arrow up
podmilacje.jpg

Gligorići ubijeni od ustaša

Djeda Ljupka (41 godina) su ustaše odvele od kuće sredinom ljeta 1941. godine. Kuća u kojoj je njegova žena uz pomoć najstarije kćerke Dragice (zaručene za popa Vujića) vodila kafanu, se nalazila u mjestu Jezeru, pored pravoslavne crkve posvećene Cvetom Velikomučeniku Caru Lazaru. U kući je pored Ljupkove čeljadi živjela i njegova stara majka Mara. Nakon odvođenja, Ljupko je prvo bio zatvoren u židovskom hramu (templu) u Jajcu. Odatle je premješten u pravoslavnu crkvu u Jajcu gdje je sa preko 160 Srba bio zatvoren oko 20 dana. U sudskom spisu nalazimo podatke da je Ljupko „umro” 18.09.1941.g. u Podmilačju. Kao mjesto njegove pogibije Podmilačje je navedeno i u izjavi partizanskog

nekadasnji-spomenik.jpg

Pucali su im u potiljak

Nikada se sa sigurnošću neće saznati koliko je žrtava palo u Prologu, bez sumnje najkrvavijem stratištu u livanjskom kraju na kojemu su ustaše tog krvavog ljeta 1941. godine, kako se to po uobičajenom šablonu govori, umorile na razne načine oko pet stotina ljudi, isključivo zrelih muškaraca — uglavnom glava porodica. I nisu samo iz Livna i sela sa ruba Livanjskog polja već i iz drugih krajeva. Postoje, recimo, pouzdani podaci da su dovođeni i ubijani i Srbi iz nekih dalmatinskih sela kao i iz drugih, Livnu susjednih opština. Onako kako su Livanjcima govorili da ih vode u Srbiju pa ih potajno odvodili i klali u šumi Koprivnici između Kupresa i

lobaja-jednog-od-nesrecnika.jpg

Nijesmo željeli osvetu

U pomami nacionalističkih strasti i vjerske zatucanosti, u ludilu mržnje prema svemu što je srpsko, u bezumnom bijesu koji su ustaše ispoljavale nad nedužnim srpskim narodom, bilo je sigurno teško čak i najtrezvenijim i najrazumnijim Hrvatima oduprijeti se i suprotstaviti, stati u odbranu dojučerašnjih komšija i prijatelja. Ako bi se sudilo po onoj Njegoševoj „strah životu kalja obraz često”, onda bi se zaista i moglo donekle shvatiti i uvažiti opravdanje da se časni Hrvati iz straha nijesu u većem broju suprotstavili zločinima svojih sunarodnika i otvorenije stali u odbranu Srba. Takvo opredjeljenje, međutim, pada u vodu pred činjenicom da je to izostalo čak i onda kada su čudovišnoj Pavelićevoj državi

sokoli-jasenovacki.jpg

SOKOLI U JASENOVCU

Milutin Krnjajić rođen je 1877. u Jasenovcu. Stupio je u austrijsku vojsku i posle završenog gimnastičkog kursa u Bečkom Novom Mestu 1902. proizveden za vojnog učitelja borenja, gimnastike, igara i sportova. Krnjajić je napustio austrijsku vojsku i koncem 1905. prešao u Beograd. Postavljen je 1906. za nastavnika gimnastike u I beogradskoj gimnaziji. Bio je član „Ispitne komisije za polaganje učiteljskih ispita iz igara i sportova”. Sem u gimnaziji radio je u Beogradskom Dušanu Silnom kao predsednik i učitelj Boračkog odseka. Od Dušana Silnog na Velikom javnom času u Beogradu 14 maja 1906. odlikovan je Diplomom i Zlatnom medaljom I reda. Otvorio je 1909. Privatnu školu za borenje, gimnastiku i igre. Poginuo je u

U Čelebićima osveštan spomenik stradalima u Drugom svjetskom ratu

 Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom juče je u Spomen-parku Lokvice u fočanskoj mjesnoj zajednici Čelebići osveštao novoizgrađeni spomenik mještanima stradalim od ustaša u Drugom svjetskom ratu. Ustaše su na tom mjestu u junu 1943. godine, za vrijeme Bitke na Sutjesci, ubile devet mještana srpske nacionalnosti iz Velenića i Meštrevca, a spomenik su podigli njihovi potomci. Predsjednik Crkvenog odbora Ljubomir Todović rekao je da su ustaše na prevaru uhvatile devet muškaraca, među kojima je bio i solunski dobrovoljac Vidak Fundup. „Svezali su ih žicom, izboli bajonetima i ostavili da umru. Nakon toga, muslimanske ustaše su u Velenićima uhvatile 48 žena, djece i staraca i krenuli su da ih zapale, ali je

jasenovac-da-li-pamtimo.jpg

Jasenovac – Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome (2)

