arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Pokrivalica: Lordan je već dobio pare

U Banjoj Luci je gotovo reprizirana scena kada Milan Bandić, dan nakon što je potpisao peticiju da srpsko pismo ne može biti korišteno u Vukovaru, dočekan od gomile novinara i sa ushićenjem. Da bi ih još dodatno ponizio „šalom“, kako mu se to nikad ne može desiti u Zagrebu kojem je gradonačelnik. Naravno, niko ga nije pitao da li ga je sramota i otkud mu obraz da nakon tako nečega dođe u Banju Luku, a pogotovo gradonačelnik-domaćin. Koji je, da ima nacionalnog i državničkog dostojanstva, nakon potpisa na takvu protivsrpsku peticiju trebao otkazati sastanak. Prije filma o Jasenovcu, da kažemo da je broj žrtava nebitan I danas je tako, mada

Hrbska Pravoslavna Crkva?

Većina sveštenoslužitelja koje smo konsultovali, prvi put u životu sreće ovakvu praksu, a to je da se episkop ogrešuje o član 4. Ustava SPC. Za većinu mirskih, odnosno svjetovnih Srba, taj član je prirodno nepoznat, ali on u cjelosti glasi: Član 4 „Službeni jezik Srpske pravoslavne crkve je srpski sa pismom ćirilicom. U izuzetnim, opravdanim slučajevima, može se otstupiti od ove odredbe u pogledu jezika za unutrašnju upotrebu, u kojim slučajevima donosi specijalnu odluku Sveti arhijerejski sinod na osnovu ove odredbe. Zastava Srpske pravoslavne crkve je trobojka: crveno-plavo-belo, sa zlatnim krstom i ognjilima.“ Ako vas bune „izuzetni, opravdani slučajevi“ i to za „unutrašnju upotrebu“, to je nastalo kada je srpska

Hrvatski istoričar: Porfirije gradio mostove bez obzira na širinu i dubinu rijeke

Hrvoje Klasić, hrvatski istoričar, rekao je da je svakodnevnim kontaktima i odličnom saradnjom s političarima, ljudima na poziciji moći, ali i “običnim” građanima patrijarh Porfirije učinio ogroman iskorak u popravljanju hrvatsko – srpskih odnosa. “Ali je uspio i u još nečemu. Svojim ležernim šetnjama po centru grada u mantiji, neobaveznim ćaskanjem sa slučajnim prolaznicima i bezrezervnom podrškom koju, kao npr. u slučaju nedavnih potresa, upućuje svim unesrećenim ljudima bez obzira na vjeru i naciju, uspio je normalizovati odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i bitno popraviti njezin imidž u hrvatskom društvu. A svi koji prate situaciju u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina znaju da to nije bilo nimalo jednostavno”, rekao je

Hrvatski mediji: Novoizabrani srpski patrijarh čovek dijaloga i suživota

Večernji list podseća da je Porfirije prilikom ustoličenja za mitropolita, parafrazirajući stihove Arsena Dedića, rekao da se on i Zagreb „vole javno“. Mediji u Hrvatskoj, gde je novoizabrani patrijarh srpski Porfirije bio na čelu Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, ističu da je on „čovek dijaloga i suživota“ i da je „na čelu SPC kao jedan od najuglednijih savremenih srpskih duhovnika i intelektualaca“, ali da njegov izbor ima veći značaj od samo „verskog“ i „crkvenog“. „Dojučerašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, a sada patrijarh Porfirije (60), čovek je dijaloga i suživota. Potvrdilo se to u svih ovih njegovih zagrebačkih godina, otkako je 2014. imenovan mitropolitom Zagrebačko-ljubljanske mitropolije“, ističe Večernji list. Naglašavajući kako se „hrvatska javnost mogla

Ubistva na stotine sveštenika tokom i poslije Drugog svjetskog rata zauvijek nerazjašnjena

Ono što se desilo nedavno u srednjovjekovnom manastiru Glogovac kod Šipova uzbudilo je javnost u Republici Srpskoj. Stari monah Stefan nađen je izboden nožem do smrti. Piše: Dragan Mijović Ovaj slučaj podsjeća na jednu odavno zaboravljenu priču o ubistvu u manastiru Tvrdoš. Tog 27. avgusta 1953. godine, uoči manastirske slave Velike Gospojine, u trpezariji konaka nađen je zaklan iguman Sava (Lisjak). Ovaj stari jeromonah porijeklom iz mjesta Ivankova kod ruskog grada Voronježa, jedva izvukavši živu glavu pred boljševičkim pogromom, zajedno sa hiljadama “bijelih Rusa”, pronašao je utočište u Kraljevini Jugoslaviji. U ta teška poratna vremena manastir je bio u jadnom stanju, bratstvo pobijeno ili rastjerano, crkva oštećena, konaci zarušeni, imovina

