arrow up
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Latinica | Ćirilica
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Pismo Mire Cikote pred pogubljenje

12. jun 2024.

Kozara, ljeto 1942. „Draga moja mama, Prošlo je mnogo mjeseci kako Ti nisam pisala… I evo poslije više mjeseci Ti pišem, na žalost, posljednje pismo. Osuda je izrečena. Sjedim u ćeliji i čekam da dođu po mene. Nisam ovdje sama. Razgovara se, pjeva, zamišljeni smo doduše, ali vjeruj mi, mama, nije ni strašno, pa zato Ti pišem. Htjela bih vam svima reći da se ne žalostite. Dok je čovjek na slobodi, izgleda mu ovakav položaj strašan, ali nije, uživila sam se u ovo stanje, a pomisao da je završilo ovako još hiljade i hiljade ljudi, ublažuje moju bol i žalost za životom. Čula sam da je moja divna Ljiljana kod

Kozara i Potkozarje – srpski zid plača

11. jun 2024.

Hrvatski i njemački fašisti opljačkali su sva sela, pobili dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila otjerali u logore, mahom u Jasenovac. Na Kozari i Potkozarju, prema podacima nakon rata, ubijeno je i stradalo 35.000 civila. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je na današnji dan 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Zatiranje naroda Uz podršku mađarskih riječnih brodova, 40.000 njemačkih i hrvatskih vojnika zatvorilo je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. U opkoljenom području zbjeg sa oko 80.000 srpskih civila branilo je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Poslije

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLJU MIROGOJ

9. jun 2024.

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Mučno nicanje Kamenog cveta

9. jun 2024.

Deceniju i po posle rata Jasenovac je bio poslednje stratište u Evropi koje još nije bilo ni označeno a kamoli spomenički obeleženo što je izazivalo frustraciju rodbine stradalih i negodovanje dela partizanskih boraca. „Pitanje obeležavanja jasenovačkog logora uništenja, negde na prelazu iz pedesetih u šezdesete godine, postalo je najednom prilično vruće. Padalo je u oči da je Jasenovac verovatno poslednje stratište u Evropi koje još nije bilo ni označeno, a kamoli spomenički obeleženo. Štaviše, tragovi su bili skoro sasvim zatrveni… Šikara je uveliko bila preuzela vlast nad prostorima nekadašnjeg logora, pa se polako pretvarala u neku vrstu prašume na podvodnom tlu.” To je rezime stanja ovog krvničkog logorskog kompleksa petnaestak

Mile Dakić – Spomenici NOR-a i revolucije

6. jun 2024.

Mile Dakić 1986. godine izradio je dragocjenu monografiju spomenika i stratišta iz Drugog svjetskog rata na prostoru opština Karlovac, Vrginmost, Vojnić, Slunj, Ozalj i Duga Resa. Osim fotografija, monografija sadrži i kartu sa iscrtanim lokacijama spomenika, biografije narodnih heroja i hronologiju događaja tokom rata. Kako su spomenici na prostoru Korduna u posljednjem ratu rušeni i skrnavljeni, tako ova monografija ima veću vrijednost. Na pločama nekadašnjih spomenika bila su ispisana imena srpskih žrtava stradalih od hrvatskih i muslimanskih ustaša. Izdavač: Memorijalni park Petrova gora Autor: mr Mile Dakić Recenzenti: dr Đuro Zatezalo, pukovnik Ignjatije Perić Izdanje: prvo Godina izdanja: 1986. Specifikacija: latinica, 141 strana, meki povez, 20 cm Primjerak sačuvao: Dragan Gvozdenović Digitalizacija: Fondacija “Zaboravljeni korijeni” Digitalizovano izdanje uz

gat.jpg

Barjak slobode zavijorio se 6. juna 1941.

6. jun 2024.

6. juna 1941. godine grupa ustanika  iz sela  Kazanaca i Vratkovića kod  Gacka napala je žandarmerijsku stanicu na Brljevu i ovom akcijom označila početak organizovanog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske. U svojoj knjizi o ratnim dešavanjima  u Hercegovini pod nazivom „Krvavo kolo hercegovačko“ Savo Skoko, između ostalog, piše: „Naime, već 5. juna 1941.godine munjevito se širila vest o tragediji sela Korita duž cele „nemirne granice“. Izjutra 5. juna u pograničnim selima pojavio se Jakov Milović, koji je sa slomljenom rukom pobegao sa Korićke jame, i ispričao ljudima da su te noći muslimani iz Fazlagića Kule pobacali u jamu Golubinku na Kobiljoj glavi sve odrasle muškarce iz sela Korita i Zagradaca.

jama-pandurica.jpg

Pero inžinjera Obradovića: Sjećanje na jedan zločin

5. jun 2024.

