arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Crvena (ne)vera za amneziju genocida

Zašto su komunisti i njihovi trabanti u Krajini, godinama, decenijama posle Drugog svetskog rata, rušili srpske crkve preostale od ustaškog terora, proganjali i premlaćivali popove i arhijereje i harangirali protiv bilo kakve manifestacije pravoslavne religioznosti?! Piše: Milan Četnik Posle ustaškog megazločina, jedinstvenog u poznatoj istoriji zbog zluradog uživanja (sladostrašća) u krvničkom sadizmu, političke vođe srpskog biološkog ostatka nemilosrdno su udarili na tradicionalnu duhovnost. Bila je to sablažnjiva akcija poništavanja (anihilacije) vekovima, jedine srpske nacionalne institucije u austrijskim krajinama. Po mazohizmu, samomržnji i autodestrukciji ta kampanja nezabeležena je u analima hrišćanstva. Kako i zašto je bio moguć takav pad u opsesivno gaženje i gašenje sopstvenog identiteta, u samoporicanje i ništavilo samosvesti?

Cvijeta Radić: TAKO I KOD MOJIH PREKO

Nikome nisu dugovali, nikome oteli, nikome zlo pomislili. U sobu se zavukla toplina ugašenog letnjeg dana, a spolja je dolazio blagi miris zove. Razlivala se slaba svetlost petrolejke i osvetljavala samo krug oko stola pocrnelog od vremena i upotrebe. Očisti sa njega Anica svako veče mrve od hleba ili kuruze, opere mrlju od mleka što ga deca proliju ili trag od masti koji ostaje od sečenja kaiša slanine. Ipak, na stolu opstaju žilavi tragovi upotrebe i nataložena tamna nijansa vremena. U večernjoj tmini koja je najgušća u uglovima sobe crnio se gvozdeni šporet u kome vatra više nije tinjala, a na krevetima ispunjenim slamom i prekrivenim ponjavama leže Mitrovi pokriveni

Đurđica Dragaš: KAMEN LIČKI OKO VRATA

Vuče me Lika k sebi, prokleta i blagoslovena. Pritisla me ravnica,crnica mi na grudi legla,teško mi nebo vojvođansko.Bez sunca i zvezda,bez kraja i početka. U oku mi Lika,krvava i plava,nevina i kriva.Lika,isplakana,od čemera crna,jaukom isparana.Lika,u rosi okupana,mirisom opevana,lepotom okajana. Ostaše mi tamo dva izvora,dva ušća,dve radosti.Ostade mi kamen hladni na uzglavlju dečjem. Rasporiše me,srce mi uzeše,a živog me ostaviše.Da ih očima iskopanim gledam,da ih rukama odsečenim grlim.Da decu svoju Gospodu dajem,preklanu,obezglavljenu,oboženu. Pusta mi je vojvođanska njiva,džaba joj klasje zlaćano,uzalud pesma devojačka.ne miriše mi gladnome hleb paorski. Vuče me Lika k sebi,prokleta i blagoslovena.Ne da mi krv da je zaboravim,da je odbolim neprebolnu.Ne da mi kamen lički oko vratada u ravnici

SJEĆANjE NA KRVAVI TRIFUNDAN: Po komandi Vlada Šegrta komunisti strijeljali 19 mladih Nevesinjki

Na Trifundan 14. februara 1945. godine, Deseta hercegovačka udarna brigada NOVJ, pod komandom zloglasnog Vlada Šegrta, strijeljala je 19 mladih djevojaka u Nevesinju. „Bilo je možda previše strijeljanja… Ja to iz sadašnje perspektive razmišljam, ali iz ondašnje možda i nije, no je trebalo još više“, dio je sramne izjave Vlada Šegrta na tzv. Trebinjskom savjetovanju. Zemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske čete, komandant bataljona Luka Vukalović, komandant zloglasnog Prvog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bileća) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namjene, sastavljena od najspremnijih ideološki motivisanih boraca sa prostora nikšićkog, trebinjskog i bilećkog sreza. Sudeći po riječima Tripa Šarenca, člana Okružnog komiteta KPJ

crna-knjiga.jpg

Žrtve iz Bilajske ulice u Gospiću 1945. godine

15. februar je dan, kada se, osim žrtava iz Mekinjara, sjećamo i grupe gospićkih Srba koji su obješeni 1945. godine. Naše je da ni jedno stratište i zločin ne zaboravimo, bez obzira na broj žrtava. Pokušali smo pronaći nešto više o pomenutom zločinu. U knjizi „Kotar Gospić i kotar Perušić u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945“ u izdanju HAK iz 1989. navodi se sledeće: „Grupu od 10 uhapšenih građana Gospića srpske nacionalnosti ustaše su objesile u noći 15. veljače 1945. godine na telegrafske i elektične stupove u Bilajskoj ulici. U ovoj skupini obješeni su: Sofija i Nedjeljka Teslić kćeri (Nikoline) iz Gospića, Jovo Banjeglav iz Bilajske ulice, Dmitar Obradović iz Gospića, Koka Kekić iz Gospića, Tihomir Oklobdžija,