Nova godina po julijanskom kalendaru: Liturgija i moleban u Hramu Svetog Save

Godina koja je za nama bila je godina ozbiljnih iskušenja, a naš narod se našao pred ozbiljnim ispitom – ispitom vere i trpljenja, ljubavi i smirenja, saopšteno na sajtu Hrama. Vatromet iznad Hrama Sv. Save 2016. godine Julijansku Novu godinu, koja se večeras dočekuje, obeležavaju Srpska, Ruska i Gruzijska pravoslavna crkva, Sveta Gora i Jerusalimska patrijaršija, kao i pravoslavni vernici u Japanu i drugim državama širom sveta. I ova julijanska, i kako se još zove, „srpska ili pravoslavna”, Nova godina biće dočekana u skladu sa epidemiološkim merama. U Hramu Svetog Save na Vračaru u ponoć će biti služena liturgija i moleban za blagoslov novog leta Gospodnjeg, prenosi Tanjug. „Godina koja

Mihailo Medenica

MEDENICA: Da te nemam zbog čega drugog prezreti- prezreću te zbog očevih suza

Ako šta pamtim da je vazda tata govorio bratu i meni, jeste: “Voda sve opere do crna obraza”, pa nema tog crnila kojim možeš zapretiti da se obraza odreknemo. Piše: Mihailo Medenica Da te nemam zbog čega drugo prezret- prezro bih te zbog suza mojega oca. Znaš li ti mojeg Momčila? Mora da ga poznaješ jer on tebe odlično zna, bedniče, zlo je u Crnoj Gori vazda imalo tvoje lice! Baš su takvi kao ti prebili na mrtvo ime kad se ljutnuo što sprovode stoku u moračku crkvu. Znaš li koliko mu je godina bilo, fukaro? Tek što je dorastao da dohvati najniže grane zove… Dete, ćutljivo, poslušno, verujuće, vazda

Katolička interpretacija za pravoslavnu crkvu u Vukovaru

Koristeći neprovereni istorijski mit Turistička zajednica Vukovar stvara utisak da Crkva Prepodobne Matere Paraskeve u izletištu Adica nije izvorno bila pravoslavna. Piše: Dušan Velimirović Turistička zajednica Vukovar u saradnji sa Gradskim muzejom, Gradom Vukovarom i Konzervatorijskim odeljenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske postavila je nove turističke signalizacije i informacije o važnim toponimima na području grada. Kako stoji na zvaničnim stranicama Grada Vukovara, ovaj projekat vredan je gotovo 110.000 kuna, a uvrštene su i ploče sa informacijama o određenim objektima na hrvatskom i engleskom jeziku. U ovaj projekat uključeni su i pojedini objekti koji su kroz istoriju veoma važni za život srpske zajednice u ovom gradu poput Bogojavljenskom krsta, Srpskog doma, hrama

ISTORIČAR MILOŠ KOVIĆ ZA NOVOSTI: Smrt patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija je završetak jedne epohe

Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, istoričar Miloš Ković došao je na sahranu patrijarha Irineja. On je, u izjavi za Novosti, rekao da je smrt patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija i vladike Milana kraj jedne epohe. – Odlazak svakog patrijarha SPC je završetak jedne epohe. Videli smo šta je to značilo kada nas je na ovom svetu napustio patrijarh Pavle. Sa patrijarhom Irinejem završava se jedna epoha, i to vidimo i po tome što su se gotovo u isto vreme upokojili i mitropolit Amfilohije i vladika Milutin. Dolazi novo vreme, koje ne mora da bude loše po nas. U Crnoj Gori smo posle dužeg vremena osetili ukus pobede, i

Patrijarh Irinej

Upokojio se u Gospodu patrijarh srpski Irinej (1930-2020)

O svim drugim detaljima u vezi sa sahranom Njegove Svetosti Patrijarha javnost će biti uskoro obaveštena. Večan mu  spomen i Carstvo Nebesko. U petak, 20. novembra 2020. godine u 7:07 časova u Vojnoj kovid bolnici „Karaburma“ u Beogradu upokojio se u Gospodu Njegova Svetost Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski g. Irinej (Gavrilović). O svim drugim detaljima u vezi sa sahranom Njegove Svetosti Patrijarha javnost će biti uskoro obaveštena. Večan mu  spomen i Carstvo Nebesko! Dana 27. avgusta 1930. godine blagočestive roditelje Zdravka i Milijanu Gavrilović iz sela Vidove kod Čačka – i sa njima sav rod srpski – Gospod je blagoslovio rođenjem muškog deteta koje je na krštenju

