi i ja bio za to da najprije sve uništimo sa granatiranjem, pa da onda krenemo…

Ante Gotovina: Ja sam vam zadnji puta rekao dug je 70 milijuna dolara bio zadnji puta, sada je već malo veći. Nije problem, ali barem nešto da damo.

Predsjednik: Jasan je problem.

(Upadica: Drugih problema neće biti)

Još malo u smislu promidžbe. Dajte ova dva dana – mislim da bi trebalo ići ovako – afirmirati našu pobjedu, mislim da u promidžbenom smislu nismo dovoljno dobro iskoristili, čuo sam, znači, govorilo se o 200, 250 mrtvih, to je ponovio i ovaj Šorić, a Ante Gotovina mi kaže da su imali 317, prema tome, dajte radi podizanja morala u redovima Knina, javite i objavite to, 300, 350, pokažite ta tri tenka koja ste zarobili i koja su u uporabi.

Davor Domazet: Sama grahovačka brigada priznaje 400 van stroja, sada što mrtvih i što ranjenih…

(Upadica: I topnički divizion zarobljenih)

Predsjednik: To treba kazati.

Davor Domazet: Mi smo ekipirali treću brigadu HVO sa topništvom koje je zarobljeno.

Predsjednik: To dajte radi poboljšanja klime u našim redovima, a razumije se i njihovim, i u svjet. Gledajte, taj svijet, čak i naši prijatelji, oni su sve to – naših akcija, robovali nekoj ideji da su Srbi toliko nadmoćni da smo mi bespomoćni i od Maslenice pa nadalje, otkaza UNPROFOR-a, stalno su me upozoravali doživjeti ćete poraz itd. Sada smo ih malo uvjerili, ali dajte te podatke – tenkove, te topničke baterije, gubici, znači, od danas, sutra, prekosutra stalno to ponavljati na televiziji, na radiju i ovo da oni napadaju, da pokušavaju to napadima, da je ovo samo manevar njihovo izvlačenje, da nisu napustili područja koja su osvojili u Bihaću itd.

Dr. Miroslav Tuđman: Da li ovdje da se na radiju prenosi poruka koji su im putevi otvoreni za izvlačenje?

Predsjednik: Da, to bi trebalo reći – ne da su im otvoreni, negoli da je opaženo da se civili izvlače tim i tim putevima.

Dr. Miroslav Tuđman: Da li to možemo negdje na početku akcije reći. Da li možemo objaviti da im se da do znanja da se tu izvlače civilima?

Predsjednik: Da, reći da polaze sa civilnim automobilima, kolima itd.

Dr. Miroslav Tuđman: Ali ćeš zatvoriti neke putove, pa da im kažeš u kom smjeru da ide da imamo što manje poslova.

Predsjednik: Gdje je taj prijelaz?

(Dr. M. Tuđman: Kod Srba.)

Dr. Miroslav Tuđman: Evo, ovdje na auto-karti je još lakše vidi. To je Kulen Vakuf, Srb, dobro sam rekao.

Predsjednik: Ima dalje put?

Ante Gotovina: Ima, iziđe na Bosanski Petrovac, prema Drvaru, ovdje vidite.

Dr. Miroslav Tuđman: Treba reći da nije moguće proći sa tenkovima i topovima.

Predsjednik: Što je sa tim njihovim pokretnim s kojima mogu eventualno – rampama…

(Upadica: Mislite na protuzračne…)

Predsjednik: Zemlja-zemlja.

Ante Gotovina: Oni ne mogu, imaju uređen položaj u Maji (?) i normalno sa Arkanom mogu sa prostora – znamo te pozicije, tako da ćemo to topništvom pokušati neutralizirati a ako osjetimo u elektroničkom izviđanju da se oni nalaze u pokretu, onda ćemo zrakoplovstvom ići izravno na njih.

Predsjednik: To mislim, da ne zaboravite.

Ante Gotovina: Ne, to smo planirali.

Predsjednik: U čitavoj ovoj operaciji, slušajte, gdje moramo ići na prekidanje veza između njih i zauzimanje ključnih položaja jako bi rado vidio neki vrtoletni desant na nekakve takve točke koje su važne, a gdje nemaju velike snage. Nisam čuo ni jedan, imate li?

