arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Jovan Mirić: Sahranjivanje sapuna

Kad je Rade doneo komad sapuna, baba-Jela mu ga je odmah, unezverenog pogleda, otela iz ruke, rešena da ga pošto-poto sahrani. Za baba-Jelu su ukućani, a bogami i neke komšije, već od juna 1942. godine počeli da misle kako se „smeće s uma“. Postala je ćutljiva, počela je da zaboravlja, da se osamljuje, i često je imala nekako čudan izraz lica… Niko nije znao šta premišlja u svojoj glavi. Ali od kada joj je unuk Rade, skojevac, proleća 1946. godine, doneo iz zadružnog doma komad sapuna za rublje, ukućani su otvoreno u lice počeli da joj govore da je poludela. Baba-Jela je tada, naime, ščepala taj sapun iz unukove ruke

Miloš Ković: Genocidna rezolucija

Predlog rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o „Međunarodnom danu sećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine“ iznova nas je podsetio na to da se genocid ne može ni sakriti niti prećutati. Pokušavajte da zaboravite, okrećite glavu na drugu stranu, učite svoju decu da se okrenu budućnosti. Oni koji su genocid počinili, ili njihovi potomci, doći će po vas. Na kraju će sebe proglasiti žrtvama a vas – dželatima. Zločin, jednostavno, ne da mira onome ko ga izvrši. Tako je i sa genocidom. On je opsesivna tema nacija koje su ovu rezoluciju predložile – Amerikanaca, Nemaca pa i, na balkanskom mikro-planu, Bošnjaka i Albanaca. Hrvati se ovom prilikom, za divno čudo,

Od Jasenovca do Perta

Priča o 92-godišnjoj Neveni Kotur iz Perta, jednoj od poslednjih preživelih iz zloglasnog ustaškog logora smrti „Jasenovac“. Nevena iz Jasenovca je kao desetogodišnja devojčica odvedena u ustaški logor, gde je preživela zverstva i strahote Nezavisne Države Hrvatske. Nakon rata i oslobođenja vratila se u rodno mesto, gde je živela sve do 1992. i ponovnog buđenja fašizma. Poslednjih 15-ak godina živi u Pertu sa svojom porodicom. Susret sa Nevenom Kotur, jednom od poslednjih preživelih najstrašnije srpsku a verovatno i svetske golgote – logora Jasenovac, bio je za (ko)autora ovih redova nesvakidašnji i dragocen, s dozom posebnog pijeteta i dubokog naklona teškom bremenu sudbine deteta – logoraša.  Pored toga, bio je to

Dušan Bastašić: Kada potomci žrtava Pokolja progovore

Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. „oćerali naše“. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od suza. Uz njih smo odrastali mi, unučad „oćeranih“ žrtava Pokolja, djeca roditelja izranjavanih duša. Čeljad rođena sa duboko zapretanom ranom koja bi kod nekih od nas godinama, čak decenijama ćutala. A onda, odjednom prosto vrisnula rasipajići bol svom širinom duše. I opet je opet zaboljelo. Rana koja se prenosi sa generacije na generaciju. Napisao sam na Fejsu nekoliko rečenica na tu temu: „Upravo na današnji dan u kasnim večernjim časovima, prije tačno 83 godine, upale

ZBORNIK „STARI BROD“ PREMIJERNO ĆE BITI PREDSTAVLjEN 24. I 25 . MAJA

Radović je rekao da će javnost Republike Srpske biti zatečena saznanjem da je još 1941. godine na prostoru Višegrada i Rogatice uz Drinu bio zbjeg od 12.000 Srba iz Srema koje su ustaše namjeravale pogubiti, ali da Njemačkoj, koja je baš u to vrijeme napadala SSSR, nije odgovaralo da se na tom prostoru vrše zločini, a njemački fašisti bili su zaprepašćeni surovošću ustaških zločinaca. Zbornik dokumenata „Stari Brod“ u izdanju Fondacije „Zaboravljeni korijeni“, koji dokumentovano osvjetljava razmjere ustaških zločina nad Srbima u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne u Drugom svjetskom ratu, biće premijerno predstavljen 24. i 25. maja u Starom Brodu, kada će biti služen pomen starobrodskim žrtvama ubijenim

korice-knjige-stradanja-cazinska-krajina.jpg

Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/

Ova knjiga je trajni spomenik nevinim žrtvama ustaško fašističkog terora u Cazinskoj krajini. Posle četrdeset godina istraživanja o stradanju naroda tokom Drugog svetskog rata, u Cazinskoj krajini, a za 70-tu godišnjicu tih užasnih zbivanja, objavljena je druga knjiga borca NOR-a i nosioca „Partizanske spomenice 1941. godine,, Dušana D. Miljkovića pod naslovom Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/. U knjizi su kroz nekoliko celina dati prikazi o stradanju pre svega srpskog, ali i ostalih naroda koji nisu prihvatili ustašku vlast i zločine koje su ustaše primenjivali posebno prema srbima pravoslavne veroispovesti, Jevrejima i Romima. U prvom delu su navedeni podaci o uspostavi vlasti NDH u Velikoj župi Bihać, pre

Bojanić: 02. maja možda i naučimo da više i trezvenije cenimo sopstvene žrtve

02. maja,  ako nam se desi da nas proglase za genocidan narod na Generalnoj skupštini u UN… verovatno će se pokrenuti konačno i ,,lavina“ istine i sa naše strane. Zar nije onda bilo genocida i u Bratuncu, Jasenovcu, Dragincu, Kragujevcu, Kraljevu, Mačvi…? Veliko je pitanje zašto rezoluciju donosi Generalna skupština, a ne Savet bezbednosti UN… ali, i to je jasno (Ruska Federacija i Belorusija su suspendovane)? Ali, možda iz toga naučimo da više cenimo sopstvene žrtve, zločine i počinjeni genocid nad srpskim narodom koji je počinjen u par navrata samo u 20. veku nad Srbima. Decenijama smo ćutali, kao da se ništa nije desilo… i u dva navrata prigrlili sopstvenog

zlocinic-ilustraciuja.jpg

7 ustaških koljača pred sudom nakon 12 godina

Od lipnja do kolovoza 1941. pobijeno je u logoru „Slano“ na Pagu oko 15.000 Srba i Židova (Napomena redakcije: Prenosimo tekst zagrebačkog „Vjesnika u srijedu“ od 10 juna 1952. o suđenju ustaškim zločincima iz logora Slana na ostrvu Pagu.) Sticajem okolnosti dospjeli su  u ruke pravde nakon punih 12 godina sedmorica ustaških koljača: Luka Barjašić, Slavko Baljak, Jadre Strika, Jere Fratrović, Bene Barić, Mile Didulca i Ivan Kevrić. Kroz tri mjeseca 1941 oni su kao pripadnici I. satnije V. ustaške bojne učestvovali u uništavanju zatvorenika Srba i Židova u logoru „Slano“ na Pagu. Nije nam namjera da evocirajući ondašnje događaje iznesemo samo suha fakta, grozote počinjenih zlodjela ili izvještaj iz

Prva knjiga o zločinima u logoru smrti Jasenovac, objavljena 1942. godine: Iskazi odbeglih zatočenika

Prva knjiga o zločinima u logoru u Jasenovcu objavljena je 1942. godine u izdanju Propagandnog odsjeka Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Piše:  ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENjA JUGOSLAVIJE U predgovoru izdanja piše: „U ovoj knjižici objavljujemo zajedničke i pojedinačne iskaze sedmorice zatočenika koji su uspjeli da se bjekstvom na Kozaru, partizanima, spasu krvavog logora u Jasenovcu. Njihovi iskazi nijesu plod neke bolesne mašte, nego samo jednostavna slika jasenovačke stvarnosti u kojoj nije unijeto nikakvo dodavanje ni pretjerivanje, jer je prosta i jednostavna istina groznija od svačeg što bi ma čija – pa i bolesna i ludačka – mašta mogla izmisliti.“ Ovu knjigu objavljujemo u celosti, u obliku u kome je objavljena 1942.

Vučići iz Čipuljića ubijeni na Jadovnu?

Prije osam godina, Aleksandru Vučiću, tada predsjedniku Vlade R. Srbije, uputio sam pismo u kome sam naveo podatke iz dvotomne studije „Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941.“ autora dr Đure Zatezala, koji govore o stradanju Srba iz sela Čipuljić kod Bugojna na području kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag. Među žrtvama, na popisu se nalaze i imena Anđelka, Ilije i Steve Vučića. Anđelko je djed sadašnjeg Predsjednika R. Srbije. Odgovor na pismo nije stigao. Preko nekih od funkcionera pokušao sam kasnije isto, nekoliko puta ali uzalud. Danas je na portalu RT, a mnogi su portali to prenijeli, objavljena kolumna vrijednog istoričara dr Nemanje Devića pod naslovom: „Vučići iz Čipuljića“

Da li se 22. aprila obilježava i Pokolj, Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH?