Patrijarh Gavrilo Dožić, zatočenik u oba svetska rata

Povodom 70 godina od upokojenja Mitropolija crnogorsko-primorska priredila njegove memoare, spise i životopis. Crkva ima svoj vekovni poredak koji se ne sme narušavati pod uticajem političkih prilika i ne može izaći u susret molbama da se Makedoncima da samostalnost mimo kanona, a ako bi se opredelili za neku „odmetničku avanturu” to nijedna pravoslavna crkva ne bi priznala. Pitanje samostalnosti Makedonske pravoslavne crkve ponovo je ovih dana aktuelizovano molbama da im vaseljenski patrijarh da autokefaliju, a aktuelno zvuči i citirana pozicija poglavara Srpske pravoslavne crkve od kojeg se nezavisnost, iako bi po kanonima tako trebalo, više i ne traži. Citirani stavovi, u stvari, izrečeni su još u maju 1947. na jednom

Srpska crkva u Pritoci, ili kako Al Džazira miniranje naziva zubom vremena

Hram je posvećen Sv. apostolima Petru i Pavlu, za njega je zemljište dao lokalni beg, ali Al Džazira propušta da naglasi da su ga srušile ustaše, a Srba u Bihaću i okolini više nema. Pravoslavna crkva, srez Pritoka- opština Bihać. Ovako počinje jedan tekst vezan za pravoslavnu crkvu, srez Pritoka kod Bihaća: „Naselje Pritoka nalazi se sa istočne strane od Bihaća i udaljeno je od centra grada sat hoda. Proteže se od Ribićke glavice na sjevernoj strani do naselja Ružica na južnoj.Smješteno je u ravnici po kojoj su nekad bile razastrte livade i pašnjaci, koje se spuštaju do Une.Upravo na toj ravnici, uz magistralni put, Bihać- Bosanski Petrovac, još stoji

Stradanje srbske crkve od komunista – Zločini protiv Boga i naroda

Godina 1941. ostaće crnim slovima zabeležena u istoriji pravoslavnog srbskog naroda. Posle aprilskog sloma i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije dolazi tiranska neprijateljska okupacija. Nemci, Italijani, Mađari, Bugari i Arnauti zavode svoju krvavu strahovladu, a u zapadnim krajevima slomljene i okupirane Kraljevine Jugoslavije niče zloglasna Nezavisna Država Hrvatska kao tvorevina kakvu moderni svet nije video, a istorija nije zabeležila. U svekolikom haosu i rasulu, nad narodnim nesrećama i tragedijama, nad raskućenim i popaljenim domovima, nad preklanim i ujamljenim Srbima preko Drine i Save, silovanim srbskim majkama i sestrama, Komunistička partija Jugoslavije, na čelu sa bivšim austro-ugarskim feldvebelom Josipom Brozom zvanim Tito, kreće u svoj krvavi pohod gradeći svoje ideale na nesreći srbskoga

IVANOVIĆ JARAK – KRNjAK – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja

U Ivanović Jarku, predjelu šume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu, ustaše su izvršile masovni Pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Božidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na području Gline, krenuo je sa svojim koljačima – ustašama na pogrom Srba u Vojniću, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvršili su na terenu Mijo Žunac, veterinar iz Vojnića, oružnički narednik Antun Rupčić, šef postaje u Krnjaku i ustaški povjerenik Općine Krnjak Dragutin Muić (9) iz Vukmanića. Muić je prema dogovoru pozvao Srbe da dođu u Krnjak 29. jula i donesu pomoć u hrani i odjeći za Slovence koji su se tada nalazili

Savo Štrbac: DOLAZAK SRBA NA PODRUČJE DANAŠNjE HRVATSKE

U sjevernoj Dalmaciji, u kojoj sam živio do avgusta 1995, postojala su, i još uvijek postoje, tri pravoslavna manastira, koja su utemeljena u XIV  vijeku: Krupa (1317), Krka (1350) i Dragović (1395), koji od osnivanja postaju “duhovna središta, kulturna stjecišta i nacionalna zborišta” srpskog naroda u Dalmaciji. Nedavno je “Jutarnji list”, jedan od vodećih hrvatskih dnevnih novina, iz pera novinara Vlade Vurušića, objavio poduži tekst o položaju Srba u Hrvatskoj, kojeg su u cijelosti ili dijelovima prenijeli i mnogi mediji u regionu. Tekst i po mom mišljenju dosta objektivno prikazuje današnji položaj Srba u toj državi i veoma je kritičan prema hrvatskim vlastima koje uveliko pridonose, svojim činjenjem i nečinjenjem,

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.