Držim jedno staro nalivpero u ruci, zarđalo, izubijano. Bože, kakav je životni put ovo pero imalo? Čuj „životni put“, kao da je živo biće, a ne predmet! A ono je stvarno svojom sudbinom i simbolikom koju nosi u sebi, oživjelo. Da li je nepoznati majstor u fabrici, gdje je proizvedeno, ko zna kada i ko zna gdje, mogao zamisliti da će ovo pero pričati jednu ovako stravičnu, i tužnu priču. Vrteći pero u ruci, mislima odlazim u rane osamdesete godine prošlog vijeka. Nekoliko žilavih i koščatih staraca, sa zavratama na glavi, ćutke, jednoličnim, ali odlučnim udarcima kosijera sjeku jasenove i grabove mladijere. Ono što posijeku, ja, tada sedmogodišnjak ili osmogodišnjag,

KAKO JE ZEC SPASIO RAJKA ĆUKA USTAŠKOG NOЖA: Sudbina posljednjeg svjedoka zločina na jami Gumna kod Kapavice

3. jun 2024.

Svakog juna u ljubinjskom kraju održavaju se pomeni žrtvama ustaških zločina iz 1941 – onim na jami Gumna kod Kapavice i onim na jami Pandurica nadomak sela Vođena… A ova priča koju priča Rajko Ćuk, posljednji svjedok zločina na Gumnima neobična je i po tome što je u njoj srećnu i važnu ulogu, po našeg sagovornika, odigrao – jedan zec! On je tragediju učinio manjom barem za jednog lovca. Kako? Najveći dio života Rajko Ćuk iz ljubinjskog sela Uboska proveo je s puškom ljubinjskog sela Uboska proveo je s puškom. Kao lovac, neka vrsta hercegovačkog trapera, verao se po ljutim grebenima, planinskim i brdskim vrhovima, dolinama, loveći kune, lisice, jazavce,

Slobodan Vujković: Koji cilj je imao Sremski front

3. jun 2024.

Uporno su terali u juriše neiskusne mladiće pretvorivši Sremski front u kasapnicu srpske dece. U tekstu Mića Grubora „Neobeležena godišnjica proboja Sremskog Fronta”, („Politika”, 5. maj 2020.) navedeno je da je cilj otvaranja Sremskog fronta bio da se spreči „nekažnjeno povlačenje okupacionih snaga fašističke soldateske i njihovih saradnika, naših izdajnika, Ljotićevaca i četnika Draže Mihailovića, koji su okrvavili svoje ruke o svoj narod – zločinačke koljačke trojke”, kao i da je na Sremskom frontu „poginulo 13.400 boraca JA”. Prema drugim izvorima, cilj otvaranja Sremskog fronta se razlikuje od cilja koji navodi Grubor. Razlikuje se i broj poginulih. U disertaciji dr Zorana Jerotijevića „Državotvornost Ravnogorskog pokreta”, koja je i kao knjiga objavljena

Korićka jama

Poruka preživjelih iz jame

3. jun 2024.

U Korićku jamu u blizini Gacka u Hercegovini, tokom 4. i 5. juna 1941. godine bačena su  134 Srbina. Kosti su izvađene iz jame 1953. i 1956. godine i pohranjene u zajedničku spomen-kosturnicu u centru sela Korita. KORIĆKA JAMA U OVU JAMU 4/5 JUNA 1941. GOD. USTAŠE SU BACILE 134 SRBINA OVOGA KRAJA KOSTI ZVJERSKI UMORENIH LJUDI IZVAĐENE SU IZ JAME 1953 I 1956 GODINE I POHRANJENE U ZAJEDNIČKU SPOMEN KOSTURNICU U CENTRU SELA KORITA PORODICE UBIJENIH I SKUPŠTINA OPŠTINE BILEĆA PORUKA PREЖIVJELIH IZ JAME „OJ KORIĆKA PUSTA JAMO KLETA, TI NAS VRATI SA ONOGA SVIJETA U NJEDRIMA TVOJIM MI SMO BILI I TU TEŠKE RANE ZADOBILI OD USTAŠKE BAJONETE

Nacisti i ustaše dogovorili progon Srba

2. jun 2024.

