arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Olivera Šekularac: Prepolovljena je zemlja i prepolovljeni mi

E moj deda, procvetao mi je naš dren u tuđini. I njega sam krišom prenela, brat me je sa njim ispratio. Kažu da zemlja pamti. U osvit novog dana koji se lagano od noći odvaja, ovde na severu Holandije, gde su i jutra siva… Beli papir držim u ruci, svetliji od svitanja. Prvi dokument dedin, koji me svu noć suzama obavija… Smrtni list, deda i ja. Prvi put nešto opipljivo, njegovo. Javljam svima da sam to preko prijatelja dobila. Srećna kao da sam dedu zagrlila, a ne list hartije kao parče svetinje prigrlila. Pa ne znam vide li me oči njegove, neviđene. Sa smrti smo odrastali, uvek je bila blizu.

Gordana Dostanić: SVETI NIKOLA

Branitelju čudotvorče i sjajni Hristov ugodniče, svetitelju Nikolaje, slavim te s ljubavlju… U svanuće palim kandilo, a misli se iskradaju na daleku, dedinu grudu gde samuje i ćuti sokak Babića. Samo sitan sneg provejava i ledi se na granama podivljalih šljiva i jedine dve nesasušene grane na krivom stablu jabuke, koju je pre više od jednog veka posadio tada mladi domaćin Miloš. Uvukao se sokak u svoju tišinu kao pod hladan pokrov. Odavno se ovde ni šapat nije čuo, ni korak lagan, mek od tankih opanaka, ni meket janjeta, ni dodir zamrznute grane na oknu malenog prozora, ni pucketanje vatre u toploj sobi… Kao da se sve zavetovalo da niko

Adam Pribičević

Adam Pribićević: Ante Starčević – prvi učitelj genocida u Evropi

Adam Pribićević (Kostajnica, 1880 – Windsor, 1957) je bio srpski političar i publicista, bavio se u emigraciji sa istraživanjem naše političke prošlosti, gde je objavio i ovaj studiozni članak. Priredio: Dušan Buković Uredništvo „Glasa Kanadskih Srba“ preštampavalo je izvesne studiozne i zapažene članke Adama Pribićevića iz svojih ranijih izdanja (u br. od 20 i 27 maja 1971).Članak je važan iz dva razloga: on će osvežiti naša sećanja i poštovanje prema milionskim i nevinim žrtvama novih srpskih mučenika u tragičnom HH stoleću, u isto vreme članak će upozoriti rodoljubive Srbe na nove opasnosti, koje nam prete od poltronskog beogradskog internacionlističkog i izvesnog zapadno-evropskog i američkog establišmenta, koji je u izvesnoj meri

Linta jedan od 26 narodnih poslanika koji je ponovo glasao da se dnevni red sjednice Skupštine dopuni tačkom Prijedlog Deklaracije o genocidu…

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta je jedan od 26 narodnih poslanika koji je 16. decembra u Skupštini ponovo glasao da se dnevni red sjednice dopuni tačkom  Prijedlog Deklaracije o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Za dopunu dnevnog reda novom tačkom treba da glasa najmanje 126 poslanika od ukupno 250 poslanika koliko čini Narodnu skupštinu.  Ispod je izvještaj sa rezultatima glasanja. Linta  je bio jedan od 13 narodnih poslanika koji je i 25.novembra u Skupštini glasao da se dnevni red sjednice dopuni tačkom  Prijedlog Deklaracije o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Podsjećanja radi, Linta

Propao još jedan pokušaj da se Deklaracija o genocidu u NDH uvrsti u dnevni red Skupštine

Jučerašnja, četvrta sednica Drugog jesenjeg zasedanja Skupštine Republike Srbije zabeležila je još jedan neslavan rekord. Za ponovni predlog da se Deklaracija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata stavi na dnevni red dašnjeg zasedanja glasalo je 26 narodnih poslanika, od 168 koliko je bilo prisutno. Prema vesti RT Balkan, „Za“ Predlog glasali su: Mi snaga naroda (4 poslanika), Mi glas iz naroda (4), Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka (3); SNS Aleksandar Vučić (5); Narodni pokret, Novo lice Srbije (8), Srbija centar SRCE (1) i SPS Ivica Dačić (1 poslanik). Na prethodnoj, trećoj, sednici jesenjeg zasedanja (25. novembra) od prisutnih 179 poslanika, zeleni