mekinjar-hram.jpg

Ne zaboravimo žrtve iz Mekinjara

U Selu Mekinjar, Podlapača, kod Udbine u Lici, 15. februara 1943. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i štalama 32 Srba, uglavnom žene s djecom i starce.  Povodom godišnjice ovog strašnog zločina, donosimo imena mučenika ubijenih na današnji dan. *Spisak žrtava nije konačan i definitivan, a selektovan je iz ukupnog spiska žrtava sela Mekinjar koje su vezane za februar 1943. godine. U knjizi se o zločinu tom i okolnim mjestima , između ostalog, navodi:  Selo je spaljeno do temelja a i mnoge žrtve su bačene u vatru. Osam dana kasnije, 23.2.1943, spaljeno je i selo Krbava kojom prilikom je ubijeno 20 lica, mahom starijih ljudi  od kojih je većina spaljena u kući da se ni leševi nisu mogli pronaći.

Jovan Mirić: Poslušnost ili nešto drugo

Nije tajna da je Vatikan znao za ustaške zločine tokom Drugog svetskog rata, kao i da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac predstavljao direktnog papinog izaslanika u NDH koji je sarađivao, držao sastanke i skupove sa ustaškim „poglavnikom“ Antom Pavelićem, međutim, sada se zbornik s dokazima o ovim jezivim zločinima našao u apostolskom arhivu u Vatikanu. Ustaški zločini koji su počinjeni nad Srbima, Jevrejima i Romima 1941. i 1942. godine sabrani su u knjizi „Ustaška zverstva“ autora istoričara dr Milana Koljanina. Ova knjiga, koja sadrži i istorijska dokumenta, završila je u apostolskom arhivu u Vatikanu. KLIKNI NA SLIKU DA POGLEDAŠ VIDEO Otkud interesovanje Svete stolice za ovu temu, s obzirom na to da

Martyrdom of the Serbs

Persecutions of the Serbian Orthodox church and massacre of the Serbian people / Documents and reports of the trustworthy United nations and of eyewitnesses. Prepared and issued by the Serbian Eastern Orthodox diocese for the United States of America and Canada. This valuable book, printed in America in 1943, was received by the association Jadovno in 1941. as a gift from Mr. Nebojša Kapetina from the Netherlands, for which we are grateful. We are grateful to Mr. Igor Knežević, owner of the company Das from Belgrade, Serbia, for the service of digital scanning of the book. We recommend you to read. You can read or save the book in PDF

Milan Bastašić: U logoru Jasenovac

Poslije jednog doručka, probraše između nas priličan broj djece i kažu da idemo graditi “nasip”. Postrojiše nas, vičući na nas da se žurimo: „Trk, trk”! Napomena: Sa nepunih dvanaest godina Milan Bastašić je krajem septembra 1942. godine, uz odrasle muškarce sa Kotara Grubišno Polje, u marvenom vagonu odvežen u logor Jasenovac. Bog ga pogledao pa se nakon dva mjeseca, bolestan od tifusa vratio kući. U Jasenovcu je radio i na izgradnji nasipa. Sustigosmo kolonu odraslih, koji su išli ispred nas. Uskoro ulazimo u nekakav put, blato, u pravom smislu riječi, do koljena. Ustaše idu po nasipu i stalno nas požuruju: „Trk, trk”. Nekima ostaju cipele u blatu, nekima ispadne kakva

U Jasenovcu su Jevreji imali u svojim rukama celokupnu internu upravu

Zapisnik objavljen u knjizi „USTAŠKA ZVERSTVA – Zbornik dokumenata (1941–1942)“ u izdanju Arhiva Vojvodine i saizdavaštvu sa Eparhijom bačkom i Arhivom Republike Srpske. Priredio Milan Koljanin. Novi Sad, 2020. ENGLISH ZAJEDNIČKA IZJAVA 9 BIVŠIH ZATOČENIKA O STANjU U LOGORIMA GOSPIĆ I JASENOVAC DATA 15. APRILA 1942. U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE U IME GRUPE 13 OSLOBOĐENIH IZ LOGORA JASENOVAC. (538) ZAPISNIK od 15 aprila 1942 g. SASTAVLjEN U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU. Nas trinaest bivših zatočenika u ustaškom logoru u Jasenovcu, koji smo na 31. marta o. g. pušteni na slobodu, molimo da zapisnički zavedete jednu našu konstataciju, kao nadopunu našim izjavama, koje smo dali u naše pojedinačne

