arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Preminuo Nikola Banjac, jedan od posljednjih preživjelih logoraša Jasenovca

U Kozarskoj Dubici je u 89. godini umro jedan od rijetkih logoraša koji su preživjeli golgotu u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovcu Nikola Banjac. Imao je 12 godina kada je 1942.godine sa porodicom doveden u logor i tu je poslednji put vidio oca i još nekoliko članova porodice. Nikola Banjac je rođen 1930. godine u selu Košuća i bio je najstarije od šestero djece. Po završetku školovanja radio je kao ekonomista u mnogim preduzećima, a najduže u DIP „Kozari““gdje je penzionisan 1990. godine. Bio je aktivan omladinac i učestvovao u omladinskim radnim akcijama, na izgradnji ratom opustošene zemlje. Aktivno je radio u društveno političkim organizacijama,obavljajući uspješno razne funkcije.Odlaskom u penziju bio

Pomen ustašama uz jake policijske snage

Organizatori okupljanja na Blajburgu, kojim se odaje počast stradalim ustašama, strahuju da bi austrijska policija mogla da prekine misu i zabrani skup. Austrijska policija ove godine šalje na Blajburg 410 policajaca, među kojima su i pripadnici specijalnih jedinica, kao i redovni policajci iz cijele zemlje. Biće prisutno i deset vodiča pasa, dvojica stručnjaka za eksploziv, dva helikoptera, kao i 12 pripadnika hrvatske policije. Na komemoraciju ustašama i domobranima od sada se primjenjuje austrijski Zakon o javnom okupljanju nakon što je katolička dijeceza Gurk-Klagenfurt odbila da izda dozvolu za služenje mise. Počasni blajburški vod, koji je do sada održavao red tokom okupljanja, procjenjuje da će doći do 15.000 učesnika. – Austrijanci

Hrvatski biskup predlaže preseljenje komemoracije iz Blajburga u Udbinu

Hrvatski biskupi još nisu odlučivali o inicijativi gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića koji predlaže da se sledeće godine centralna komemoracija održi u Udbini, u Hrvatskoj, umesto na Blajburškom polju, u Austriji. „Zasad o tome još nismo razgovarali”, rekao je biskup šibenski Tomislav Rogić, preneli su hrvatski mediji, dodajući da Hrvatska biskupska konferencija želi da to bude verski događaj. Inače. Udbina je do 1995. godine bila većinski srpska. U popisu 1991. godine Srbi su u Udbini činili više od 80, a Hrvati oko šest odsto stanovnika. U popisu 2001. godine kao Srbi se zlasnilo 44,50 odsto stanovnika Udbine. Inicijativa da se komemoracija stradalim ustašama krajem Drugog svetskog rata preseli iz Blajburga u Hrvatsku nije nova,

TRIBINA: „JASENOVAC-LOGOR SMRTI – I ĆUTANjE JE ZLOČIN“ (video)

U ponedeljak, 22.aprila 2019.godine, Društvo istoričara Užica i Kolo srpskih sestara Užica obeležilo je Dan sećanja na žrtve genocida u Jasenovcu tribinom održanom u Svečanoj sali Gradske kuće. Tribina je simbolično, održana na isti dan, kada su 22. aprila 1945. godine poslednji logoraši Jasenovca, svojim iznurenim telima probili bodljikavu žicu i izvršili proboj iz logora. Nažalost, od njih oko 1.200 tom prilikom preživelo je samo 90. *** TRIBINA „JASENOVAC-LOGOR SMRTI – I ĆUTANjE JE ZLOČIN“ Jasenovac je jedan od najstrašnijih logora smrti na području NDH u toku Drugog svetskog rata. Od avgusta 1941. do 22. aprila 1945. godine bio je strašno sudilište za Srbe, Jevreje i Rome. Pokušaj četnika da

Predsjednik hrvatskog sabora poklonio se ubijenim ustašama

Predsjednik Hrvatskog sabora Goran Jandroković položio je vijence na spomenik i poklonio se poginulim ustašama u Blajburgu. On nije direktno odgovorio na pitanje novinara koja je vojska bila hrvatska tokom Drugog svjetskog rata, već je naveo da „nije došao da relativizuje karakter ustaškog režima ili `Nezavisne Države Hrvatske`“. Jandroković kaže da su stradali na Blajburgu žrtve „komunističkog totalitarnog režima“, prenosi N1. Na spomeniku ubijenim ustašama i domobranima piše doslovno: „U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci. Maj 1945“. Jandroković je došao dva dana prije zvaničnog okupljanja na Blajburgu. Ove godine austrijske vlasti su strogo zabranile bilo kakva isticanja ustaških obilježja i ustaške slogane, a misa neće biti održana u koordinaciji