Arčibald Rajs je poručivao Srbima da ne smeju zaboraviti zločine koji su im se dogodili, naglašavajući: “Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome”. Da li bi starateljstvo uljudilo Hrvate? Kada se popisu jasenovačkih žrtava doda Жivanovićev podatak da je u Jasenovcu stradalo i oko 110.000 dece do četrnaest godina, te da je “Hrvatska bila i ostala jedina država na svetu, koja je imala logore za istrebljenje male dece i jedino su u Hrvatskoj, žrtve prethodno stravično mučene, pa tek onda ubijane”, postaje jasnije zbog čega je, kako piše beogradska Politika(29. avgust 2012), američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt (1882-1945), imajući na umu baš takvu “uljudbu” ustaške Nezavisne Države Hrvatske, predlagao

SUSRET SA ISTORIJOM: Tito prećutao zločine nad Srbima u Jasenovcu

Šta je Josip Broz pisao u „Proleteru“ u decembru 1942. godine. Vrhovni komandant pisao da je Pavelić u logor bacio više od 10.000 najboljih sinova Hrvatske Šta je istorija i gde ona počinje? Da li je to saznanje da „stojimo na ramenima“ onih koji su živeli pre nas, da li je to svet koji smo pozajmili od predaka, a dugujemo ga potomcima? Ko smo, odakle dolazimo, kuda idemo, mi ovdašnji na ovom uzvrelom Balkanu, u vrtlogu interesa i Zapada i Severa i Istoka i Juga, mi sa nejasnom budućnošću, problematičnom sadašnjošću i (čak!) neizvesnom prošlošću. Kanda smo zaboravili da istorija nije nešto što prolazi i da će nam pogledi ka

Jadovno in Brooklyn

Pošto sam se po ko zna koji put uvjerio da vaskoliko srpstvo primjećuje i poštuje svoje, tek kada ga uvažavaju tuđini, svoj govor u Njujorku neću ni prevoditi. I am here to greet you as a representative of the “Jadovno 1941.” organization from Banja Luka, Republic of Srpska.  For over a decade, we have been fighting to remember and preserve knowledge of the first extermination camp of the Independent State of Croatia during WW2. What we are doing here today is a new and significant step to forward this goal, and I am very pleased and proud to be here with you. No one spoke about this particular death camp

SREBRENICA I JASENOVAC: Prava razlika između izmišljenog i stvarnog genocida

Izlaganje u Njujorku 19. maja 2019, na godišnjoj konferenciji „Istraživačkog instituta za Jasenovac“. Naše istraživanje o Srebrenici omogućilo je i vrlo značajne uvide u vezi sa Jasenovcem. Dok je masakr u Srebrenici, koji se odigrao pred kraj sukoba u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih godina, bio izveden da bi poslužio nameni koja je u prvom redu bila politička, on je takođe imao i jednu važnu posledicu. Srebrenica danas služi da odvraća pažnju od genocida u Jasenovcu nad Srbima, Jevrejima i Romima koji su se tokom Drugog svetskog rata našli u klopci „Nezavisne Države Hrvatske.“ Jedan od glavnih učinaka Srebrenice bilo je da umanji obim i jezivost Jasenovca tako što je naknadno Srbima

Bokan o Margetićevom video klipu o vezama Britanaca i ustaša!

