arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Paška plava grobnica

U znak sećanja na žrtve NDH logora na ostrvu Pagu. U noći između 14. i 15. avgusta ubijena je poslednja grupa logoraša. Bilo ih je 791 -91 dete do 15 godina, uključujući bebu od pet meseci, 293 žene i 407 muškaraca. Logor je zatvoren pod pritiskom Italijana koji su kasnije ekshumirali ove žrtve i spalili njihova tela u strahu od zaraze. Na ovom ostrvu smrti stradalo je oko 8 hiljada Srba i Jevreja, a među njima je bilo i Divoseljana. Mir njihovim dušama! PLAVA GROBNICA Vezaše mi kamen oko vrata. Odvuče me na dno, plavo i samotno. Nestade mi daha u grudima, zaboli me so na ranama. Al’ trajaše kratko.

Feljton: Logor Slana – Pag 1941.

Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškim koncentracionim logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu koje su ustaše osnovali polovinom juna i rasformirali krajem avgusta 1941. godine. Pročitajte feljton: Pakao u kamenoj pustinji Autori: Borislav Ostojić, Mihael Sobolevski Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškim koncentracionim logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu koje su ustaše osnovali polovinom juna i rasformirali krajem avgusta 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika.Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar

rajko_lukac_feljton_02-1.jpg

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica Ako neki putnik, prolazeći kroz gospićki kraj, poželi da vidi mjesto najstrašnijeg gubilišta u Jugoslaviji iz ljeta 1941. godine i oda počast desetinama hiljada žrtava, to mu na žalost, neće poći za rukom, ili ne bar lako i jednostavno. Činjenica je prilično mučna, ali je ne treba prikrivati bar u novinskom članku koji bi da se bavi tim užasnim ljetom na Velebitu, gdje ni poslije četiri i po decenije i poslije više hiljada raznih spomeničnih obilježja iz NOB-a, podignutih širom zemlje, nema ni pristojnog spomenika, a još manje iole prohodnog puta. Istina, u poslednje vrijeme počele su pripreme

Đurđica Dragaš: Paška istina o ljudima i neljudima

Danas, ništa na ostrvu Pagu ne podseća na ono zlo vreme, osim dva časna krsta – na mestu logora i masovne grobnice u kojoj su bila tela poslednje grupe logoraša. Leto je… vreme godišnjih odmora, putovanja, uživanja. Društvene mreže prosto gore od fotografija koje bi trebalo da potvrde sve to. Nižu se slike i snimci  plaža, zalazaka sunca, talasa koji zapljuskuju izmanikirana stopala, knjiga na preplanulim bedrima sa morem u pozadini. Lepo je, opušteno, lagano… I ne bih ja krenula da pišem ovaj tekst da među tim letnjim razglednicama gotovo svakodnevno ne viđam i one sa ostrva Paga u Hrvatskoj. Hvale se mnogi moji Fejsbuk prijatelji  prelepim, kristalno čistim morem,

Iznošenje Časnog krsta na paški rt Slana

I Jadran ima Plavu grobnicu, strašniju od Krfa

Šta povezuje Vido i Pag i zašto ova ostrva ne bi trebalo da budu mesta za žurke i provod. Verovatno sam jedan od retkih stanovnika Srbije koji je grčko more prvi put video tek sa četrdesetak godina. Tokom devedesetih bilo kakvo more ili odmor bili su za mene “misaona imenica”, a posle, kad sam počela da radim, nekad nije bilo vremena, a nekad dobrog plana. Piše: Đurđica Dragaš Nekako mi je stalno izmicalo to putovanje, a znatiželja bivala sve veća. Konačno su se kockice sklopile pre pet godina. Pošto mi kupanje i sunčanje nisu nikad bili prioritet, odlučila sam se za predsezonu i neku vrstu hodočašća. Ispunila sam sebi davnašnju

Bastašić: Žrtve nisu iste ili Ko se danas sjeća 8.020 žrtava Slane i Metajne?

24. jun i 11. jul dijeli samo 16 dana i samo 54 godine a ipak su ta dva dana beskrajno udaljena. Foto: D. Bastašić/Jadovno 1941. Na mjestima stradanja paških žrtava 1941. godine, nema spomen obilježja osim dva drvena krsta koje su postavili Jadovničani. Male spomen ploče su dizane i uništavane tri puta.Tamo se rijetko kada organizuju molitvena i komemorativna okupljanja.Obično to rade potomci i poštovaoci žrtava „o svom ruvu i svom kruvu“. Ne, nema direktnog prenosa na RTS i/ili RTRS. Kako da ljudi danas znaju za Slanu i Metajnu? Ne samo Srbi i Jevreji, nego Ljudi.Kako da prepoznaju šta se tamo zbivalo? Gdje da pročitaju?Koga, koliko, kada…?Zašto? To se valjda

Djeco, srpski studenti, zašto na Medicinijadu 2025. baš na Zrće?

