arrow up

Жitije Sveštenomučenika Save, Episkopa gornjokarlovačkog

Nadbiskup Alojzije Stepinac otvoreno je rekao vladici da mora da napusti “hrvatski” Karlovac, inače će biti likvidiran. Na to mu je vladika odgovorio “Glavu dajem, ali svoj narod ne ostavljam”! Ovaj smireni i skromni, ispunjen mnogim vrlinama, episkop Crkve, rođen je 6. jula 1884. godine u Molu od blagočestivih i pobožnih roditelja Stefana i Jelisavete Trlajić. Na svetom krštenju dobio je ime Svetozar. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mestu, a veliku klasičnu gimnaziju i bogosloviju završio je u Sremskim Karlovcima. Kao darovit i vredan učenik pokazao se i tokom studija, sa najvišim ocenama završivši Pravni fakultet u Beogradu i odbranivši Pravosudni ispit u Zagrebu. Poželevši da kao sveštenik posluži

Knjiga Haron i Sudbine

Haron i sudbine

English  Ante Zemljar:  Haron i sudbine – Ustaški koncentracioni logori Slana i Metajna na ostrvu Pagu – 1941. Knjiga Haron i sudbine stravična je priča o ustaškim koncentracionim logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu koje su ustaše osnovali polovinom juna i rasformirali krajem avgusta 1941. godine. U knjizi su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja izopačenih ljudi – monstruma, mjesta nadljudskih patnji hiljada nedužnih ljudi, istorija krvlju ispisana. Knjiga je objavljena

Spomenici snimljeni osamdesetih godina prošlog vjeka.

Bubanjska krvava moba, ljeto 1941. godine

Treći juli 1941. osvanuo je kao i prva dva, lijep, sunčan i veoma pogodan za poljske radove. To malo muškaraca, žena i djece što je bilo oko kuća budno je motrilo i radilo. Radila je i moba kopača kukuruza kod Save Medića u Жegaru, grupa od 12 djevojaka i momaka. Kod Vase Petrovića grupa, od 10 kopača i Miloša Medića, moba od 9 djevojaka i momaka. U jutarnjim satima po Bubnju su krstarile ustaške izvidnice. Bile su to ustaše iz susjednih mjesta. Cilj im je bio da zbune narod. Kod Joce Medića Stojina došao je Suljo Pelivanović, sin Ramin, odjeven u civilnu odjeću. Ustašku odjeću nosio je u torbi. Suljo

Milan Jokić: Krvavo ljeto 1941. godine u Kalatima

Nismo zaboravili stradanje naših najmilih krvavog ljeta 1941. godine u srpskom selu Kalatima, kod Kulen Vakufa, srez Bihać. Ja sam potomak, jedne od mnogih stradalih i skoro zatranih porodica od strane ustaša 1941., iz sela Kalati. Iz moje porodice pretekla su samo 4. člana. Sve ostalo su ustaše pobile, Srpsko uvo nije ostalo u Jokića Gaju. Ubiše đedovog oca a mog pramđeda Jokić Milu, kod naše lokve, kod stare kuće. Ubiše, đedovog brata Jokić Dragana, u kući Medić Dane, sa njegovom familijom. Ubiše đedovu ženu Miku Jokić, rođ. Pilipović i njihovo troje  djece, isto u Kući Medić Dane. Ubiše đedovog brata Đure ženu Jokić Devu rođ. Pilipović i njeno troje

Edmond Paris: Genocid u satelitskoj Hrvatskoj 1941-1945

DRUGA KNJIGA U KOMPLETU EDMONDA PARISA! PRVA KNJIGA OBJAVLJENA JE PRE 14 GODINA, TAJNA ISTORIJA JEZUITA, A NAREDNA ĆE BITI OBJAVLJENA OVE GODINE, KRAJEM LETA – VATIKAN PROTIV EVROPE! Najveći genocid tokom Drugog svetskog rata, proporcionalno broju stanovnika jedne nacije, nije se dogodio u nacističkoj Nemačkoj, već u marionetskoj državi Hrvatskoj, koju su stvorili nacisti. Tamo je, u godinama 1941-1945, oko 750.000 Srba, 60.000 Jevreja i 26.000 Roma, muškaraca, žena i dece, stradalo u gigantskom genocidu. To su brojke koje koristi većina stranih autora, posebno Nemci, koji su bili u najboljem položaju da to znaju. Herman Nojbaher, možda najvažniji od Hitlerovih izaslanika za rešavanje problema na Balkanu, izveštava da, iako

GOLGOTU JASENOVCA I KOZARE ZAUVEK OTRGAO OD ZABORAVA: Arhijerejska gramata istoričaru Antunu Miletiću za doprinos izučavanju stradanja u NDH