Dr Petar Rundo

Dr Petar Rundo – sreski ljekar iz Trebinja, obješen u ustaškoj policiji

„Moj otac dr Petar Rundo bio je sreski ljekar u Trebinju. Njegovo prisustvo ekshumaciji Srba iz Pridvoračke jame u svojstvu sanitetske inspekcije – zahtjevali su italijanski ljekari koji su ga poznavali, a to je bila i zakonska norma u Italiji. To je bilo oktobra 1941. godine. Tada ustaše više nisu mogle da prave zločine, Italijani su čvrsto držali vlast u Trebinju. Naravno, ustaše su bile na svakom ćošku, njihov vođa bio je apotekar Đorđo Strinčić i ja ga se sjećam – hodao je gradom u ustaškoj uniformi i bio upadljivo hrom – gegao se i dizao ruku uz svaki pozdrav! Moj je otac uhapšen tek aprila 1942. i iste noći

Milovančev: I sada može da se utvrdi broj žrtava Drugog svetskog rata

U Sloveniji su sredstva za to odobrili i ministarstvo pravde i ministarstvo rada; zašto ne bi moglo da bude isto u Srbiji i Srpskoj Zahvalan sam prof. dr Slavici Garonja Radovanac što je u „Politici” („Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu”, 17. april) pokrenula pitanje utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac, ali i šire u Jugoslaviji, za razdoblje 1941–1945. Na ovu temu u „Politici” se zatim osvrnuo i istoričar Nenad Lajbenšperger („Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava”). Verujem da se može doći do broja žrtava Drugog svetskog rata, što su poslednjih godina dokazali Slovenci, a to srpska javnost ne zna. Troje istoričara Instituta za noviju istoriju Slovenije latilo se 1997.

DANICA LALIĆ, udata STOJIĆ: Nije voljela podsjećanja na strahote koje je preživjela

Ćutala je do groba

I zapis koji slijedi datira iz avgusta 1990. godine: Na surčinskom groblju već četiri godine počiva Danica Stojić, rođena Lalić, jedna od četrnaestoro preživjelih iz jame Ravni dolac. Sa crne nadgrobne ploče gledaju vedre oči, a na mirnom ovalnom licu nema ni traga petnje, ništa što bi neznancu kazalo kakva je muka prerano slomila ovu stamenu ženu, šta je skršilo duh i snagu koja zrači sa tog lica. Ne umiju to da objasne ni njena djeca Draginja i Branko. Malo, premalo znaju o sudbini svoje majke, o onome što je preživjela kao jedanaestogodišnja djevojčica tog crnog ljeta 1941. godine, daleko odavde, u utrobi Dinare. Nije majka nikad željela da ih

Aleksandar Nećak: Svaki čovek koji dozna istinu i koji je prihvati, naš je uspeh

Na groblju u Zemunu, u subotu 11. maja. 2019. kod spomenika nad masovnom grobnicom, održan je molitveni skup posvećen Srbima Kozare i Potkozarja, ubijenim u logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. Istoga dana, na Starom sajmištu, Srbima Kozare i Potkozarja, dr Milovan Pisari govorio je o stradanju njihovih bližnjih, rođaka, prijatelja i sunarodnika u Prolaznom logoru Zemun. Naš zajednički neprijatelj je potiskivanje sećanja na ljude i događaje iz mračnog perioda naše zajedničke istorije. Neprijatelji su nam i oni koji decenijama sistematski ne dozvoljavaju da istina izađe iz mraka koji nam oni nameću. Računaju da ako ne mi onda naši potomci, generacije iza nas, neće znati zašto su im preci

Izložba o Kozarskoj Dubici kao mjestu genocida nad Srbima u NDH

Izložba fotografija i dokumenata „Kozarska Dubica – mjesto zločina genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945“, autora Mirka Dimića koji je kustos-istoričar u Spomen-području Donja Gradina, otvorena je sinoć u Gradskoj kući u Subotici. Izložba svjedoči o strašnim stradanjima stanovništva Kozarske Dubice, a za sve zainteresovane održano je i predavanje o temi „Stradanje naroda Potkozarja u vrijeme NDH“, saopšteno je iz Javne ustanove Spomen-područje Donja Gradina. Prema riječima autora, izložba se sastoji iz više dijelova, hronološki je poredana po godinama, a u uvodu govori o osnivanju NDH, donošenju zakonodavstva i ključnim momentima za genocid koji će se kasnije dogoditi. Izložba je u Subotici privukla pažnju velikog broja građana, a

