TRAGEDIJA PODNO PLANINSKIH MASIVA LIKE: ZATIRANJE SRPSKOG SELA JOŠAN 1942. GODINE

U drugoj polovini septembra 1942. godine, na području podno Udbine, odigrao se jedan od najsurovijih zločina Nezavisne Države Hrvatske nad srpskim civilnim stanovništvom tog dijela Like.

Za svega desetak dana mirno selo Jošan pretvoreno je u potpuno zgarište, a njegovi stanovnici, uglavnom nejač koja nije bila u mogućnosti da ode u zbjegove ili u ustaničke borbene redove, nemilosrdno su pobijeni na kućnim pragovima ili živi spaljeni u svojim domovima.

HRVATSKA KAZNENA EKSPEDICIJA

Prema dostupnoj arhivskoj građi i zapisima svjedoka, hrvatske ustaše su sredinom septembra preduzele masovnu kaznenu operaciju čiji je cilj bio etničko čišćenje Srba, tj. potpuno fizičko i materijalno uništenje ovog naselja. Kako je većina vojno sposobnih muškaraca već bila mobilisana u ustaničke formacije ili se nalazila van sela, žrtve su gotovo isključivo bile žene, novorođenčad, mala djeca i starci.

Hrvati su nedužne Srbe zatvarali u kuće i pomoćne objekte koje su zatim palili, dok su one koji su pokušavali da izbjegnu vatrenu stihiju likvidirali klanjem, a ako su bili “srećniji” i vatrenim oružjem. Čitavo selo je sistematski opljačkano, ljetina i stoka su pokradene, a domovi sravnjeni sa zemljom kako bi se u potpunosti onemogućio svaki dalji život na tom prostoru.

ISTORIOGRAFSKI NALAZI I HRONOLOGIJA STRADANJA

U domaćoj istoriografiji Drugog svjetskog rata postoje dvije značajne studije koje precizno dokumentuju ovu tragediju, pri čemu se u izvorima navode manje razlike u pogledu tačnih datuma i broja stradalih, što je posljedica različitih arhivskih fondova i metoda popisa. Istoričar Gojko Vezmar navodi da se centralni zločin zbio 28. septembra 1942. godine, kada su Hrvati usmrtili 211 lica, mahom žena, djece i staraca, poslije čega je selo potpuno spaljeno, a dio tih imena uspješno je sačuvan i kasnije publikovan u stručnim radovima o ustanku u Lici.

Sa druge strane, istoričar dr Đuro Zatezalo u svojim opsežnim istraživanjima i svjedočenjima dokumentuje da se pogrom u selu Jošan odvijao u dvije jasno odvojene faze u rasponu od deset dana. Najprije su 19. septembra ustaše zvjerski, klanjem i spaljivanjem, umorile 289 žitelja, da bi se deset dana kasnije, tačnije 29. septembra, vratile i ubile još 49 mještana, čime je ukupan broj evidentiranih žrtava u njegovom popisu dostigao 338 ljudi.

Ovakva razlika u brojkama nije neuobičajena za ratne okolnosti, budući da su često zatirane čitave porodice, pa poslije rata nije bilo preživjelih srodnika koji bi mogli prijaviti imena poginulih. Ipak, oba istoriografska izvora nedvosmisleno svjedoče o istovjetnoj, genocidnoj namjeri hrvatskih okupacionih struktura da se prostor Jošana potpuno isprazni od srpskog življa. Selo Jošan se od ovog stravičnog demografskog gubitka iz septembra 1942. godine nikada nije uspjelo demografski ni privredno oporaviti, ostajući jedno od najtragičnijih stratišta cjelokupnog udbinskog kraja, Like ali i Krajine ukupno.

Pamtimo li?

Izvor: USKOK / Ilija Smiljanić