Ante Gotovina: Imamo po planu, jer ako gledate ovu kartu ovdje, vi ne možete probijati nego tek drugi dan oklop, znači poslije 24 prva sata ne možete, tu inžinjerija radi, ali ubacivanje grupa sa helikopterskim desantom, sa prizemljenjem mi zauzimamo ove glavne vrhove i tu im omogućavamo prodor inženjerije i iza inženjerije protuoklopne snage…

Predsjednik: Možda se spustiš na kninsku tvrđavu da zaštitiš UNCRO tamo.

Dr. Miroslav Tuđman: Nema toliko helikoptera.

Predsjednik: Što više smjelosti razumijete, to više uspjeha.

Dr. Miroslav Tuđman: Onda može 20 ljudi stati u helikopter.

Ante Gotovina: Imamo Herkulesa u Šepurinama.

Dr. Miroslav Tuđman: Ja da ti dodam Cesnu kao vodiča.

Predsjednik: Dajte jasno ovih dva dana pregrupirajte ali i odmorite vojsku dan prije toga.

Gojko Šušak: Gospodine predsjedniče, mi smo sagledali što bi mi napravili, a sada ostaje ono što ako?

Prvo, što ako oni bombardiraju Osijek i Vinkovce, a počinju izbjeglice kretati prema Zagrebu. Znači treba stožer Vlade postojati koji će taj prihvat organizirati. To moramo unaprijed vidjeti.

Predsjednik: Sazovi sa predsjednikom Vlade znači jedan uži stožer sa to. Sa vojnog gledišta zadaća samo udar po njihovim bitnicima.

Gojko Šušak: To znamo, ali govorim ako oni počnu granatiranje, mi ćemo imati i do sto tisuća možda izbjeglica. Panika se može stvoriti, oni ga mogu tako granatirati da stampedo nastane preko noći. Sada, kako se tu postaviti, tu moramo biti mi organizirani da ne izazovemo mi paniku ovdje, onda su oni napravili protuefekat. To je jedno.

Predsjednik: I zaustaviti ih na području Đakovića, ne dopustiti da idu dalje.

Gojko Šušak: Drugo, mi moramo dati zapovjednicima jasno na terenu gospodine predsjedniče što ako UNCRO počne djelovati, to nije isključeno. Ja sam sinoć, Kanađani, onako kako se ponašaju to bi mogli učiniti. Bit će takvih stvari. Mi moramo dati čiste naputke njima. To je jedno.

Drugo, ja sam mislio predsjedniče, to je jedan stožer. Drugi stožer je odnos sa UNCROM netko tko je stalna kontakt osoba, a u vezi je s nama i da s njima to rješava, da dobijemo naputke, jer će se stvari odvijati prebrzo da bi se onda mogli tražiti okolo i sazivati. To je drugi problem koji se meni pojavljuje.

I treće, gospodine predsjedniče, ja nisam siguran, Ante ti si rekao da ova akcija ide u redu, s time da dobiju dvije brigade od Armije BiH da krenu prema gore. Ante Gotovina: Bilo bi dobro kada bi… Gojko Šušak: To je nerealno za očekivati, kada bi imali, nećeš ih dobiti za dva dana, mogao bih ih dobiti za dva tjedna i to što bi dobio. To je jedno.

Drugo, njihovo vozilo prema Kulen Vakufu, nije realno da će oni to napraviti, jer bi onda Abdić koristio priliku i on može malo osloboditi toliko da provocira, ali ništa drugo da napravi.

Predsjednik: Abdiću treba prenijeti moju poruku, ne da samo ostane neutralan, nego li da surađuje sa hrvatskim snagama.

Gojko Šušak: Ali ne zapovijeda Abdić jedinicama, nego Srbi predsjedniče. I onda dok Abdić te probleme riješi…

Predsjednik: Neka se Abdić znači tih Srba rješava.

