arrow up
kozarcani-slavonija1.jpg

Sloboština 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942. u

Prošlo 79 godina od krvavog ustaškog pira na Pagu i Jadovnu

Prije 79 godina, u noći između 14. i 15. avgusta 1941, uoči katoličkog praznika Velike Gospe, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša. Na Pagu je pobijena najmanje 791 žrtva, a na Velebitu oko 1.500. “Zgrožene monstruoznošću zločina i brojem pobijenih zatočenika, italijanske okupacione snage preuzele su od NDH civilnu i vojnu vlast na tom području i naredile zatvaranje logora smrti”, kaže predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić. Dodatni razlog za zabrinutost Italijana bio je masovni ustanak Srba u Lici protiv ustaške tiranije. “Жeleći da unište tragove zločina i pobiju ostatak zatočenika u kratkom roku, ustaški naredbodavci su motivisali dželate

Dejan Kojić: O Oluji i kada je sunčano

Etničko čišćenje i fizičku likvidaciju Srba u današnjoj Neovisnoj Republici Hrvatskoj nikad ne smijemo zaboraviti. O njoj, kao i o Pokolju za vrijeme Drugog svjetskog rata, treba pisati i kada „nije sezona“. Piše: Dejan Kojić Hegelu dugujemo znamenitu tezu da se istorija ponavlja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Najave tragičnog 20. veka po Srbe su se odigrale 1895, 1899, 1902. i 1914. godine. Prva tri događaja se vezuju za Zagreb, kada je u demonstracijama podržanim od strane frankovaca došlo do nereda, napada na zagrebačke Srbe i njihovu imovinu; a isto se događa i u Sarajevu nakon Vidovdanskog atentata. Ubrzo slede zverski zločini nad mačvanskim Srbima, zatim Pokolj

Politika: Oprezno o Jasenovcu

Predlaže se srpskim istoričarima da ocene Goldštajnovo delo, pa će ono svakako biti otkupljeno ako prođe test ozbiljne istorijske nauke.  Svake godine, komisija koja bira izdanja u okviru otkupa knjiga od izdavača za potrebe biblioteka, povod je za kritike, u vezi sa odabranim ili izostavljenim naslovima. Kada bi neko rekao da se nikada svima ne može udovoljiti, bio bi potpuno u pravu. Međutim, ovoga puta odjeknula je vest da su iz otkupa izostavljene tri knjige iz oblasti istorijske nauke (oduvek stoji primedba da bibliotekama treba više izdanja iz oblasti humanističkih nauka nego prevedene beletristike). Nisu otkupljene knjige Etničko čišćenje. Geneza koncepta Vladimira Petrovića („Arhipelag”), Jasenovac Ive Goldštajna („Akademska knjiga”) i

Milutin Stančić: „Prepisani“ zločini Prebilovci – Dolgaec

Te kobne 1915. kada su nestala čitava sela u prilepskom kraju, kada su lokalni Bugaraši poklali nejač, žene i decu, čak i nerođenu. Šestog avgusta 1941. godine, lokalne ustaše su u jami Golubinki, u selu Šurmancima kod Međugorja, ubile skoro sve žene, devojke i decu iz sela Prebilovaca u južnoj Hercegovini, njih oko 600 duša. Prema podacima hrvatskog oružništva (žandarmerije), ustaše su „u avgustu 1941. ubile 820 Srba iz Prebilovaca iz 54 porodice niko nije preživeo, a preživelo je njih ukupno 170, od kojih su 15 žene, devojke i deca mlađa od 15 godina“… Pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, ustaški masakr u Prebilovcima, kako zvanično stoji, izvršile su horde

Služen parastos žrtvama ustaškog pokolja u Čavašu

U selu Čavaš u Popovom polju kod Trebinja služen je parastos za 103 stanovnika ovog sela koje su ubile ustaše u masovnom Pokolju 11. avgusta 1941. godine. Ustaše s područja susjednog sela Gornje Hrasno opkolile su Čavaš i za kratko vrijeme pobile 103 mještana srpske nacionalnosti, muškarce, žene, djecu i starce. Najmalađa žrtva imala je 10 dana, a najstarija 96 godina. Cijelo selo je ponovo spaljeno 1992. godine, a nekadašnji spomenik žrtvama zločina srušili su pripadnici hrvatskih snaga. Na tom mjestu, napravljena je spomen kapela. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Čavaš, koji je bio u opštini Trebinje, pripao je federalnoj opštini Ravno. Izvor: RTRS Vezane vijesti: Pomen za 101 žrtvu ustaškog

Borisav Đondović: Sukobi unutar srpske istoriografije – da li je obračun blizu?

