arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bastašić: Skandalozno da Hrvatska i dalje ne priznaje genocid nad Srbima

Šef delegacije Hrvatske Sara Lustig na konferenciji IHRA u Londonu, nije jasno rekla da je NDH izvršila zločin genocida nad Srbima. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić smatra skandaloznim da Hrvatska i dalje ne priznaje da je NDH izvršila genocid nad Srbima i da je za žaljenje to što se sva srpska stratišta i te genocidne radnje ne pominju na međunarodnim skupovima, kao što je bio o Holokaustu u Londonu. – Hrvatska je davno priznala da je NDH izvršila genocid nad Jevrejima i Romima, ali ne i da je genocid počinjen nad Srbima – rekao je Bastašić Srni. Komentarišući pisanje pojedinih srpskih medija da je Hrvatska na drugom godišnjem zasjedanju

Šamac: Pomen za 137 Srba koje su ubile ustaše 1944. godine

Kod spomenika u Srpskoj Tišini i Šamcu služen je pomen za 137 Srba koje su 1. decembra 1944. godine ubile ustaše, među kojima je bilo desetoro djece. Lazo Vakić iz Srpske Tišine koji je u Drugom svjetskom ratu izgubio sedam članova porodice, među kojima tri strica, dok je otac odveden u logor, rekao je da je najstariji član familije Vakić. – Ustaše su potrpale u dva kamiona stanovnike Srpske Tišine, njih najviše, te iz Pisara i Šamca, koje su prevezli preko Save i strijeljali kod mosta. Ustaše su bacale bombe na nejač koja je ostala u kućama – ispričao je Vakić. Potomak žrtava Lazar Stanojević, kojem su ustaše otjerale u

Vladimir Bursać: Zločini Nezavisne Države Hrvatske u Bihaćkom kraju tokom proleća, leta i jeseni 1941.g

Uz saglasnost autora, prenosimo njegov rad objavljen 2023. godine u časopisu Topola, izdavača JU Spomen-područje Donja Gradina. Apstrakt:  Nekoliko dana od početka invazije na Jugoslaviju, osniva se Nezavisna Država Hrvatska. Ključna osoba u stvaranju organa vlasti NDH u Bosanskoj Krajini je Viktor Gutić. Polovinom juna u Bihać kao Veliki župan Velike župe Krbava i Psat dolazi Ljubomir Kvaternik, organizator i predvodnik zločina nad srpskim i jevrejskim življem. U radu su kroz vremensku liniju prikazani svi zločini počinjeni nad Srbima i malobrojnim Jevrejima: oduzimanje zemlje i imovine dobrovoljcima, konfiskacije radnji trgovaca i zanatlija, hapšenja i zatvaranja, pljačkanje imovine i ucenjivanje imućnih žitelja, pokatoličavanje, rad Prijekog suda za Veliku župu, organizovano i

Jovan Mirić: Grad i selo u NDH

U gradovima viču, psuju, bacaju blato i kamenje, tuku. U selima hvataju, stražare, tuku, siluju, kolju, ubijaju, spaljuju, bacaju u jame. Šta više reći? Glavni trg u Zagrebu, NDH (Izvor: 24/7) Dana 28. aprila 1941. godine ustaše su oko 200 Srba, Jevreja i nekoliko Hrvata dopremili sa severa NDH u Zagreb, smestivši ih u domobranske kasarne u Ilici. Iz te grupe Nemci su izdvojili bivše jugoslovenske vojnike, a ostale uhapšene ustaše su nemilosrdno mučili. „Cijelim putem od Jelačićevog placa do Nove Vasi bili smo napadani od ulične rulje koja nam je dobacivala razne psovke, prijetnje, pljuvala po nama, a neki počeli i bacanjem kamenja“, kazuje Dmitar Romanić. (Đuro Zatezalo, Jadovno,

Prve žrtve ustaškog terora i genocida u Sremskim Karlovcima, hapšenje istaknutih građana juna 1941. godine i njihovo stradanje u logoru Jadovno

Položaj Srba u NDH se sve više pogoršavao, kao i položaj Jevreja i Cigana, posle objavljivanja „Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti“ i „Zakonske odredbe o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda“ početkom maja 1941. godine u glasilu hrvatskog ustaškog pokreta (Hrvatski narod, broj 78 od 1. V 1941. godine). Te odredbe je propisao poglavnik NDH Ante Pavelić po nemačkom nacističkom uzoru. Mržnju protiv Srba, Jevreja i Cigana uporno je širila ustaška propaganda preko dnevne štampe, radija i na skupovima. Oni su okrivljivani za sva postojeća zla i označavani kao niže rase i „nepoćudni elementi“. Srbi su još nazivani četnicima, a srpska pravoslavna vera grčko-istočnom ili šizmatičkom. Ustaška štampa je