Odlukom Mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija istaknutom jugoslovenskom i srpskom istoričaru, pukovniku u penziji, magistru Antunu Miletiću, dodeljena je Arhijerejska gramata. Ovo najviše eparhijsko priznanje, izraz je duboke zahvalnosti Svete Crkve za Miletićev višedecenijski pregalački rad, neumorno arhivsko istraživanje genocida nad srpskim narodom, te nemerljiv doprinos izgradnji kulture sećanja na svete mučenike Jasenovca i Kozare. S obzirom na to da je pukovnik Miletić ušao u 96. godinu, gramata mu je uručena u njegovom stanu u Beogradu, gde su priznanje u ime mitropolita Fotija svečano uručili zvanični predstavnici Mitropolije zvorničko-tuzlanske, Dražen Rakić i Nenad Nović. Ovom svečanom i emotivnom događaju, pored članova porodice Miletić, prisustvovali su i ljudi koji su pokrenuli ovu plemenitu

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA NAD SRBIMA DONJE SUVAJE – KRVAVO PROLJEĆE DONJEG LAPCA, 1941.

Ubijanje Srba na području Donjeg Lapca vršeno je iz dana u dan u proljeće 1941. godine. Bilo je to sistematsko ubijanje Srba i bacanje u jamu na Kuku ili u jamu Jasenovača kraj Boričevca. Piše: Tomo Radusin BACANJE SRBA U JAMU NA KUKU JUNA 1941. Ukupno je u maju i  junu 1941. u jamu na Kuku bačeno 52 žrtva (svi Srbi) BACANJE I UBIJANJE SRBA IZ NEBLJUSA U BORIČEVCU U PROLJEĆE 1941. datum broj Srba datum broj Srba 14. maja 1941. 1 20.6.1941. 7 juna 1941.   42 1941. 6 Do kraja juna 1941. godine u Boričevcu je ubijeno 56 Srba iz sela Nebljusi.. Među ubijenim je 24 djece, a

Na Velebitu obilježen Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026. (FOTO – VIDEO)

Kod Šaranove jame na Velebitu, u Smiljanu i Medku obilježeno 85 godina od početka Pokolja, zločina genocida u kompleksu logora Gospić–Jadovno–Pag. Nad Šaranovom jamom na Velebitu, u subotu 20. juna 2026. služen je pomen za 38.000 ubijenih Srba u kompleksu logora smrti Gospić–Jadovno–Pag u NDH, povodom 85 godina od početka Pokolja. Obilježavanju su prisustvovali predstavnici udruženja, istoričari, potomci žrtava, izaslanica srpskog člana Predsjedništva BiH Maja Gačić, poštovaoci kulture sjećanja i pamćenja, koji su odali počast stradalima i ukazali na značaj njegovanja istine o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Učesnici ovog sabranja koje se održava već sedamanest godina, okupili su se prvo u Smiljanu u crkvi

Dragoslav Stranjaković: Selo Bubanj, srez Donji Lapac, NDH

Ustaše su 3. jula 1941. godine napale selo Bubanj, u srezu Donji Lapac. Odmah su izdali naredbu da niko ne sme da se udaljuje od svoje kuće. U naredbi su, pored toga, istakli da više ne treba niko nikoga da se boji, da može da radi na svojoj njivi, da su, tobože, računi sa Srbima prečišćeni, i da nema više nikakve razlike, jer su Srbin i Hrvat u NDH jednaki i uživaju sva prava“. Ova naredba „i topli julski dani izveli su narod u polje, gde ga je željno čekala letina, čije obrađivanje je kasnilo usled večitog straha seljaka za sopstveni život i život svoje porodice“. Toga dana, rano izjutra,

Đurđica Dragaš: ZAVET

Možeš me gaziti, nići ću opet kao trava u proleće, kao cvet posle kiše. Ime mi gaziš,krst skrnaviš.Decu mi preklanu korovom koroviš. Nesoju, jade… Kuću mi raskrivaš,livadu trnjem zacrniš.U jami moje ponovo zatireš.Sa kamena ime mi brišeš. Nesoju, jade… I božure mi čizmom gaziš.Po polju krvave tragove ostavljaš.Pesmu mi braniš,molitvu poganiš. Nesoju, jade… Bolim te živa,s pesmom na usnama.Bolim te živa,s mirom u srcu,sa svećom u rukama. Жari ti oči pogane moja haljina bela.Gore ti dlanovi krvi željni.Progoni te svetlo iz jame,miris zemlje koju si čemerom napojio. Nesoju, jade…. Možeš me gaziti,nići ću opet.Kao trava u proleće,kao cvet posle kiše.Možeš mi kuću rušiti,gradiću je opet.Gnezdo ću sviti međ’ oblacima,u krošnjama,sa