Grajf, Srbi i sećanje na genocid

Niko nema pravo da sakrije istinu o genocidu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u toku Drugog svetskog rata ako zaista brinemo o budućnosti sopstvenog naroda, kako se košmari prošlosti ne bi ponovo oblikovali kao sudbinska realnost. Hvala gospodinu Gideonu Grajfu koji nas je na to podsetio. Gospodin Gideon Grajf, znameniti izraelski istoričar (rođen 1951. godine, u Tel Avivu), koji se većim delom svoje istraživačke delatnosti bavio pitanjem nacističkog uništenja jevrejskog naroda u Drugom svetskom ratu, dao je važan naučni doprinos u proučavanju nemačkog koncentracionog logora Aušvic-Birkenau. Sticajem okolnosti, kao već afirmisan stručnjak, upoznao se sa sistemom logora Jasenovac gde je vršena fizička eliminacija Srba, Jevreja i Roma, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj,

Dobri moj!

Kažeš „Ne želim tamo da idem. Oterali su me. Nas su oterali. Neću sa njima da se suočim, neću da likuju lažno ljubazni dok me, bez srama, gledaju u oči kao da ništa nije bilo. Kao da sam svojom voljom otišao nekim željenim putem. Ništa više sa njima neću. Tamo više ne pripadam.“ Piše: Cvijeta Radić Razumem. Samo, oprosti, ne verujem ti! Ne verujem da ti misao bar nekada, u onim noćima u kojima ti se san iskrada pred viškom sećanja, ne pobegne tamo gde te je majka svetu pokazala. Sigurno ponekad gledaš i neke stare slike. Ne one u albumu, nego one koje su u tebi, duboko gurnute da

Izbegnimo buduće nesporazume i diskriminaciju srpskog naroda

Kako se radi o autorima profesionalcima, zaposlenim u Memorijalnom centru Staro sajmište, teško je objasniti netačnosti, koje traju 82 godine. Republika Srbija MINISTARSTVO KULTURE 11000 BEOGRAD – Vlajkovićeva 2             U cilju negovanja sećanja na žrtve nacističkog koncentracionog logora Staro sajmište – Memorijalni centar „Staro sajmište” je osnovan sa ciljem da obavlja poslove prikupljanja, sređivanja, čuvanja, izlaganja, održavanja i korišćenja, stručne obrade, istraživanja i prezentovanja muzejskih, arhivskih i filmskih dokumenata i predmeta, da se stara o njihovom korišćenju za muzejske, obrazovno-vaspitne, naučnoistraživačke i izdavačke poslove, kao i za manifestacije i akcije negovanja sećanja na žrtve „Jevrejskog logora Zemun” (08.12.1941.-10.05.1942), „Prihvatnog logora Zemun” (10.05.1942.-17.04.1944) i „Jevrejskog prolaznog logora Beograd – Topovske

Pomen

Milan Žutković: JASENOVAC

Jasenovac nije samo groblje. On je opomena. I dok ga pamtimo mučenici žive. A kad ga zaboravimo, mi smo mrtvi. JASENOVAC gde je čovek prestao, a mučenik počeo Nije to mesto, to je rana što stoji uspravno. Tu zemlja više ne prima kišu, nego suze koje nikad nisu presušile. Tu je tišina glasnija od svakog krika, a trava zna imena pre nego što ih ljudi nauče. Svako zrno praha je nečije „majko“, svaki kamen – prekinuta molitva. Ovde su deca prestala da rastu, a nebo se spustilo da ih pokrije. Ovde su majke učile kako se umire stojeći, a očevi kako se ćuti da se ne izda vera. Jasenovac nije prošlost. On je dan

sisak.jpg

Spisak ubijene i umorene dece na teritoriji NDH – 74.580 popisanih imenom i prezimenom

Iako je najveći deo stradao od ustaša, popisana su deca stradala od svih zaraćenih strana, kao i ona za koje se ne zna tačan uzrok i krivac smrti. „Stanje stvari“ ekskluzivno donosi spisak ubijene i umorene dece na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Reč je o dva spiska stratišta dece ubijene i umorene u „NDH“ – prvi sa nazivom „veći“ (za stratišta na kojima je stradalo desetoro ili više dece) i drugi sa nazivom „manji“ (za stratišta na kojima je stradalo do devetoro dece). Spiskovi su dati po stratištima, azbučno. Ukupan broj dosad popisane stradale dece (do 14 godina) iznosi 74.580 (sedamdeset četiri hiljade petsto osamdeset). Podsećamo da, prema statističkim standardima,

NAJNOVIJE VIJESTI

Otjerana u grob

Stoja Trivkanović (1950 – 2019) iz Siska izgubila je sve sudske postupke

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.