Puno srce u praznoj kući

I u Donjim Rujanima se odnedavno obistinila paklena ustaška želja da istrijebe sve što je srpsko – zapisao sam početkom avgusta 1990. godine. Odolijeva još samo groblje sa crkvom i grupice starovremskih kamenih kula sazidanih od finog tesanika koje podsjećaju na kiklopske stećke. Kuće su odavno puste i zatvorene i u njima nema živa oka od Maljkovića, Ercega, Denića, Lalića, Kozomara, Gligića, Bačkovića, Stojića, Bilana, Glišića… Nema ni Boškovića. Tu gdje je tog zlog ljeta 1941. godine živjela zadruga od preko dvadesetoro čeljadi, ostale su samo lijepe kamene kuće i pomoćne zgrade koje kao uklete zvrje puste i zatvorene. Pusto i okolo na širokim livadama i pašnjacima na kojima su

Foto: YouTube Screenshot

LORDAN ZAFRANOVIĆ 40 GODINA KASNIJE: Scene zločina iz autobusa stvarno su se desile na putu ka Popovom polju!

– Moja mater nije išla dalje od Splita, a za života je promijenila osam država! Printscreen Tanjug/Video Tako je 16. decembra 2018. u Beogradu, u Centru za kulturnu dekontaminaciju, obraćanje započeo Lordan Zafranović, otvarajući jubilarnu projekciju svog velikog i osporavanog filma „Okupacija u 26 slika“, a koji je 2018. godine slavio 40 godina od završnog snimanja i prikazivanja pred jugoslovenskom i svjetskom publikom. Film koji je 1978. godine snimio mladi jugoslovenski reditelj, diplomac čuvene praške akademije, uzdrmao je i publiku i stručnu javnost, a državne službe opomenuo na strašne zločine prekrivene prisilom ćutanja. Kao da su svi već bili zaboravili hercegovačke jame, grobna jasenovačka polja, djecu sa Kozare, krvavo more

Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj

Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj

Hrvatsko suočavanje s traumatskom prošlošću umnogome je komplikovanije, teže i sporije nego u većini evropskih zemalja. Piše: Slavko Goldštajn Nakon reklamno zamašne najavne kampanje, Jutarnji list je u subotu 6. februara 2016. objavio neveliku fotomonografiju na 104 stranice, s oko 120 snimaka iz razdoblja 1941-1945, pod naslovom “Život u NDH”. Žao mi je što je list u kojem povremeno surađujem objavio takvu knjižicu, ali mi je drago da mi je glavni urednik tog lista, kad sam mu telefonski najavio da o tome želim napisati negativnu kritiku, spremno odgovorio da su mi i za takav tekst stupci Jutarnjeg lista otvoreni. Naslov knjižice “Život u NDH” neumjesno je pretenciozan, jer “život” podrazumijeva

Molitveni skup Srbima Kozare i Potkozarja ubijenim u logoru Zemun

Na groblju u Zemunu, kod spomenika nad masovnom grobnicom, održan je molitveni skup posvećen Srbima Kozare i Potkozarja, ubijenim u logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. POGLEDAJ VIDEO Molitveno sabranje organizovali su Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke i Udruženje Kozarčana u Beogradu. Ovih dana navršava se 77 godina kako su nakon Kozaračke ofanzive, Srbi, većinom žene i djeca sa Kozare, iz Dubice, Međeđe i drugih potkozarskih sela, marvenim vagonima transportovani iz sistema logora Jasenovac u koncentracioni logor Zemun. Tijela ubijenih zakopavana su na zemunskom groblju, a nakon rata bez identifikacije sahranjena u zajedničku grobnicu na jevrejskom dijelu groblja u Zemunu. – U logoru Zemun, u njegovoj drugoj fazi prihvatnog

Sjećanje na ubijene Srbe iz Gline 13. maja 1941.

Juče je u glinskom hramu Rođenja Presvete Bogorodice služen parastos za Srbe iz Gline i okoline starije od 16 godina koje su ustaše uhapsile u noći između 12-og i 13-og. maja 1941 i pobili u obližnjem selu Prekopa. Parastos je služio petrinjski paroh Saša Umićević uz sasluženje Slobodana Drakulića. paroha glinskog. U 12 sati na spomen kosturnici na glinskom groblju u kojoj su sahranjeni posmtrni ostatci glinskih mučenika položeni su vijenci i cvijeće. Podsjetimo, nakon što su u iskopane jame na obali rijeke Gline kod sela Prekopa, ustaše su početkom maja 1941. dovezle leševe Srba ubijenih u Glini, a u noći s 12. na 13. maja isto mjesto iskoristile su

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.