Gojko Šušak: …Ja mislim da bi to psihološki imalo efekat na njih da mi, nakon prvog dana operacije po Benkovcu, Obrovcu riskiramo baciti letke s nečim što bi moglo i nastradati, ali da znademo onda unaprijed da je to nešto što smo riskirali, ali ih pozvati u vaše ime, kakav god letak napraviti, nakon prvog dana operacije, u njemu kazati putove kojima se mogu izvlačiti, napraviti tako da izazove ovakva pomutnja kakva je još duplo veća. Ali onda treba riskirati, i naći ljude, a ja vjerujem da ih ima koji će riskirati to napraviti.

Predsjednik: Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo… Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd.

Dr. Miroslav Tuđman: Ako mogu reći, ovo se pokazuje ipak da oni slušaju više radio i televiziju nego letke. Bolje je ići preko radija i televizije…

Predsjednik: Preko radija i televizije, ali i s letkom.

Gojko Šušak: Ići s letkom, ali ga baciti među njih. Sam njegov osjećaj da si ti uspio, biti nad njime, baciti mu ga, to je nešto izazvalo.

Predsjednik: Slažem se, to isto tako dokazuje našu snagu. Dobro, ići ćemo s time.

… Što se mene tiče, da li je sigurnije koordinirati, upravljati iz Brijuna ili iz Zagreba.

Gojko Šušak: Psihološki bi bilo jako loše da koordinirate odavde predsjedniče zbog puka. To bi bila pozicija, mnogi bi to iskoristili na jedan način, znaš vojska, gine, a vi… u tom kontekstu je tako.

S druge strane opet, znajući vašu neopreznost, možda je bolje stajati ovdje nego u Zagrebu. To možemo dogovoriti, ali iz Zagreba da koordinirate akcijom. Mislim da je to bolje.

Predsjednik: Apsolutno politički to je bolje.

Gojko Šušak: To je jedno, drugo bit će i ambasadora predsjedniče, Gailbraith i svi koji će biti tamo…

Predsjednik: Oni će dignuti rep.

Gojko Šušak: Oni su svoje obavili, oni će ostati. Kada to sve uzmemo u obzir gospodine predsjedniče moja prosudba je da prije petka mi ne možemo krenuti. Predsjedniče, ja isto predlažem koliko je kod Markač sposoban njih nagovoriti na provokacije, njega oni po Velebitu mogu negdje gađati, to nam neće biti neko pokriće. Norac skupa s njime bi trebao isprovocirati da možda i po Gospiću ili nečemu lupnu dvije granate. Mislim, treba po naseljenom mjestu, tamo gdje je Markač to je pod Velebitom, mogu lupati cijeli dan…

Norac: … izvršiti sa minobacačem ili tijekom noći ili tijekom dana taj prostor, paliti nekoliko projektila.

Gojko Šušak: I zadnje gospodine predsjedniče, ako bi bio Šarinić, koji već je u kontaktu sa ovim glavnim zapovjednikom tu, oni bi ipak na svojoj razini svaki trebali uspostaviti neki kontakt da kažu ovima koliko vremena treba unaprijed da to daju.

Mladen Markač: … nisu na vrijeme oni htjeli dati, ovaj puta bi im trebalo dati samo sat vremena, samo da se sakriju.

Gojko Šušak: Jer, tamo smo imali razumijevanja, tamo je bio Argentinac, ja sam mu dao dva, a on je reagirao za jedan. Tako bih ja i ovdje predsjedniče da dademo, da Hrvoje da ili tko već ovome glavnome dva, a oni daju jedan.

Predsjednik: Onda ćemo gospodo ovako, u četvrtak ću ja doći u Zagreb, reći ću i Šariniću, bit ćemo u Zagrebu, pregovori će se voditi u Ženevi u četvrtak, a vi dotle sve pripremite.

Odnosno noćas samo možete javiti, a onda sutra ili prekosutra…

(Upadica: Provokacije sutra i prekosutra)

Da.

Gojko Šušak: I za petak, ja mislim da bi Gotovina toga trebao biti najsvjesniji, da i Gardijski zdrug i svi oni koji trebaju ići, svi su oni na odmoru već.

Predsjednik: Što da li?

Gojko Šušak: Puštati ih kući, mislim da ne. Možemo ih dva dana smjestiti da se odmore, to nije problem.