DOMAGOJ MARGETIĆ O BRITANSKIM VEZAMA PAVELIĆA I STEPINCA, A KROZ (NIKAD OBJAVLJENE) MEMOARE DINKA ŠAKIĆA (pod radnim naslovom: ”S poglavnikom u Alpama tijekom 1946. godine”), POSLEDNJEG UPRAVNIKA JASENOVAČKOG LOGORA SMRTI (sa kojim je Domagoj svojevremeno – krajem 2002. godine – delio ćeliju u zatvorskoj bolnici u Zagrebu). To da su Britanci u svojim rukama (kandžama, kako god) držali sve konce međunarodnih događanja (nasuprot Sovjetima) tokom polovine dvadesetog veka, to postaje sve jasnije i onima koji u to do skoro nisu mogli da poveruju. O tome govori i pokojna Smilja Avramov, mnogo ozbiljniji svedok od Margetića (da je videla dokument u britanskim arhivama koji potvrđuje kako je Pavelić bio britanski agent),

jasenovac-da-li-pamtimo.jpg

Jasenovac – Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome (1)

Arčibald Rajs je poručivao Srbima da ne smeju zaboraviti zločine koji su im se dogodili, naglašavajući: “Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome”. Tek što je moj tekstić Jasenovac – najčuvenija hrvatska “pobeda” u 20. veku objavljen na sajtu Srbel, kao lični stav, više mojih prijatelja blago mi je zamerilo zbog toga što sam o hrvatskim zločinima u Jasenovcu od avgusta 1941. do kraja aprila 1945. godine pisaopremalo, skoro stidljivo, šturo,nedovoljno, a jedno nepoznato lice telefonom me je pitalo da li je pozivanje na svega trojicu autora dovoljna potvrda za sve ono što se priča o jasenovačkim žrtvama. Sledeći redovi, ne samo zbog toga što se neće baviti “tehnologijom” hrvatskih zločina, ne

Raskol

P0MRAČENJE UMA  „…svaki koji zlo čini, mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla. A ko istinu čini, ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena…” (Jevanđelje po Jovanu) Dok je četrdesetih godina dvadesetog vijeka zahuktala fašistička mašina tutnjela niz Evropu, sve pršteći pred sobom i sklanjajući kao granu s puta jednu po jednu prepreku oskudno naoružanih, razjedinjenih i demoralisanih protivničkih armija, Ante Pavelić je u zavjetrini i pod tvrdom zaštitom fašizma zadovoljno trljao ruke i čekao da se i jugoslovenska državna tvorevina konačno raspadne kao kula od karata. Krvava jutra koja su drugima donosila strah, neizvjesnost i beznađe,

Zlikovci koje su mrzele i ustaše (4): Najmlađi zlotvor Jasenovca

Jedino Dinko Šakić nije završio, kao ostali upravnici Jasenovca, sa smrtnom kaznom, nego robijom od 20 godina. Počeo je da je izdržava od 4. oktobra 1998. u Lepoglavi, onoj istoj kaznionici u Hrvatskoj u kojoj su nekad mučili i ubijali njegovi kompanjoni. Rođen je u Ljubuškom, u mestu Studenci, u zapadnoj Hercegovini i bio je najmlađi od ostalih zlikovaca. Imao je 20 godina kada ga je Vjekoslav Luburić uzeo da mu pomaže u svemu onome što su činili u logoru u Jasenovcu, navodi hrvatski „Ekspres“. Spavao kao beba Lično je Šakić, sudeći prema svedočenjima, 1942. ubio HSS-ovca i pesnika Mihovila Pavleka Miškinu. Tog leta u Staroj Gradiški videli su ga

Srbi i Drugi svetski rat: Spomenici falsifikata

Spomenici posvećeni Drugom svetskom ratu podizani za vreme „druge“ Jugoslavije često su nepokretna svedočanstva istorijske revizije Koga, zapravo, uznemiri spomenik u Jasenovcu? Koga uopšte može da uznemiri? Koga brižljivo uređeni i negovani prirodni pejzaž asocira na najjezivija stradanja stotina hiljada Srba? Šta je hteo da postigne Bogdan Bogdanović „Kamenim cvetom“? Kako sam jednom prilikom pročitao – želeo je da „prevaziđe”. Pošteno priznanje: hteo je, u skladu sa viđenjem budućnosti ideologije „druge Jugoslavije”, da isprojektuje i njenu prošlost. To je, dakako, nezamislivo u Aušvicu za Jevreje, ali je više nego poželjno u Jasenovcu za Srbe.   JASENOVAČKA „PROSLAVA“ O otkrivanju spomenika gotovo neverovatno piše Politika, 4. jula 1966. godine: „Juče je,

NAJNOVIJE VIJESTI

PRETUČEN MONAH

Kosovska Mitrovica, 13. JUNA /SRNA/ – Monah Srpske pravoslavne crkve Mitrofan pretučen

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.