arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

„Veritas” čuva istinu o 8.500 stradalih u Hrvatskoj

Ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane. Baza podataka Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas” čuva istinu o sudbini oko 8.500 lica stradalih tokom rata u Hrvatskoj. Od tog broja, 38 odsto su civili usmrćeni i masakrirani najčešće na kućnom pragu. Njihove ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane, izjavio je direktor „Veritasa” Savo Štrbac. On je naveo slučaj Anđe Katić (djevojački Meljanac, 73), koja je ubijena ispred svoje kuće u selu Otišić kod Sinja 16. jula 1993. Jedan od ubica je bio Tihomir Armada zvani Mirko iz Hrvaca, koji je tada imao svega 23 godine. „Armada je, kada je Anđa upisana u našu bazu podataka u februaru 2001. godine, još nekažnjen živeo

Šta je ova vlast pozitivno uradila po pitanju srpske istorije i kulture sećanja i gde još treba da se fokusira i na tome radi?

Mnogo toga nismo mogli ni da pomislimo da možemo da ostvarimo iz kulture sećanja… mnogo toga i nemamo. Piše: Đorđe Bojanić, sajt Srpska istorija OBELEŽAVANjE DATUMA (koje nismo obeležavali ili nismo smeli) *Po prvi put obeležavamo Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, 15. septembra. Zastava je simbol naše pobede, naš ponos i naš bedem. Gde se vije srpska zastava tu je i srpstvo. Dan za ponos, koji nismo imali. *Obeležavanje NATO AGRESIJE na državnom nivou i u školama 24.marta. *Obeležavanje godišnjice bitke na KOŠARAMA 9. aprila. *Obeležavanje POGROMA (stradanje Srba na Kosmetu od strane šiptara, koji se desio 17. marta 2004.god)  na državnom nivou i u školama 17. marta.

Svest o zlu

U globalnoj svakovrsnoj krizi koja se, izvesno, reflektuje na sve države, pa i na našu, razmišljamo o onome što nas profesionalno, ali i ljudski, najviše pogađa. Piše: Slađana Ilić Reč je o događajima u okviru akademske i kulturne zajednice, kao i medija, gde se, svedoci smo ovih dana, neverovatno, ali istinito, akademske slobode mešaju sa govorom mržnje što, pored ostalog, zaista mnogo govori o prenebregavanju i/ili nerazumevanju činjenica naše istorijske prošlosti, o neverovatnoj sklonosti samozaboravu i samoponištavanju, kao i o nepoštovanju jedne od tri činjenice srpskog kulturnog obrasca ‒ Jasenovcu. Imajući to u vidu, ne možemo da se ne zapitamo kakvi smo mi to postali i da li je moguće

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko “biće”. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

Na praznik Blagovijesti 1934. godine rođena baka Rosa Končar

Na praznik Blagovijesti, 7. aprila 1934. godine, rođena je baka Rosa Končar u selu Donja Gata u opštini Bihać. Baka Rosa, rođeno Cimeša, ostavila je jedan od najupečatljivijih utisaka na gledaoce dokumentarnog filma GARAVICE. Njeno živopisno svjedočenje, nošnja, marama i krajiški izgovor privlače pažnju već u prvim sekundama, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Tokom snimanja intervjua, u aprilu 2022. godine, nepokolebljivo je izrazila želju da pomogne u stvaranju filma. Na svako pitanje, oštroumna i inteligenta žena, odgovarala je detaljno, otkrivajući i nove priče. Nijednom nije ponovljeno snimanje, jer je uvijek govorila tečno. Bile su potrebne sedmice da se presluša i razmisli o svemu izgovorenom. Nakon svake preslušane rečenice samo su se smjenjivali