Željko Kresojević: KOMADIĆ KRUVA 

Stara Gradiška – logor. Odvajanje djece od majki, 10. juni 1942. godine Imate jedno dijete Neko dvoje.  Možda ih imate troje. Možda nemate svojih.  Tetka ste nekom … Stric ste nekom, ujak Možda ih imate četvero…  Baš kao što ih je moja baba DRAGICA (rođena Hajdin), stara 30 godina imala na taj dan… DANICU (11), MIHAILA (9), MILOŠA (7) i MILKU (2).  Privili su joj se uz skute.   Najmlađa joj Milka u rukama. Za Danicu ćaća kaže da je bila štrkljava curica, vitka.  Tamne kose i isto takvih krupnih očiju.  Izgleda da je stasom i izgledom povukla na Petroviće i Hajdine.  Moj otac Mihailo, Miloš i najmlađa Milka su

Đurđica Dragaš: NEBO U VODI

Lepo je i strašno jutro divoseljačko. Nebo se u vodi ogleda.Raspuknuto i modro. Potoke Oke isplakale.Zakukale za pesmom devojačkom.Za konjima što grudima njive oru.Za kapom crvenom sa resama crnim,nakrivljenom,opevanom,na srcu iscrtanom. Obeleo sneg staze zarasle.Prekrio pustoš,sakrio tamu. Pod pahuljama belim samuju grobljatragovima zverinjim izgažena.Nema ptica.Nemo je nebo.I zemlja smrznuta tihuje. Lepo je i strašno jutro divoseljačko.Kao izveženi pokrov za pokojnika,kao mladost po livadama rasuta,iznikla,pogažena,večnošću obožena! Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

IZAŠAO PRVI TREJLER ZA FILM O STRADANjU SRPSKOG NARODA U 20.VEKU (video)

Ovo će biti i prvi dokumentarni film koji će obraditi ceo vek Srpskog stradanja. Piše: Đorđe Bojanić Svi dobro znamo da je nad Srpskim narodom u više navrata izvršen kolektivni zločin od strane naših neprijatelja i komšija koji su na državnom nivou u određenim istorijskim trenutcima imali projekat istrebljenja srpskog naroda. Samo u dvadesetom veku u odbrambenim ratovima i agresijama nad Srbima stradalo je preko tri miliona Srba. Sve to ćemo pokušati da utkamo kroz jednu naratorsku priču protkanu video materijalom i uz priču učesnika koji će govoriti u filmu. Pred nama je godinu dana napornog rada, naglašava Đorđe Bojanić. Cilj nam je i da prikažemo kroz istorijski presek i kontinuitet

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Mićo I. Martinović: Molitva na Kolariću

Vapaj molitve pokajničke nek put neba sine i silno jurne u visine, i mučenika bol umine! Klonule glave na grudi,Sjedim zariven u gusti mrak,U tišini sve je, zidovi hladniTamne noći odbačen svlak.Samo misli iz klonule glave,Kaplju u noći sleđene zjap,Uma mračno predskazanje,Il’ možda skriveni neki znak? Kližu misli treperave, svele,Izgubljene u vremena tamnim skutima,Ljepljive, teške i vrele,Kroz lavirinte zagubljenim putima.Istrže se duša iz okova puti,Pa ko svila, božanskim nošena dahom,U predvorju drevnoga mraka sluti,Da vjekovima sve je, pokriveno prahom! Tijelo, savijeno u bolnom grču,Znojnim čelom ledeni kamen dira;Dok plamenovi voštana tijela srču,Klizi duša tunelom mističnog vira!Može li čovjek nad ponornom hridi,Upregnut sjenima u tragičnom srazu,Da obzorje božanskih vrtova vidi,I iz

Zlatomir Lazić: Mi smo duboko nesrećan narod koji ne haje za svoje mučene i poklane pretke

Zločini počinjeni nad Srbima u Rašića Gaju kraj Vlasenice su po bestijalnosti nezamislivi. Nakon mučenja, zakopali su Srbe do ramena u zemlju, a onda ih dotukli drljačama. Moj otac, Janko Lazić, na fotografiji u gornjem redu drugi sleva, sa mlađim bratom od strica, Živkom Lazićem (kome su ustaše ubile oca u leto 1941. u neviđenim pokoljima u Rašića Gaju kraj Vlasenice), marta 1942. u Bajinoj Bašti, nakon prelaska Drine pred Crnom legijom Francetića. Moj otac je upućen u Vrnjačku Banju, gde je preležao pegavi tifus, dok je Živko još neko vreme nakon rata proveo u Bugarskoj, u centru za srpsku decu bez roditelja. U retkim prilikama otac mi je pričao

