arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Heroji koji su dali živote da bi spasili Dražu od Nemaca

Dve beogradske ulice odnedavno nose imena Aleksandra Mišića i Ivana Fregla i na taj način barem delimično je ispravljena velika istorijska nepravda. Piše: Predrag Savić, advokat i pisac Onome ko zna čekati, vreme otvara vrata. Ova mudra izreka pokazala se pre desetak dana kao tačna u slučaju svih onih koji su se zalagali za ispravljanje velike istorijske nepravde učiinjene iz ideoloških razloga dvojici junaka koji su se svesno žrtvovali – Aleksandru Mišiću i Ivanu Freglu. Odlukom Skupštine Grada Beograda Ulica Ljudevita Posavskog na Voždovcu preimenovana je u Ulicu majora Aleksandra Mišića, sina vojvode Živojina Mišića. Odlučeno je i da u opštini Zvezdara Šibenička ulica bude preminovana u Ulicu majora Ivana

POKRET ZA ODBRANU KOSOVA I METOHIJE: OTVORENO PISMO VLASTIMA REPUBLIKE SRBIJE

Pokret za odbranu Kosova i Metohije upozorava vlasti Republike Srbije da je neorganizovanje predstojećeg referendumskog izjašnjavanja 16. januara 2022. godine na teritoriji Kosova i Metohije suprotno ustavnim načelima i da zato predstavlja dovoljan razlog za njegovo otkazivanje. Podsećamo da je u preambuli Ustava navedeno: „Polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u

Grajf o opozivu dodele odlikovanja zbog stava o Srebrenici: Klevetnička kampanja organizovana u BiH

Izraelski akademik i stručnjak za Holokaust Gideon Grajf izjavio je, povodom odluke prethodne nemačke vlade da opozove odlikovanje koje je trebalo da mu bude dodeljeno ove godine, da su klevetničku kampanju protiv njega kao negatora genocida organizovale “organizacije Islamske braće” u Bosni i Hercegovini, kao i da je to crna mrlja za Nemačku. Grajf je to rekao za izraelski dnevnik Harec i dodao da je pre nekoliko dana nezvanično obavešten da neće dobiti odlikovanje koje mu je bilo namenjeno. „Činjenica da sam Jevrejin i izraelski istoričar je razlog za takve nasilne, okrutne lične napade”, rekao je Grajf. On je otrkio da su „organizacije Islamske braće” u Bosni pokrenule klevetničku kampanju

Đurković: Zbog jugoslovenstva se Srbi još nisu konstituisali kao zaokružena nacija

REČ NA TRIBINI „REPUBLIKA SRPSKA – VRAĆANjE OTETIH USTAVNIH NADLEŽNOSTI“ * Stvarno strateško i kontinuirano objedinjavanje srpskih prostora još ne postoji i otuda Srpska sa ovom značajnom inicijativom uglavnom ostaje sama, bez potrebne podrške Beograda i Podgorice.  To naravno ne znači da običan narod ne prati i ne podržava svaku ideju jačanja Srpske * Crna Gora je o svom jadu zabavljena. O usmerenju nove vlade dovoljno govori to što su dozvolili da turski Dijanet postane zadužen za stanje muslimanske zajednice u toj zemlji, a nedavno je napravljen sporazum po kome će Turska u više od dvadset konzulata obavljati poslove u ime Crne Gore. Dakle Turska, a ne Srbija ili BiH.

Đurđica Dragaš: Beograd suzama ne veruje

Mrak je prekrio okićene beogradske bulevare. Mrak, težak, tužan, memljiv… Kraj decembra! Beograd trepti, guši se u beskrajnim kolonama automobila i nervozi skrivenoj ispod prazničnih osmeha. Kafane su prepune, jede se, pije, peva… kao da sutra ne postoji! Beograd… pun života, a opet tako surov i hladan. U tom sjajnom, blještavom, prazničnom Beogradu jedna žena je uzalud, verovatno i poslednji put, tražila pravdu, saosećanje, suzu i bratski zagrljaj. Onaj zagrljaj  kojem se predajete, u čiju snagu bezrezervno verujete. Onu suzu koja boli, ali leči i pročišćava. Ono saosećanje koje hrabri. Onu pravdu koja daje snagu. Nije ih dobila! Beograd suzama ne veruje!!! Nije ni srpski parlament “poverovao” Smilji Tišmi! Nisu

Đurđica Dragaš: Kako su raseljeni Ličani oživeli svoje lokalno groblje

Pre nekoliko meseci odlučila sam da napravim Fejsbuk grupu koja bi okupila moje zemljake, Ličane, Divoseljane rasute po svetu. Prvobitno mi je želja bila da ih podstaknem da se uključe u akciju čišćenja groblja u rodnim selu mojih Dragaša, Divoselu. Da, to je ono groblje o kojem sam pisala letos, a koje su polako, ali sigurno gutali šuma i zaborav. I uspeli smo u onome što je izgledalo kao nemoguća misija. Očistili smo ga! Grobovi naših predaka ugledali su svetlost dana i sada možemo, kao sav normalan svet, da ih posetimo i zapalimo sveću za njihove duše. Iako često i sama kritikujem društvo u kojem realnost oblikuju internet i društvene

Smilja Tišma: Nemojmo po drugi put da ubijamo žrtve odbijanjem Rezolucije o osudi genocida u NDH

Kao dete sam bila logoraš samo zato što sam Srpkinja, i ja i cela moja familija. Od 1941. do 1945. stradalo je oko milion ljudi, žena i dece samo zato što su bili Srbi, to je genocid. Izlaganje narodnog poslanika Smilje Tišme (92) na sednici Skupštine Srbije 23. 12. 2021. Ja sam Smilja Tišma, preživelo dete logoraš Jasenovca, osnivač udruženja logoraša Jasenovca, najstariji poslanik ovog saziva Narodne skupštine Republike Srbije. Molim predsedavajućeg za dopunu dnevnog reda tačkom koju smo sačekali i čekali 80 godina, a to je: Predlog rezolucije o ustaškom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom svetskom ratu od 1941. do 1945. Imam moralno pravo da kažem da

Uskoro obnova spomenika u selu Dračevo kod Čapljine (VIDEO)

Cijela je Hercegovina “zasijana” spomenicima srpskog stradanja iz prošlih ratova, a naročito iz Drugog svjetskog rata. Mnogi su više puta rušeni i devastirani. Jedan od njih, spomenik žrtvama ustaškog zločina u selu Dračevo kod Čapljine, trebalo bi da uskoro bude obnovljen, a incijativu je pokrenula crkvena opština u Čapljini. Pogledajte prilog: Izvor: RTRS

- Bio bi se obrijao za fotografiranje - kaže Nikola (foto TRIS/G. Šimac)

Srpska porodica Pokrajac, u ličkom Mazinu: Borili smo se za hrvatsku državu, a ona nam je okrenula leđa

Nikola Pokrajac je rat dočekao s 19 godina. Živio s roditeljima u Zagrebu i studirao, obožavao životinje, klanjao se prirodi, volio ljude. Danas ima 45 godina, i dalje živi s roditeljima, ali ne više u Zagrebu nego u ličkom Mazinu, tridesetak kilometara od Gračaca. I dalje nepatvorenom iskrenošću voli životinje i ljude, simbiotički je povezan s netaknutom prirodom i moćnim zelenilom Like, ali zarobljen sjećanjima koja ga, ma koliko ih potiskivao, danomice progone. Između predratnog Nikole i ovog današnjeg, osim godina, su i traume rata, pregaženih ratišta, lica poginulih prijatelja i znanaca, strahovi i na kraju, sve nepravde ovog svijeta… Jer, Nikola i njegov otac Novica, iako srpske nacionalnosti, cijeli

“RATKO MLADIĆ JE VELIKI ČOVEK!” Glavna medicinska sestra VMA u penziji o generalovoj poseti ranjenicima

Potpukovnik i glavna medicinska sestra VMA u penziji Jerina Aničić napisala je autorski tekst za list “Politika” o generalu Ratku Mladiću. Kada sam nedavno pročitala tekst „Triptih iz Njegoševe”, u kojem je autor, misleći na Ratka Mladića, napisao „generalu je mesto tamo gde se nalazi”, mnogo sam se uznemirila. Jer ja znam kakav je general Mladić, provela sam sa njim ceo dan na VMA u doba najprljavijeg rata koji je izbio na Balkanu, odnosno na području Jugoslavije. Taj prljavi rat nametnule su svetske sile, počev od SAD i nekih zemalja Evrope. Kada sam čula za suđenje i presudu Ratku Mladiću, u meni se rodila ideja da se prijavim da svedočim

Dušan Buković: Slučaj Svetozara Vukmanovića „Tempa“

„Glavni cilj naše borbe jeste uništenje naših klasnih neprijatelja“, – Dušan Jerković Svetozar  Vukmanović  Tempo (Podgor, kod Cetinja 1912 – Reževići, kod Petrovca 2000), diplomirao  je  prava  u Beogradu, u Srbiji. Po narodnosti je  Crnogorac  ( Vidi: Redakcioni odbor,  Ko je ko u Jugoslaviji,  Beograd 1957, str. 786). Njegov otac je bio pristalica tzv. „zelenaša“.  Vukmanović je imao brata Luku, sveštenika, koji je bio pristalica monarhije.  Luku su komunisti uhapsili u Sloveniji i streljali 1945. godine. Svetozar nije  ni prstom mrdnuo da spasi uhapšenog brata, jer se držao komunističkog  klasnog  načela:  ubij bližnjeg svoga! Član SKOJ-a od 1933, a član KPJ od 1935.  godine. Takođe, bio je  član CK KPJ

srdjan-cvetkovic.jpg

SKORO 30 ODSTO SVIH RATNIH ŽRTAVA PALO NAKON OKTOBRA 1944. GODINE

Zajedno sa stradanjem na Sremskom frontu i žrtvama “divljih čišćenja” po Srbiji, gotovo 30 odsto svih ratnih žrtava u Srbiji palo je poslije oktobra 1944. godine, ističe istoričar Srđan Cvetković. Cvetković u feljtonu “Čišćenje Srbije od `narodnih neprijatelja` 1944-1953”, koji je objavila “Politika”, naveo je da je na nivou Jugoslavije taj procenat znatno niži i kreće se od 15 do 20 odsto, odnosno oko 150.000 od ukupno oko milion žrtava, koliko se procjenjuje. Broj stradalih u različitim akcijama “čišćenja” po oslobođenju Srbije tokom 1944. i 1945. godine je veći od 70.000. Žrtve su u Srbiji ubijane na različite načine, likvidacijama, osudom na smrt, umirale su u logorima, ubijane u potjerama

Dušan Babac: Milunka nije bila ni zapostavljena a još manje zaboravljena

Najveća žena junak Prvog svetskog rata Milunka Savić nije bila zapostavljena u Kraljevini SHS i Jugoslaviji, jer je Kraljevina bila svet! Piše: Dušan Babac Naime, po njenoj demobilizaciji u Mostaru 1920. godine ona se udaje za osam godina mlađeg Veljka Gligorovića iz Mostara sa kojim se upoznala u vojsci i neko vreme provode u Bosni i Hercegovini. Iste godine 1920. Milunka kao ratni veteran i Solunac dobija po zakonu imanje od osam jutara zemlje u Stepanovićevu kraj Novog Sada što je naselje koje je i formirano dodelom zemlje ratnim veteranima. 1924. godine Milunka i Veljko dobijaju ćerku Milenu i sele se u Stepanovićevo u kome je Milunka sazidala kuću. Nažalost,

Košare za decu – protiv „haške istorije“ i autošovinizma

Knjigu „Košare – novi kosovski boj“ namenjenu deci od osam i više godina napisao je istoričar Milan Bojić, ilustrovao Vladimir Krstić Laci, a izdavač i urednik knjige je Aleksandar Miljević iz kuće „Dobrodetelj“. Nedavno objavljena knjiga „Košare – novi kosovski boj“ namenjena deci od osam i više godina, izuzetno je važna u vreme kad se budućim nastavnicima i profesorima istorije nameću „haška istorija“ i autošovinizam. Prema Bojićevim rečima, Miljević je došao na ideju za knjigu jer ništa slično nije napisano za decu, a njemu je važno što je objavljena jer je završio Filozofski fakultet u Beogradu na kome postoji jedna interesna grupa čiji je interes da nam nametne „hašku istoriju“

Tomislav Merčep

Nikolu i Dušana Merčepovi su ljudi zvjerski mučili i rezali. Ustavni sud konačno im je povisio odštete

Na sudu su Miokovići opisali kako su ih spajali na induktorski telefon, provlačili im metak kroz uho, tukli konopcima i rezali ih po tijelu. Kasnije su obojica dobila uniforme Hrvatske vojske i borila se na hrvatskoj strani do sredine 1992. godine. Telegram je ukazivao na mizernu odštetu koja je dosuđena Dušanu i Nikoli Miokoviću. Ustavni sud zaključio je da žrtve Merčepovaca, braća Nikola i Dušan Mioković, moraju od države dobiti veću zadovoljštinu zbog mučenja koja su proživjeli u Pakračkoj poljani. Naime, Nikoli je pravomoćnom presudom dosuđeno 95 hiljada kuna, dok je Dušan kao odštetu trebao dobiti 75 hiljada kuna. Sada Ustavni sud kaže da je to premalo. Ukazuje na puno

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.