Prilog koji slijedi je objavljen 22. aprila 2020. godine. Ništa se od tada promijenilo nije. Dan proboja jasenovačkih logoraša, 22. april, obilježava se u Srbiji kao državni Dan sjećanja na žrtve Holokausta (Genocida nad Jevrejima), genocida (nad kojim narodom?) i drugih žrtava fašizma. Ne pominje se Pokolj ili Genocid nad Srbima od strane NDH. To je normalno i nacionalno odgovorno? Kako glasi tačan naziv Dana sjećanja koji se obilježava 22. aprila? Danas je godišnjica proboja posljednje preživjele grupe logoraša iz zloglasnog ustaškog logora Jasenovac. Na dan proboja 22. aprila 1945. godine u logoru Jasenovac bilo je zatočeno 1 073 preživjelih logoraša od kojih je 600 krenulo u proboj, a slobodu

Rezolucija o zločinima u NDH – put ka zauzimanju zvaničnog stava? (AUDIO)

Udruženja krajiških Srba pokrenula su peticiju za podršku rezoluciji o Genocidu počinjenom nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Da li će rezolucija biti usvojena, šta bi njeno usvajanje donelo Srbiji i društvu u našoj zemlji? Zbog čega je važno da se o zbivanjima tokom II. svetskog rata i masovnom stradanju naroda zauzme zvaničan stav? Gosti emisije su Mile Bosnić, predsednik pokreta Srba Krajišnika i Dušan Bastašić, predsednik udruženja Jadovno 1941. iz Banja Luke. Urednik i voditelj emisije „U središtu pažnje“ na RADIO BEOGRAD 1 je Ivana Pribićević. POSLUŠAJTE EMISIJU: Ko su organizatori, kako može da se potpiše? Bosnić: Organizator je narod i mi smo to nazvali jednom narodnom inicijativom, a to je

ZLOČIN U SJENIČAKU 18. APRILA 1942. GODINE

U Sjeničaku su u toku NDH od 1941. do 1944. godine ubijena, poginula ili umrla od tifusa i gladi 1.143 stanovnika, skoro trećina prijeratne populacije. U Selo Sjeničak na Kordunu u zoru 18. aprila 1942. godine upale su jake ustaško-domobranske snage iz pravca Karlovca i Lasinje i opkolile mjesto. U samo jednom danu ubili su ili sproveli u ustaške logore 421 Srbina. Ustaše su u selu zaklale i ubile 64 civila na više lokacija koji su sahranjeni u masovnim grobnicima u Starči, Mračaju i Vlajnića strani. Kod škole u Lasinjskom Sjeničaku starce su ubijali maljem. 357 uhapšenih muškaraca u toku dana ustaše su sprovele u 30 kilometara udaljeni Karlovac. Nakon

Godišnjica zločina Pokolja u Crnom Potoku 1942.

Na Kordunu, 18. aprila 1942. ustaše su u sprovođenju zločina Pokolja na prevaru uspjele da ubiju 64 stanovnika iz Crnog Potoka i dvojicu iz sela Bukovice koji su se nalazili u Crnom Potoku. Toga dana selo Crni Potok je potpuno spaljeno. Iz Bukovice su ubijene Ljubica Vrga 10 (godine), i njena sestra Neđeljka Vrga 6, u Crnom Potoku gdje su se nalazile kao izbjeglice kod rodbine. Iz Crnog Potoka ubijena je Milica Bakić 17, u vlastitoj kući. Mila Bakić 20, ubijena je i spaljena u štali Stevana Vojnovića. Jeka Balaban 19, silovana je, a zatim ubijena i spaljena u štali Stevana Vojnovića u Crnom Potoku. Milka Kajganić 28, Đuro Kolundžija

Đurđica Dragaš: Verujem da senke žrtava Pokolja, baš poput Gavrilove, još uvek plaše zagrebačku gospodu 

Mrkli je mrak. Poneki slabašni zračak svetlosti probije se kroz otvore  između dasaka stočnog vagona. Čuje se samo uplašeno disanje izmrcvarenih tela, katkad bolni uzdah ili jauk. Putuju već satima, ne znaju kud i zašto. U ovoj zgužvanoj, nesrećnoj masi, u mraku smrdljivog vagona, sijaju oči tek stasalog mladića Steve. Osamnaest mu je godina. Trebalo je da ide u vojsku najesen, trebalo je da se prvi put napije, da se istopi u devojačkom zagrljaju. Trebalo je da ore njive s ocem, da seje i žanje, da slavi slavu i krsti kumovsku decu… Ćuti Stevo i užarenim očima sanja život koji je trebalo da proživi. Žedan je odavno, boli ga čitavo telo od

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.