Đurđica Dragaš: Jer… mi smo ista krv

U Kući Milanovića u Banjoj Luci promovisan je književni prvenac Đurđice Dragaš Vukovljak  “Jer …mi smo ista krv’’, posvećen svim nevinim srpskim  žrtvama – od Divosela , preko Jadovna, Gospića, Paga,  Garavica, Prebilovaca – do najvećeg srpskog stratišta Jasenovca. Kroz potresne sudbine  stradalih  u svojim pjesmama Đurđica poručuje  – dugujemo im nezaborav, da se ne bi ponovile ’41. i ’91. godina. Profesor doktor Duško Pevulja, direktor Kuće Milanovića rekao je da je posebno srećan zbog  promocije, zato što se priča o nacionalnom stradanju uklapa u koncept ove kuće srpske kulture. Srpski kulturni obrazac, poslije iskustva 20. vijeka, mora u sebe da uključi i tzv. kulturu sjećanja. Zapravo nije riječ o sjećanju, već ova zbirka svjedoči o onome što

Sveti Arhanđel Mihailo

Sav si oganj i revnost, sveti Arhistrateže Mihaile, zato te molimo učmale duše naše zapali ognjem revnosti tvoje, da bismo budne savesti uvek radosno služili zajedničkom Gospodu našem, svesrdno se ugledajući na tebe, bezgrešnog i svetog brata našeg, i vrhovnog vojskoviđu sve nebeske i zemaljske vojske Hristove. Piše: Gordana Dostanić Od kad pamte moje dečije godine, za slavskim stolom je uvek bila samo naša porodica. Naša baba, ni kad je ostala sama, bez zaštite iz doma i roda, nije odustala od svečarskog ručka. Slavskog. A slavu njoj i njenom nestasalom sinu niko nije preneo. Znalo se nekad da se na čestitanje odlazi u rodni dom da se starešini stisne ruka

Patrijarh Pavle

Beseda Patrijarha Pavla u Prebilovcima 1991. godine

† Patrijarh Pavle je posle odsluženog parastosa novomučenicima Prebilovačkim, ispred ,,Doma kulture,, (u kome se u leto 1941. godine odigrao krvavi ustaški pir), besedio okupljenom narodu o istinskom smislu stradanja. Beseda je objavljena u celini jer se samo kao takva može ispravno shvatiti, bez prostora za jednostrana i niskim mudrovanjima sklona tumačenja. Neka Gospod upokoji duše naše braće i sestara, koji ne izgiboše kao zločinci i to je jedina stvarna uteha. Da pred Bogom živim onaj ko je čovek uvijek živ, a nečovek je mrtav pred njim i dok gazi po ovome svetu. Ne daj Bože da mi, njini potomci i braća i sestre, da mi ne održimo ime srpsko

Ana Požar: Gdje god smo u Jasenovcu bušili, našli smo kosti

Iz INA Inženjeringa iznajmili su nam uređaj kojim smo snimali teren i vršili bušenja. Od muzeja do spomenika, s njim smo naišli na ostatke gdje god bušili. Ili na kosti ili na predmete logoraša. I sada nam kažu da grobnica nema! Sjećam se da su se kosti pojavile i na obali Save, zbog niskog vodostaja. Učesnici ORA Jasenovac pomogli su nam da ih sahranimo. U malom, gotovo napuštenom selu Strmenu pored Sunje, uz samu obalu Save, sama u kući živi Ana Požar, nekadašnja direktorica JUSP-a Jasenovac. Bila je na čelu te institucije čitavo desetljeće, sve do 1990. Danas, u osamdesetoj godini života, gotovo ne izlazi iz sela. Zgrožena revizionizmom koji buja u Hrvatskoj, onima

more-pag.jpg

Ustaški logor na Pagu (4): I MORE – GROBNICA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14. maja 1975. do 4. juna 1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. U prethodna tri nastavka opisan je ustaški logor „Slana“ u kojem je poubijano za svega tri mjeseca ustaške vladavine otokom 1941. godine 10-15 tisuća logoraša, žena, djece i muškaraca. Mjesto umiranja zvano „Slana“ otkrili su vojnici

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.