Pre­da­va­nje s film­ske tra­ke dr­ži pa­žnju đa­ka na ča­su isto­ri­je

U Osnov­noj ško­li „Bu­banj­ski he­ro­ji” u Ni­šu osma­ci će da­nas – tač­no če­tvrt ve­ka od po­čet­ka Bit­ke za Ko­ša­re – o naj­po­zna­ti­joj bor­bi to­kom agre­si­je NA­TO-a i hra­brim bra­ni­o­ci­ma do­mo­vi­ne u epskoj bi­ci u re­jo­nu ču­ve­ne ka­ra­u­le uči­ti iz do­ku­men­tar­ne pri­če ko­ju su na film­skoj tra­ci ovekove­či­li Đor­đe Bo­ja­nić, na­stav­nik isto­ri­je, i De­jan Jo­va­no­vić, ve­ro­u­či­telj u ovoj ni­škoj osmo­let­ki. Piše: Milenija Simić-Miladinović Oni su tvor­ci do­ku­men­tar­ca „NA­TO agre­si­ja 1999. – Ko­ša­re”, ko­ji je, uve­ra­va­ju, ura­đen ra­di obra­zo­va­nja: „Ni­je pro­fi­ta­bi­lan, ra­đen je bez bu­dže­ta, ali iz du­še, sr­ca i lju­ba­vi pre­ma otadž­bi­ni Sr­bi­ji, za osma­ke i sred­njo­škol­ce da bi uče­ni­ci­ma pri­bli­žio su­šti­nu i zna­čaj bit­ke i ju­na­ka sa Ko­ša­ra.” „I da­nas,

Heroji sa Košara: Pokojni Vasiljević čuči u sredini, pokojni Taricić sa šlemom Foto: Plamen

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih “preko veze” smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

Bastašić: To što se Srbija nije do sada odredila prema Pokolju je ponižavajuće, uvredljivo i boli

On je naveo da je Republika Srpska 2015. godine u svom parlamentu donijela Deklaraciju o genocidu nad srpskim, jevrejskim i romskim narodom u NDH. Na platou ispred Crkve Svetog Marka u Beogradu danas je organizovana prva akcija potpisivanja peticije za usvajanje rezolucije o Genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Sa skupa je poručeno da su mučenici stradali u NDH ostavili zavjet da moraju biti ispoštovani i da se oko ovog pitanja i ove rezolucije moraju okupiti Srbi ma gdje da žive. Mile Bosnić, predsjednik Pokreta Srba Krajišnika, koji je pokrenuo inicijativu, poručio je da je donošenje ove rezolucije jedno od najvažnijih pitanja srpskog naroda, pitanje njegove istorije i

Dušan Babac: O herojstvu Aleksandra Berića, nosioca srpske Medalje časti

Na početku Aprilskog rata, komandant rečnog monitora Drava Kraljevske mornarice bio je poručnik bojnog broda prve klase Aleksandar Berić.  Drava je služila u Prvoj minersko-baražnoj grupi u Bezdanu sa zadatkom da pruža artiljerijsku podršku Osječkoj diviziji. Monitor Drava zatekao se 6. aprila na Dunavu kod Bezdana, blizu granice sa Mađarskom. Osmotrivši velike formacije nemačkih aviona koje su preletale granicu sa Mađarskom, poručnik Berić je izdao naređenje da se, prema unapred utvrđenim koordinatama, otvori vatra na najbliži neprijateljski vojni aerdrom kod Mohača koji je bio udaljen oko 7 km. Neprijateljska izviđačka avijacija više puta je bezuspešno pokušala da otkrije položaj sa kojeg je dejstvovao jugoslovenski monitor pri čemu je protivavionskom vatrom

Zdanje Narodne biblioteke Srbije na Kosančićevom vencu u Beogradu (iz Zbirke fotografija Muzeja grada Beograda)

Nepoznato o bombardovanju Narodne biblioteke Srbije: Dan kada je gorelo srpsko sećanje

Povodom rođendana Narodne biblioteke Srbije, posećamo na najtragičnije dane jedne od najvažnijih naših institucija i otkrivamo malo poznate detalje bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine Osim stradanja ljudi, materijalnih dobara i infrastrukture, s početkom Drugog svetskog rata, u potpunosti je stradala i Narodna biblioteka Srbije. Ona je planski gađana – najveća i najvrednija riznica pokretne kulturne baštine ovog dela Evrope sravnjena je sa zemljom. U njoj je čuvana građa ne samo srpskog porekla već i ona koja je poticala sa teritorije čitave Evrope i koja je obuhvatala hronološko razdoblje od gotovo hiljadu godina. S pravom ne samo istoričari već i stručnjaci koji se bave zaštitom kulturne baštine i u Evropi

Rezolucija o genocidu u NDH u najavi

Dvadeseti vek sa mnogo istorijskih opravdanja možemo nazvati vekom ratova. Pored dva svetska, vođeno je i bezbroj regionalnih, lokalnih, dugih i iscrpljujućih sukoba. Srbi su jedan od retkih naroda koji je preživeo bar pet ratova i u njima teško stradao. Pretrpeli su masovna civilna stradanja, posebno tokom Drugog svetskog rata, kada su po osnovu rasnih zakona u NDH masovno stradali obični ljudi. U sistemu koncentracionih logora ustaške države ubijeno je na stotine hiljada ljudi, žena i dece. Istoriografija i naša i strana, decenijama gotovo da se nije ni bavila zločinima nad Srbima. Od propasti Jugoslavije, srpska javnost pokušava da predoči istinu o zločinima u NDH, ali još uvek o tome

Početak pakla za Srbe – prvo su 6. aprila 1941.g., sravnili sa zemljom Beograd

Fašistička Nemačka je bez objave rata 6. aprila 1941. godine napala Kraljevinu Jugoslaviju. Napad je počeo snažnim udarima vazduhoplovnih snaga, specijalnim dejstvima i brzim prodorima oklopno-mehanizovanih jedinica. Glavni cilj napada nemačkog vazduhoplovstva je bio: razaranje Beograda, demoralisanje vojske i naroda i uništenje jugoslovenskih vazduhoplovnih potencijala. Odluku, da se Beograd razori, doneo je lično Hitler 27. marta, razjaren vestima o demonstracijama u Beogradu protiv potpisivanja ‘Trojnog pakta’. Izvršenje zadatka povereno je 4. vazdušnoj floti pod komandom generalpukovnika Aleksandra Lera. Operacija uništenja Beograda nosila je naziv ‘Strašni sud’ [Strafgericht]. U 6.30 časova napala su 234 bombardera i 120 lovaca. Većina žitelja jugoslovenske prestonice zatečena je na spavanju jer je bila nedelja. U

GODIŠNjICA STRADANjA NA LIJEVČE POLjU: „Četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine

6. aprila 1945. godine u borbama u Lijevče Polju stradalo je jezgro hercegovačkih četnika na čelu sa svojim komandantom Miloradom Popovićem. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA Autor: Milan Nikčević, april 06, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Ono što je Zidani Most, Kočevski Rog i Pohorje u svijesti nacionalnog naroda Crne Gore to je Lijevče Polje, „četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine – simbol tragičnog stradanja duboko urezan u dušu i kolektivno pamćenje, „zbirno

Likvidacija komandanata koji su hteli da oslobode Jasenovac

Vladimir Dedijer: Za politiku skrivanja istine o gubicima srpskog naroda u Drugom svetskom ratu, a posebno u Jasenovcu, Josip Broz snosi najveću odgovornost.“ Gotovo svi planeri partizanskog napada na Logor Jasenovac,  ustašku industriju smrti, vremenom su počeli da nestaju. Prvi se za likvidaciju našao Nikola Demonja, slavni partizanski komandant Slavonije i Baranje. O njegovom smišljenom ubistvu ostavio je svedočenje prvoborac Milan Kević zvani Baćo, najmlađi oficir NOB, Baćo je rođen 1930. u selu Miloševo Brdo ispod Kozare, kod Bosanske Gradiške, a partizanski kurir je postao krajem juna 1941. kad je imao jedanaest godina. Njegovih oko osamdeset(!) rođaka Kevića iz Podkozarja većinom je zaklano u Jasenovcu. Evo šta je Baćo svedočio mnogo godina kasnije: „Bio

GODIŠNjICA USTAŠKOG ZLOČINA U BILEĆKOM SELU BRESTICE

“Kada bi se u jame hercegovačke, u te tamne bezdanice bez sunčeva zraka, u okrilje žalosti i mraka, slile sve suze koje za srpskim mučenicima proliše majke i sestre, očevi i braća, kćerke i sinovi, e preljevala bi voda iz tih bezdana”, to mi reče jedan čestiti starina u selu Čavšu na obodu Popovog polja gdje ustaše zločin počiniše. Istu priču mogli bi čuti na svakom koraku tužne i žalosne, ali nikad pokorene, nikad utamničene zemlje Hercegove koja još rane izvidala nije. U zoru 2.marta 1942. godine srpsko selo Brestice napali su muslimani susjednog gatačkog sreza. U tom napadu poginulo je 46 Brestičana, a 43 ranjeno. Među ubijenim bilo je

NAJNOVIJE VIJESTI

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.