Spojite djeco tri prsta, uronite ih u vodu Plave grobnice, prekrstite se i pomolite za duše Svetih novomučenika srpskih koji tu postradaše. Piše: Dušan J. Bastašić Studenti iz Srbije, Srpske i Crne Gore kreću na Medicinijadu na Pag. Na Zrće! Zajedno sa studentima iz Hrvatske i Slovenije. Iz Beograda: Fakultet veterinarske medicine, Stomatološki fakultet, Medicinski Fakultet, Farmaceutski fakultet, Medicinski fakultet VMA. Iz Novog Sada: Medicinski fakultet, Fakultet veterinarske medicine. Iz Banje Luke: Medicinski Fakultet. Iz Kragujevca: Fakultet medicinskih nauka. Iz Pančeva: Stomatološki fakultet. Iz Niša: Medicinski fakultet. Iz Kosovske Mitrovice: Medicinski fakultet. Iz Foče: Medicinski fakultet. Iz Podgorice: Medicinski fakultet. Studenti sa Medicinskih fakulteta iz Splita, Rijeke i Zagreba Prema

Milan Radanović: 99% Zagrepčana nema pojma o sudbini srpske zagrebačke porodice Milinov

Ako u Gospiću jednog dana bude formiran muzej posvećen žrtvama sistema logora Gospić -Jadovno – Pag, onda bi ova slika trebala biti u stalnoj izložbi tog potencijalnog muzeja. Na slici, na kojoj vidimo južnu stranu zagrebačkog Trga bana Jelačića, dominira hotel Milinov. Hotel je 1929. podigao zagrebački trgovac Svetozar Milinov. Hotel je 1940. promenio vlasnika i od tada je poznat kao hotel Dubrovnik. Svetozar Milinov i njegovi sinovi Vojislav, Đorđe, Kosta i Nikola, ubijeni su u ustaškom logoru Jadovno na Velebitu. Svetozareva supruga Milica ubijena je u ustaškom logoru Slana na Pagu. Jedan izvor spominje i Svetozarovu i Miličinu neimenovanu kćerku takođe kao žrtvu logora Slana. Taj izvor navodi da

Zorica Đoković: Na kapiji Raja

To mjesto. Nekada okruženo mješovitom šumom, a sad skoro u potpunosti prekriveno rastinjem i obavijeno tišinom – mjesto. Zaglušujuću tišinu i nesvakidašnji mir tog čudovišnog spoja betona i prirode naruši katkad samo poneka zmija kad savije kroz žbunje iza nekog kamena ili vjetar kad zaljulja visoke krošnje i odnese posljednje suho lišće. Valjda ima ptica u tim tamnim krošnjama oko betona prekrivenog mahovinom i lišajevima. Pčele, mada na tom mjestu nema cvijeća, sigurna sam da dolaze. Mom dedi su pčele uvijek dolazile. Mnogo je pčela i meda prešlo preko dedinih ruku. A opet, na kraju ga je sačekao čemer. To je mjesto na kom je Aleksa posljednji put ugledao svjetlost

Zorica Đoković: Pismo dedi

Tebe su mi uzeli, te zvijeri u crnim uniformama, i ova sjećanja koja sada izmišljam, sjećanja koja nemam. I Gospoda su tako, deda, ubili. I Njega. Piše: Zorica Đoković Dragi deda, Žalila sam od najranijeg djetinjstva što te nisam poznavala. Oteli su te od mene i od života lažima i prevarom, i nisi dočekao da vidiš odraslu ni svu svoju djecu, a kamoli mene, najmlađu od tvoje unučadi. Bolno je bilo odrastati bez tebe koga jednostavno ­ nema. Stanje stvari ­tebe nema, nemam dedu. O tebi se ne govori, jer tebe su pozvali i ti si otišao, nevin i naivan, u stradanje i smrt. Smrt su donijeli fašisti. Ustaše. Izvorno zlo u ljudskom obliku, saznala

Slana_parastos.jpg

Gordana Dostanić: Pag – njihovim senima

Samo kamenje i nebo. Slano kamenje. Toliko kameno i toliko slano da ni jedna biljka ne može da se primi, a kamoli da opstane. A ljudi? Ljudi bi mogli, samo im nisu dozvolili. Ni sunce nije bilo na njihovoj strani. Svetli i greje da da život zemlji, a njima je, u tom svirepom kamenjaru, pržilo golu lobanju i žarilo krvave rane vrelim kamenjem kroz poderanu obuću. Ni vode nigde. Ima je oko ostrva, plave, duboke i slane. Znaju, ali je ne vide iz svog logora. Ne vide ništa. Samo nebo i vrelu zvezdu. I jedni druge. Da, vide i stražare. Nadaju se kapi vode i nekoj vesti. Da se nije

Ante Zemljar: Relativnost poznavanja konclogora Slana na Pagu

U prilogu objavljenom u listu „Novi Omanut“ br. 31/1998. (Novi Omanut – prilog židovskoj povijesti i kulturi, izdavač Kulturno društvo Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, Hrvatska), citira se broj mrtvih u logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu. Upisana je (samo) 791 žrtva. Marta mjeseca 1999. na ovu zapanjujuću neistinu reagovao je hrvatski antifašista, časni Ante Zemljar (1922—2004.), koji je istinu o strahotama logora na ostrvu Pagu 1941. objelodanio u svojoj knjizi „Haron i sudbine“, objavljenoj 1988. godine. Udruženje građana Jadovno 1941. je tek početkom januara 2018. došlo u posjed pisma koje je prof. Zemljar uputio redakciji časopisa Novi Omanut. Pismo objavljeno u Novom Omanutu br. 36/37 iz 1999. godine, objavljujeno

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

Jelena Kovačević: Blaženi su žedni (logor Slano na Pagu)

Da bar zaridati možemo ali lice je naše zapeklo, / ni suza jedna da kane da napuni ždrelo. / Ni krv iz rane da se izlije pa umesto vode krvi svoje da se napijemo. U kamen, na kamen, među kamen bačeni smo suvi, kamenom ozidani. Vrh kamena Sunce ne zalazi i tela nam na kamenu ovom suši. Vode ovde nema za grlo i oči, a iza ili ispred, more se razliva u vodi. Da bar možemo ne čuti, ne bismo svu težnju u kaplju jednu slili žedni. Grlo je naše otežalo. Ni molitvu Bogu da podignemo vodu da pusti, pa u potopu da izginemo. Otvrdla su usta naša od soli,

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Želimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.