Miljenko Crnjac: Ja imam prijedlog za drugi dan predsjedniče, ne znamo kada će biti akcija, ali da zapovjednici Zbornog područja dođu u Glavni stožer da dogovorimo akciju po vremenu i u prostoru. To bi morali dogovoriti i da mi to znademo.

Predsjednik: Čekajte, danas je ponedjeljak, a vi se nađite u srijedu.

Mladen Markač: To ćemo mi organizirati.

Predsjednik: Ali u srijedu, to se možete sada odmah dogovoriti, u srijedu u Glavnom stožeru i u koliko sati.

Gojko Šušak: Imaju veze, ne moraju se sada dogovoriti.

Predsjednik: Bolje je sada to dogovoriti, nego po vezama.

Zvonimir Červenko: Gospodine predsjedniče, mi imamo operativni tim koji zna što radi. Prema tome, Crnjac, mi bismo vas pozvali i bez da ste ovo sada rekli.

Predsjednik: Znam, ali je dobro da se nađete ponovno zajedno radi osobnog usklađivanja. Kinkel obećava da će nas Njemačka podržavati, ali da ih obavijestimo unaprijed o tome. Bit će problem glavni sa tim UNCRO-vcima, sa japanskim bubama. Njihov je prijedlog, Akaši je raspravljao s njima pet sati, da bi onda podnio prijedloge da će oni UNCRO stati prema Bihaću da nas spriječi i da će staviti promatrače na Dinaru.

Gojko Šušak: Ali oni se uvrede predsjedniče, on govori na granice Bihaća i srpske krajine, nema Hrvatske u sporazumu. Ja u Ženevu išao ne bih.

Predsjednik: Čekaj, idem u Ženevu zato da prikrijem ovo, a ne da tamo razgovaram. Neću poslati ministra, nego ću poslati pomoćnika ministra unutarnjih poslova. To je u četvrtak. Prema tome, da prikrijem ovo što spremamo za dan poslije. Tako da mi suzbijemo bilo kakav argument u tom i takvom svijetu da mi nismo željeli razgovarati, nego smo željeli samo ono što…

Znači, poduzet će Rusi u Ujedinjenim narodima sve moguće da se utječe na Zagreb da se Zagreb suzdrži. Da hrvatska ofenziva, prije svega da hrvatski Srbi odustanu od ofenzive na Bihać. Rusi su isto protiv akcije bosanskih Srba, da bi to kompliciralo i vodilo ne samo diplomatskom nego i…

Znači, vi se sastajete u srijedu, kada, u koliko sati?

Zvonimir Červenko: To ćemo razriješiti.

Predsjednik: Kada ćete, dogovorite se sada.

Zvonimir Červenko: Gospodine predsjedniče vidimo koje probleme imamo, ja njih lako o tome obavijestim gospodine predsjedniče. Mi se sastajemo gotovo svaki dan. Predsjednik: Druga je stvar vi u Stožeru, ali sa zapovjednicima da se sastanete.

Zvonimir Červenko: Dobro, znači u srijedu u 16.00 sati.

Predsjednik: Znači u duhu ovoga što smo sada razgovarali, načelno usuglasiti se na tome. Kažem da je bolje da se sada dogovorite.

(Upadica: Srijeda, 10 sati ujutro).

Svak vi za sebe napravite programe, u Stožeru cjelovite ujednačiti, i onda, ne samo po danima, nego po satima usuglasite kako će stvari ići. Pola sata ćete ostati na ručku i onda možete otići.

(Završeno u 12.40 sati)

Zvonimir Červenko: Ja bih molio predsjednika da preciziramo ako oni počnu granatirati Osijek, da li tamo što učiniti gospodine predsjedniče?

Predsjednik: Ponovno ponavljam, ne smijemo se dati isprovocirati da mi damo povoda Jugoslaviji da stupi u rat, razumijete?
(Politika-NIN-NSPM-Srbin info)

Izvor: NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

Vezane vijesti:

DRŽAVNI VRH ZNAO ZA ZLOČINE – Jadovno 1941.

Pokar: Presuda Gotovini protivna osećaju za … – Jadovno 1941.

ŠESNAEST GODINA OD EGZODUSA SRBA IZ … – Jadovno 1941.

Miladin Subotić: Trajanje nekažnjene sramote – Jadovno 1941.