Svakom istoričaru je žao kada dođe do žestokog sukoba u akademskim krugovima, no dužnost svakoga od nas je da kaže istinu po svaku cenu. Bili smo svedoci zadnjih godina sukoba istoričara na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, pa i u celini. Taj sukob je ponovo intenziviran, posle izjave Dubravke Stojanović, gde se protivi da ulica u Beogradu dobije ime po Blagoju Jovoviću, atentatoru na Pavelića. U suštini tu podelu možemo da klasifikujemo na dve grupacije. Brojniju, po naučnom rangu daleko cenjeniju i u zemlji i svetu, srpsku kritičku istoriografiju. Njene predstavnici su bili brutalno napadani od ove ne toliko velike, ali dobro medijski i logistički pokrivene grupacije čiji

Goldštajnov „Jasenovac“ ne ispunjava kriterijume za otkup

Ministarstvo kulture Srbije saopštilo je da se knjiga hrvatskog istoričara Ive Goldštajna „Jasenovac“ ne uklapa u kriterijume za otkup knjiga za biblioteke na konkursu Ministarstva, na kojem se biraju knjige „koje su vredne i predstavljaju doprinos kulturi i nauci i proširuju znanja čitalačke publike u Srbiji“. – Da bi se njegovo djelo „Jasenovac“ uklopilo u te kriterijume, bar što se Ministarstva kulture i informisanja tiče, potrebne su dodatne ocjene i relevantne recenzije srpskih istoričara koji se temom genocida nad Srbima u NDH bave duže nego Goldštajn – ističe ovo Ministarstvo u reagovanju povodom, kako navodi, „neistina o otkupu knjiga“. U saopštenju se ističe da, osim toga, i Goldštajnovo „otkriće“ o

sadilovac-4-org.jpg

GODIŠNJICA STRADANJA NEDUЖNIH SRPSKIH CIVILA U SADILOVAČKOJ CRKVI NA KORDUNU

Selo Sadilovac nalazi se na reci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. godine dolaskom prvog pravoslavnog sveštenika Gaje Grgića, koji je sa sobom doveo i naselio srpski narod. Malo po njihovom dolasku napravljen je i pravoslavni hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, sagrađen 1826. godine. Parohiju Sadilovac čine: Sadilovac, Vaganac, Lipovača, Smoljanac, Irnovac, Grabovac, Drežnik i Korana. Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su

Livno: Sjećanje na 1.600 Srba stradalih na Ognjenu Mariju (FOTO)

Sveta liturgija služena je danas u Spomen-kapeli-kosturnici u Livnu povodom obilježavanja 79 godina od kada su ustaše pobile 1.600 Srba u Livanjskom polju. Paroh livanjski Predrag Crepulja rekao je Srni da su ustašnje od Ognjene Marije do Ilindana 1941. godine, tokom Drugom svjetskog rata, pobile 1.600 Srba. On je istakao da je to bilo jezivo stradanje Srba sa područja Livna koje su komšije Hrvati odvodili od kuća i žive bacali u jame bezdanke na Dinari i Kamešnici gdje su skončavali živote u najvećim mukama. – Iz jame Ravni dolac poslije četrdeset dana izvađeno je 14 Srba koji su kasnije i svjedočili o preživjelim mukama – istakao je paroh livanjski. Prema njegovim