Nacistička Njemačka i vlasti ustaške Nezavisne Države Hrvatske, na sastanku u Zagrebu 4. juna 1941. godine, dogovorile su iseljavanje, odnosno protjerivanje, u Srbiju oko 200.000 Srba. Prema demografskim knjigama i nalazima istoričara Vladimira Жerjavića, Srbi su u fašističkoj NDH činili malo više od četvrtine stanovništva – prema službenim podacima iz 1941. godine bilo ih je 1.848.000, od ukupno 6.966.729 stanovnika, ili 26,5 odsto. Protjerivanje srpskog stanovništva sa područja današnje Hrvatske /bez BiH, koja je takođe bila dio NDH/ bio je jedan od segmenata konačnog rješenja „srpskog pitanja“, a druga dva načina bile su likvidacije ljudi i masovna pokrštavanja. U NDH Hitler je uvrstio i područje BiH, na kojem je tada

Uz Svetog Vukašina po Lici i Velebitu

2. jun 2024.

Cilj jedne u nizu Jadovničkih ekspedicija, bio je lociranje i obeležavanje tri mesta stradanja Srba u eri Pokolja u Drugom svetskom ratu, tri oskrnavljena ili potpuno srušena spomenika, dva u Gospiću i okolini i jedan u blizini Gračaca. Piše: Đurđica Dragaš I prođe maj… Još jedan maj u kojem preko noći otopli, ozeleni, zamiriše! I mogla bih da dodam- jedan običan maj – da nije bilo putovanja, takoreći hodočašća, na koje sam krenula s mojom braćom, Jadovničanima. Na dugo i pažljivo planirani put u Liku, krenuli smo 13. maja 2022. godine, Nenad i Dušan iz Banja Luke a Momčilo i ja iz Beograda. Cilj su nam bila tri mesta stradanja

JASENOVAC – Pamtimo da ne osudimo svoju decu da im se ponovi!

1. jun 2024.

Koliko je Jasenovac stravična pojava istorije možda se ponajbolje shvati kada se vidi koliko je jeziv utisak ostavio na doktora Gideona Grajfa, jevrejskog istoričara koji je specijalizovan za Holokaust. Kada se Jevrejin koji je rastao sa pričama o Šoi šokira, mislim da bi to trebalo da natera svakog da se zamisli. Ako ni to nije dovoljno, treba naglasiti da je nemački general Horstenau izrazio u svojoj knjizi potrebu da povraća kada je kročio u logor i video prizore pobacanih dečijih leševa od kojih se ledi krv u žilama. On je zapisao doslovno: ,,Najveće od svih zla mora biti Jasenovac, koji nijedan obični smrtnik ne može pojmiti.’’ Ovaj mističan, gotovo metafizički

Liko, kolijevko i grobnice moja – ZAŠTO?

1. jun 2024.

Mojim Kneževićima, Milanu, Antoniji, Sari, Danilu, Nikoli – Dragiji, Maksimu, Đuri, Jovi, Milici i mom Jovi, a bez Anđelije ništa. Još je u mom sjećanju živa njena svilena kosa koja joj je padala na blago i smireno lice i taj dan kada sam zatekla svoju bakicu (moju prabaku) vraćajući se iz škole, kako sjedi za našim kuhinjskim stolom i damski pućka cigaretu za tek skuvanom kafom. Bako, rekla sam joj, pa šta je to, ti ne pušiš. Samo se nasmiješila, progovarala nije i pućkala je i dalje. Kao da je u mom sjećanju postojao nekakav fotoaparat koji je to tog trenutka zabilježio i ta slika vjerovatno nikada neće nestati iz

Najstrašnija knjiga na svijetu

30. maj 2024.

Čitao sam jednom prilikom o engleskim srednjovjekovnim zakonima, koji po nekim tvrdnjama ni danas nisu ukinuti, a kojima se propisuje način usmrćivanja kod osuđenih na smrt. Od oblika torture je zavisilo koliko će dana proteći do smrti osuđenog. Međutim, bez obzira na varvarski postupak, ovo morbidno štivo se uz malo samokontrole može probaviti. Ono na što sam nailazio u svjedočenjima o ustaškim orgijanjima tek sam djelomično mogao podnijeti. Desilo se da u opsežnijem tekstu pročitam samo pasus-dva, ponekad me kao iz zasjede iznenadi užasan detalj u opisu stradanja nekog mučenika, a postoje i takvi opisi koji se u pristojnom društvu ne mogu ni ispričati. No, sve je to već poznato,

NAJNOVIJE VIJESTI

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Matura

Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA