arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Da su mi ruke krila…

Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu, da vam krvave košulje operem. Da su mi ruke krila letela bih nad Gradinom Donjom,da vam kosti ne gazim.Crna, bez glasa,ptica čemerna. Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu,da vam krvave košulje operem.Tekla bih crvena i bolna,mutna i mračna ko’ obale jasenovačke. Da su mi kose grane topole,milovala  bih vam izmučena tela.Međ’ lišćem svojim sakrivala umiruće oči.Plakala bih vam uspavanku,jaukom majke što čedo izgubi. Da su mi noge korenje jablanovo, napravila bih vam postelju.U zemlji što ka nebu leti svila bih vam gnezdo. Da mi je srce jako ko’ kamen,isklesala bih molitvu na njemu.Molila bih vas za

Kristalna noć u Zadru

02. maja, se navršilo 33 godine od prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarskoj Kristalnoj noći, kada je za 24 sata proterano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana. Mada je u ovom zločinu učestvovalo nekoliko stotina lokalnih Hrvata, uključujući i policajce, niko još nije odgovarao pred sudom Ovaj događaj se može uporediti sa Kristalnom noći iz novembra 1938. godine, u kojoj je 15.000 Jevreja poljskog porekla proterano iz Nemačke, kaže za “Vesti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. – U Zadru je kao povod iskorišćeno ubistvo hrvatskog policajca u blizini mesta Polača kod Benkovca. Međutim, kasniji događaji će pokazati da

Nikola Milovančev: Milan Dukić – prvi glas o stradalima u Jadovnom i izveštaj konzula NDH u Beogradu o tome

Mnogi se pitaju kada je srpska javnost prvi put saznala za Jadovno i za zločine u Jadovnom, makar indirektno? Obično se misli da je to bilo posle Drugog svetskog rata. Međutim, dogodilo se to još 1. jula 1942. – doduše stidljivo i u rubrici oglasa u beogradskom „Novom vremenu“, na strani  6 tog broja lista. Bilo je to preko oglasa Sofije Dukić, žene trgovca Milana Dukića iz Donjeg Lapca u Lici. Sofija Dukić je naime u „Novom vremenu“ objavila fotografiju muža i oglas sledeće sadržine: „Moli se svako ko ma šta zna o Milanu Dukiću trgovcu, koji je nestao iz Donjeg Lapca put Gospića u Jadovno da javi njegovoj ženi

Jovan Mirić: Sahranjivanje sapuna

Kad je Rade doneo komad sapuna, baba-Jela mu ga je odmah, unezverenog pogleda, otela iz ruke, rešena da ga pošto-poto sahrani. Za baba-Jelu su ukućani, a bogami i neke komšije, već od juna 1942. godine počeli da misle kako se „smeće s uma“. Postala je ćutljiva, počela je da zaboravlja, da se osamljuje, i često je imala nekako čudan izraz lica… Niko nije znao šta premišlja u svojoj glavi. Ali od kada joj je unuk Rade, skojevac, proleća 1946. godine, doneo iz zadružnog doma komad sapuna za rublje, ukućani su otvoreno u lice počeli da joj govore da je poludela. Baba-Jela je tada, naime, ščepala taj sapun iz unukove ruke

Miloš Ković: Genocidna rezolucija

Predlog rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o „Međunarodnom danu sećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine“ iznova nas je podsetio na to da se genocid ne može ni sakriti niti prećutati. Pokušavajte da zaboravite, okrećite glavu na drugu stranu, učite svoju decu da se okrenu budućnosti. Oni koji su genocid počinili, ili njihovi potomci, doći će po vas. Na kraju će sebe proglasiti žrtvama a vas – dželatima. Zločin, jednostavno, ne da mira onome ko ga izvrši. Tako je i sa genocidom. On je opsesivna tema nacija koje su ovu rezoluciju predložile – Amerikanaca, Nemaca pa i, na balkanskom mikro-planu, Bošnjaka i Albanaca. Hrvati se ovom prilikom, za divno čudo,

Na današnji dan počeo egzodus Srba iz Zapadne Slavonije

Iz Zapadne Slavonije je na današnji dan prije 29 godina u hrvatskoj zločinačkoj akciji “Bljesak” za samo 36 sati protjerano 15.000 Srba, a ubijeno 283, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. Hrvatske oružane snage su pod kodnim nazivom “Bljesak” 1. maja 1995. godine izvršile agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajine, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN /UNCRO – Sektor “Zapad”/. Protiv zapadnoslavonskih Srba, odnosno oko 15.000 žitelja i oko 4.000 vojnika, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući “štićenike” na milost i nemilost agresoru,

Od Jasenovca do Perta

Priča o 92-godišnjoj Neveni Kotur iz Perta, jednoj od poslednjih preživelih iz zloglasnog ustaškog logora smrti „Jasenovac“. Nevena iz Jasenovca je kao desetogodišnja devojčica odvedena u ustaški logor, gde je preživela zverstva i strahote Nezavisne Države Hrvatske. Nakon rata i oslobođenja vratila se u rodno mesto, gde je živela sve do 1992. i ponovnog buđenja fašizma. Poslednjih 15-ak godina živi u Pertu sa svojom porodicom. Susret sa Nevenom Kotur, jednom od poslednjih preživelih najstrašnije srpsku a verovatno i svetske golgote – logora Jasenovac, bio je za (ko)autora ovih redova nesvakidašnji i dragocen, s dozom posebnog pijeteta i dubokog naklona teškom bremenu sudbine deteta – logoraša.  Pored toga, bio je to

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Nemanja Dević: Živeli ravnogorci ali i mir svim nevinim žrtvama zločina u Drugovcu 29. aprila 1944.

Koji god njihov zločin širom Srbije da pomenete, oni samo iznova ponavljaju naučenu recitaciju i otvaraju kišobran na kom piše: Vranić i Drugovac… Pre 80 godina, baš na današnji dan, 29. aprila 1944, četnici upadnu u selo Drugovac kod Smedereva, koje je inače bilo kao neka lokalna Srebrenica u ovom delu Šumadije 43-44. Partizani prethodno u tom selu pobili sve glasnije neistomišljenike, jednom čak i zatrli porodicu. Onda su odatle počeli napade i na druga sela, a u Drugovac dovodili i seljake iz okolnih mesta i tu ih ubijali. Četnici im pretili, upadali u selo, vraćali oko za oko, čak na kraju i pregovarali, i ovi im streljali pregovarača/e. Na

Episkop slavonski Lukijan, Izveštaj SA Saboru SPC o BLjESKU 1995.

U ranim jutarnjim časovima, 1. maja 1995. godine, izvršile su snage Republike Hrvatske agresiju na Republiku Srpsku Krajinu na prostoru Zapadne Slavonije. Napad je izveden sa svih strana uz učešće tri puta jačih snaga (15.000 „zengi“) uz sadejstvo tenkova, artiljerije pa čak i avijacije. Naši su imali 2 tenka i 4 topa. Iznenađenje je bilo tim veće, jer su snage RH preuzele punktove UN i odatle napale, osim toga, vlada RSK je ispoštovala sve odluke UN, onako kako je naredio predsednik Srbije Slobodan Milošević, koji je stajao iza svih tih odluka. Što se tiče spremnosti za rat, Zapadna Slavonija, kao najistureniji deo RSK, okružen sa tri strane Hrvatima, bila je

Dušan Bastašić: Kada potomci žrtava Pokolja progovore

Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. „oćerali naše“. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od suza. Uz njih smo odrastali mi, unučad „oćeranih“ žrtava Pokolja, djeca roditelja izranjavanih duša. Čeljad rođena sa duboko zapretanom ranom koja bi kod nekih od nas godinama, čak decenijama ćutala. A onda, odjednom prosto vrisnula rasipajići bol svom širinom duše. I opet je opet zaboljelo. Rana koja se prenosi sa generacije na generaciju. Napisao sam na Fejsu nekoliko rečenica na tu temu: „Upravo na današnji dan u kasnim večernjim časovima, prije tačno 83 godine, upale

ZBORNIK „STARI BROD“ PREMIJERNO ĆE BITI PREDSTAVLjEN 24. I 25 . MAJA

Radović je rekao da će javnost Republike Srpske biti zatečena saznanjem da je još 1941. godine na prostoru Višegrada i Rogatice uz Drinu bio zbjeg od 12.000 Srba iz Srema koje su ustaše namjeravale pogubiti, ali da Njemačkoj, koja je baš u to vrijeme napadala SSSR, nije odgovaralo da se na tom prostoru vrše zločini, a njemački fašisti bili su zaprepašćeni surovošću ustaških zločinaca. Zbornik dokumenata „Stari Brod“ u izdanju Fondacije „Zaboravljeni korijeni“, koji dokumentovano osvjetljava razmjere ustaških zločina nad Srbima u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne u Drugom svjetskom ratu, biće premijerno predstavljen 24. i 25. maja u Starom Brodu, kada će biti služen pomen starobrodskim žrtvama ubijenim

korice-knjige-stradanja-cazinska-krajina.jpg

Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/

Ova knjiga je trajni spomenik nevinim žrtvama ustaško fašističkog terora u Cazinskoj krajini. Posle četrdeset godina istraživanja o stradanju naroda tokom Drugog svetskog rata, u Cazinskoj krajini, a za 70-tu godišnjicu tih užasnih zbivanja, objavljena je druga knjiga borca NOR-a i nosioca „Partizanske spomenice 1941. godine,, Dušana D. Miljkovića pod naslovom Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/. U knjizi su kroz nekoliko celina dati prikazi o stradanju pre svega srpskog, ali i ostalih naroda koji nisu prihvatili ustašku vlast i zločine koje su ustaše primenjivali posebno prema srbima pravoslavne veroispovesti, Jevrejima i Romima. U prvom delu su navedeni podaci o uspostavi vlasti NDH u Velikoj župi Bihać, pre

Bojanić: 02. maja možda i naučimo da više i trezvenije cenimo sopstvene žrtve

02. maja,  ako nam se desi da nas proglase za genocidan narod na Generalnoj skupštini u UN… verovatno će se pokrenuti konačno i ,,lavina“ istine i sa naše strane. Zar nije onda bilo genocida i u Bratuncu, Jasenovcu, Dragincu, Kragujevcu, Kraljevu, Mačvi…? Veliko je pitanje zašto rezoluciju donosi Generalna skupština, a ne Savet bezbednosti UN… ali, i to je jasno (Ruska Federacija i Belorusija su suspendovane)? Ali, možda iz toga naučimo da više cenimo sopstvene žrtve, zločine i počinjeni genocid nad srpskim narodom koji je počinjen u par navrata samo u 20. veku nad Srbima. Decenijama smo ćutali, kao da se ništa nije desilo… i u dva navrata prigrlili sopstvenog

zlocinic-ilustraciuja.jpg

7 ustaških koljača pred sudom nakon 12 godina

Od lipnja do kolovoza 1941. pobijeno je u logoru „Slano“ na Pagu oko 15.000 Srba i Židova (Napomena redakcije: Prenosimo tekst zagrebačkog „Vjesnika u srijedu“ od 10 juna 1952. o suđenju ustaškim zločincima iz logora Slana na ostrvu Pagu.) Sticajem okolnosti dospjeli su  u ruke pravde nakon punih 12 godina sedmorica ustaških koljača: Luka Barjašić, Slavko Baljak, Jadre Strika, Jere Fratrović, Bene Barić, Mile Didulca i Ivan Kevrić. Kroz tri mjeseca 1941 oni su kao pripadnici I. satnije V. ustaške bojne učestvovali u uništavanju zatvorenika Srba i Židova u logoru „Slano“ na Pagu. Nije nam namjera da evocirajući ondašnje događaje iznesemo samo suha fakta, grozote počinjenih zlodjela ili izvještaj iz

Prva knjiga o zločinima u logoru smrti Jasenovac, objavljena 1942. godine: Iskazi odbeglih zatočenika

Prva knjiga o zločinima u logoru u Jasenovcu objavljena je 1942. godine u izdanju Propagandnog odsjeka Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Piše:  ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENjA JUGOSLAVIJE U predgovoru izdanja piše: „U ovoj knjižici objavljujemo zajedničke i pojedinačne iskaze sedmorice zatočenika koji su uspjeli da se bjekstvom na Kozaru, partizanima, spasu krvavog logora u Jasenovcu. Njihovi iskazi nijesu plod neke bolesne mašte, nego samo jednostavna slika jasenovačke stvarnosti u kojoj nije unijeto nikakvo dodavanje ni pretjerivanje, jer je prosta i jednostavna istina groznija od svačeg što bi ma čija – pa i bolesna i ludačka – mašta mogla izmisliti.“ Ovu knjigu objavljujemo u celosti, u obliku u kome je objavljena 1942.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.