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i zbjegovima po Bosni i vrletima snijegom zavijane Like. (Tekst je prenesen sa audio – zapisa, svjedočenja Bukva Kate (rođ. Trbojević, 1934.) koji je Kresojević Danica (rođ. Gabrić) snimila u Vojniću, 13. avgusta 2008. godine.) Zovem se Bukva Kata, djevojački Trbojević. Rođena sam 14.11.1934. godine. Četrdeset i prve, kad je pala Jugoslavija onda mi je otac otiša u vojsku. Već kad je to počelo i pala Jugoslavija otišao je u logor.  Mama i nas troje djece ostali smo sami. I ondak je mama vako s nami kad pobježemo, ona je nas vodla po šumi. Ustaše su bacali letke.  „Ko

Sudbina Livanjskog polja u vreme NDH

„Krici i odjeci Livanjskog polja“ U jugozapadnom delu Bosne i Hercegovine, pod širokim obroncima Dinare i Cincara, otvara se Livanjsko polje – prostrana kraška ravnica, koja se pruža između Livna, Glamoča i Kupresa. Porodica Cvijetić, koja se u livanjsko selo Lištane doselila iz Dalmacije u 19. veku, generacijama je čuvala priče o svom poreklu i opstajanju na vetrometini Livanjskog polja. U vreme Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, u ustaškim zločinima stradalo su čak 54 člana te porodice. Porodično sećanje očuvala je Sava Cvijetić, koja je pukom srećom preživela. Iako joj je suprug u međuvremenu stradao, Sava je ostala u Sremu, gde se posle rata skućila. Uprkos opasnostima u ratnom vremenu,

Bojanić: Lobograd i Tenja nisu zaboravljeni slučajno… zaborav je obično poslednja faza zločina

Postoje mesta o kojima se malo govori, ne zato što su manje stradala, već zato što je bol koji nose suviše težak za površno sećanje. Lobograd i Tenja su upravo takva mesta. Bez velikih spomenika, bez školskih lekcija koje im posvećuju dužnu pažnju, ali sa hiljadama nedužnih života ugrađenih u zemlju i tišinu. Logor Lobograd, osnovan 1941. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bio je logor za žene i decu, uglavnom Srpkinje i Jevrejke. Ta činjenica sama po sebi ruši svaki pokušaj relativizacije ustaških zločina. Lobograd nije bio „radni logor“, niti „privremeno sabirno mesto“, već prostor sistematskog uništavanja kroz glad, bolesti, poniženje i namerno zapostavljanje. Istorijski izvori, uključujući svedočenja preživelih, dokumentaciju

Neven Milaković: LIČKA

U jami bezdanki, skrivenoj od Boga krvavim šipražjem i ljudskim kostima, djevojčica snena, budila je oca Mazeći ga blago drhtavim prstima, preslaba da glas ispusti, da se prekrsti… da odveže žicu što ga je sputala, samo mu je lice hladno cjelivala, samo ga je suzom vrelom umivala… što je drugo mogla, pa bila je mala. Nije se plašila mraka jer svi su ovdje bili, i majka i braća i baka… i đedo Radivoje, kao da lome česnicu Božićnu, kao da se u Crkvi mole, kao da pored Korane bistre jaganjce pastirskim strahom broje. A negdje gore, na pola puta do vasione, zavijali su kurjaci gladni, sa snijegom zatrpane Kapele, valjda

Akademik Jovan Rašković

Tako je govorio Ćaća od Krajine: Jovan Rašković u Šegestinu 1991. (Video)