Nemanja Dević: Beseda uz Šaranovu jamu

Povodom obeležavanja Dana sećanja na Jadovno 1941 – 2026. okupljenim hodočasnicima uz Šaranovu jamu na Velebitu, besedio je istoričar dr Nemanja Dević naučni saradnik na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Časni oci, draga braćo i sestre, Oprostite meni nedostojnome, što uzimam reč na ovom svetom mestu. Sveto mesto, to za nas ovde okupljene nije tek fraza, koja se izgovara u prigodnom trenutku. Niti je za nas 85-godišnjica stradanja ni po čemu značajnija, od 83-godišnjice ili 86-godišnjice. Ovde je vreme za nas odavno stalo. Ovde prestaju da važe ovozemaljska merila, i nemoguće je na svet gledati sa svojih pet čula. Kad bismo mogli da vidimo samo delić ondašnjeg pokolja, iz

Isak Asiel: Krst stradalni na raskršću neba i zemlje su postavili živi, da se ne zaboravi

Povodom sudskog spora vezanog za postavljanje Časnog krsta nad grobnicom 6.500 Srba na groblju u Zemunu, Vrhovni rabin Jevrejske zajednice u Srbiji Isak Asiel poslao je pismo Momčilu Miriću, predsedniku udruženja Jadovno 1941. Beograd čiji sadržaj prenosimo u celosti. Poštovani g. Mirić, Жao mi je što su se događaji oko postavljanja pravoslavnog krsta na delu jevrejskog groblja u Zemunu nanizali u tako nemilom smeru i doveli do sudskog spora. Nakon što su nacisti pobili jevrejske zatočenike i zatvorili Jevrejski logor (decembar 1941 – maj 1942), u novoformiranom Prihvatnom logoru Zemun (maj 1942 – 1944), počinjen je zločin, nemerljiv i nepojmljiv, nad Srbima i pripadnicima drugih naroda na Starom sajmištu. Tela tih nevinih

Lordan Zafranović o svom novom filmu: Istina o Jasenovcu mora da se kaže – neki je neće prihvatiti!

Bivši nemački kancelar Vili Brant napravio je veliki, svetski gest kada je kleknuo u Aušvicu i zatražio oproštaj. Jedino tako nešto ima snagu. Dok neko ne klekne u Jasenovcu, na onom strašnom mestu gde je ubijeno toliko nevinih ljudi, Jasenovac neće dobiti svoj epilog. I dalje će biti mesto optužbi, mržnje i podela, kaže reditelj Lordan Zafranović. Proslavljeni reditelj se od rane mladosti bavi temom zla – kako ono nastaje, kako se razvija i kako se ostvaruje, posebno onog zla koje su počinili Hrvati – ustaše, ljudi ponikli iz njegovog naroda. Zafranović svojim delima opominje: budimo ljudi, suočimo se prvo sa sopstvenim gresima i učinimo sve što je do nas

Đurđica Dragaš: Pesma nezaboravljenih!

Radujemo se vama što nosite krst, što pevate i plačete u isto vreme. Mi ćemo uvek biti tu i radovati se jedni drugima jer… mi smo jedno… vi nad jamom i mi u jami!!! Ujede me zver, okrvavljenim zubima.Rastrgnu mi kožu divljim kandžama. Baci me u ponor…. Padoh tiho, nečujno, meko.Uze me Gospod milostivi, oslobodi mi telo muke ovozemaljske. Lagana i nebolna gledala sam iz mraka bezdanog.Gledala sam neviđeno, pakao što ga ljudski um ne dokuči. Gledala sam decu bez očiju, žene bez utrobe, starce bez ruku…Milovala sam im rane, smirivala jauke, brisala znoj sa čela.Molila sam Gospoda da ih uzme, da odnese bol, da nas sjedini. I čuo je

Danas je 24. jun – Međunarodni dan sjećanja na Jadovno 1941.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve komleksa logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag 1941, određen je i obilježava se od 2010. godine. Incijativa a onda i odluka za određenje Dana sjećanja na Jadovno 1941, djelo je udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag osnovanog krajem 2009 godine. Toga dana, 24. juna 1941. godine, logori Metajna i Slana na ostrvu Pagu primili su svoje prve zatočenike. Istoga dana, logor smrti Jadovno na Velebitu dobija u smislu prostora koji zahvata i kapaciteta prijema zatočenika, svoje maksimalne granice. Datum za Dan sjećanja, na inicijativu osnivača udruženja Jadovno 1941, odredili su februara

NAJNOVIJE VIJESTI

BIBLIOGRAFIJA

1. Bjelovitić Miloš, Jarić Ilija, „Gudovac 1941 – Da se ne zaboravi“,

Pogovor

Početak ove knjige nastajao je u košmaru razmišljanja o novim saznanjima iz

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.