Saša Nedeljković: Pomoć stradalnicima iz Hrvatske

Najveće iskušenje na kome se pokazala čvrstina sokolske zajednice  bio je dolazak izbeglica iz novostvorene Banovine Hrvatske 1939. Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najugroženiji sokoli u Betini kod Šibenika Branko Bilić, Šime Kapov, Petar Juroš i Jere Mikin, pred terorom Zaštite, sklonili su se u Beograd 21. novembra 1939. Primio ih je Savez Sokola u Beogradu i pomogao im. (1) “Jutarnji list” od 17 decembra 1939. objavio je apel Sokolskog društva Beograd II za pomoć sokolima, koji su bili otpušteni iz službe u raznim mestima Banovine Hrvatske, ili koji su pred pretnjama i napadima morali da se

Protestno pismo povodom obnove i odbrane ustaških zločina i ideja

Protestno pismo 26 istaknutih intelektualaca povodom izjava i postupaka Dubravke Stojanović i Nikole Samardžića. Sa nevericom smo pročitali izjavu Dubravke Stojanović, redovne profesorke istorije na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, objavljenu na portalu „Nova Es“ (26. 7. 2020), o Blagoju Jovoviću, atentatoru na Antu Pavelića: „Davanje ulice tom čoveku znači da Beograd podržava uzimanje pravde u svoje ruke, da slavi krvnu osvetu, ubice i nasilnike. […] To je necivilizacijski sunovrat, to je slavljene osvete, principa ‘oko za oko’ i slanje poruke da je svako nasilje dozvoljeno“. Smisao ove izjave nije promenjen iskazom da je Pavelić počinio „monstruozne zločine“. Nekoliko sedmica ranije (30. 6. 2020), Nikola Samardžić, još

IVANOVIĆ JARAK – KRNJAK – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja

U Ivanović Jarku, predjelu šume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu, ustaše su izvršile masovni Pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Božidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na području Gline, krenuo je sa svojim koljačima – ustašama na pogrom Srba u Vojniću, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvršili su na terenu Mijo Жunac, veterinar iz Vojnića, oružnički narednik Antun Rupčić, šef postaje u Krnjaku i ustaški povjerenik Općine Krnjak Dragutin Muić (9) iz Vukmanića. Muić je prema dogovoru pozvao Srbe da dođu u Krnjak 29. jula i donesu pomoć u hrani i odjeći za Slovence koji su se tada nalazili

LOGOR “CIGLANE”, ZABORAVLJENO STRATIŠTE POTKOZARSKIH SRBA

Služenjem parastosa i polaganjem cvijeća, obilježeno je stradanje žrtava ustaškog terora u logoru “Ciglane”. Kroz ovaj logor prošlo je preko 14.500 žitelja Kozare i Potkozarja, većinom onih koje su ustaše i domobrani zarobili nakon Bitke na Kozari. Objavio D. Stojnić Bio je to sabirni logor, u kojem su logoraši bili i gladni i žedni, i kojim su harale razne bolesti. Krajnje odredište za one koji prežive “Ciglane”, bili su logori smrti “Jasenovac” i “Gradiška”, priča Mladen Vučkovac, autor knjige o ovom logoru. – Ni danas se ne zna koliko je ljudi stradalo na ovom mjestu. Inače se o ovom logoru vrlo malo zna. Nije se o njemu ranije ni puno

JVUO

USTANAK SRBA 1941. GODINE: Spontani otpor ustaškom progonu

Ustanak Srba 1941. bio je spontani odgovor na progone, pokolje i planirano biološko uništavanje od strane fašističke vlasti u Hrvatskoj. U početku otpor  nije bio  posebno organizovan, naročito u organizaciji oružane borbe. Ustanak je isprovociran žestinom djelovanja fašističkih neprijatelja. Poslije sloma Jugoslavije granica Njemačke sa Rajne pomjera se na Vislu. Namjera je Njemačke  da ovlada istočnom Evropom, a taj  politički, osvajački, plan zavisio je od velikih sila izvan njemačkog kruga. Jugoslavija je 1941. razbijena. Na ruševinama Jugoslavije  povučene su granice novih država, i ta je činjenica velikim dijelom  odredila i prirodu izbijanja ustanka Srba na toj teritoriji. Ustanak je bio neminovan iako ga niko nije planirao. Prema novonastaloj geopolitičkoj situaciji

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.