Za Srbe iz Krajine, akademik Jovan Rašković bio je njihov Ćaća. U Dalmaciji, Lici, na Baniji i Kordunu, deca tako zovu svoga oca. Tu reč naša deca počinju da tepaju, takoreći u kolevci, još dok ćapću mleko na majčinoj dojci. Sa „glavom biblijskog proroka“, ovaj srpski tribun zablistao je kao meteor na uzavreloj političkoj sceni jedne zemlje, koja će se uskoro raspasti. Svi Jovanovi pokušaji da se zaustavi rat nisu, nažalost, urodili plodom. Mržnja je eksplodirala i potekli su potoci krvi. Po rečima akademika Dobrice Ćosića, Jovan Rašković je u srpsku politiku pokušao da unese poštenje i realizam u postavljanju nacionalnih ciljeva. On nije osnovao Srpsku demokratsku stranku da bi se

Beogradska promocija knjige Krici i odjeci Livanjskog polja

U sali parohijskog doma Hrama Svetog Save na Vračaru, a po blagoslovu Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, predstavljena je knjiga Gordane Dostanić, Krici i odjeci Livanjskog polja. Izdavač knjige je Manastir Žiča, po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Vladike žičkog Justina. Knjiga je zbirka priča o životu, seobama, stradanju, osećanjima, sećanjima ispričanim kroz stvarne istorijske događaje i stvarne ličnosti bliske autorki. U ovim pričama brojni srpski rodovi mogu prepoznati svoje porodične događaje i svoje osećaje i razmišljanja. Prof dr Slađana Milenkvić, u svom pogovoru knjizi, između ostalog kaže, da to nije rodoslov, nisu ni sećanja, nisu ni istoriografska fakta, nego priče u kojima su likovi psihološki oslikani… Surova stvarnost se našla

Crno jezero: Grobnica za 2000 Srba

Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941. „Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u Gospić na rad ili u Njemačku. Naveče je uletio u crkvu jedan ustaša sa isukanim bajonetom. Išao je od čovjeka do čovjeka i svakom stavljao bajonet pod grlo, prijetio i psovao. Tako ih je pripremio za pokolj koji je već bio počeo te noći  u Sokolskom domu. Za njim je došao drugi ustaša i donio kutiju „Ibra“ u kojoj je bilo 500 komada cigareta i svima ih podijelio. Stavljajući cigaretu u usta, Ilija je tiho

Skandalozno je nazvati skrnavljenjem postavljanje krsta iznad masovne grobnice mučenički stradalim Srbima

Saopštenje «Porodičnog sabora» Ne može se reći da je neko veliko iznenađenje za pravoslavne Srbe predstavljalo skrnavljenje srbskih grobova od strane naslednika nacista-ustaša iz NDH ili od strane naslednika šiptarskih nacista-balista na svetoj srbskoj zemlji Kosovu i Metohiji. Nije nas previše iznenadila ni činjenica da naslednici komunističke vlasti u Srbiji nemaju hrabrosti da podrže Rezoluciju o strašnom genocidu nad Srbima u kleronacističkoj NDH. Međutim, malo je reći da smo bili zaprepašćeni kada smo saznali da je Jevrejska opština Zemun tužila Udruženje «Jadovno 1941» zbog postavljanja Krsta iznad grobnice u kojoj je sahranjeno oko 6,5 hiljada pravoslavnih Srba za vreme vladavine kleronacističke NDH, nazvavši to “skrnavljenjem”. Jer su i preci tih Jevreja koji bi danas da nam zabrane da

Mićo Martinović: Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom!

Nitko nije tako snažno, tako halapljivo i tako bezumno prigrlio komunizam kao Srbi. Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom! Privedite se pameti. Mogao bi da postavim jednostavno pitanje na koji niti jedan od vas koji slavi tu mračnu tvorevinu Jugoslaviju ne bi mogao odgovoriti. Ko je bio Tito? Da ne mudrujem, predivna žena i naučnik, Smilja Avramov radeći na svojoj knjizi u arhivama u Londonu, zatražila je uvid u arhivu o Titu. Rok tajnosti je bio prošao. Rečeno joj je, sve možete dobiti sem građe o Titu. Zabrana je produžena na još 20 godina!? Dakle, čovjek koji je govorio nekoliko jezika, svirao klavir bio vrhunski mačeovaoc (prvi

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.