arrow up

Letak – Jadovno 1941.

AGAINST OBLIVION- CONTRE L’OUBLI – PROTIV ZABORAVA – CONTRO L‘OBLIVIONE – GEGEN DAS VERGESSEN – PROTIV ZABЫVANIЯ – PROTI POZABI – PROTIV ZABORAVA Ovaj projekat udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke, letak/flajer na srpskom jeziku ali i na sedam stranih jezika, mnogo znači za objelodanjivanje istine o Pokolju a posebno o Genocidu počinjenom od strane hrvatskih ustaša i drugih oružanih formacija Nezavisne Države Hrvatske, nad Srbima na području Teslinog Smiljana. Klikom na neku od naslovnih fotografija ispod ovog teksta, otvoriće Vam se posebna stranica sa letkom/flajerom na odabranom jeziku. Dogodine na Jadovnu! Preuzmite letak u PDF formatu na jeziku koji odaberete Jadovničku misiju možete pomoći ako štampate letak obostrano, u

kalendar-genocida.jpg

Selo Vojišnica, Vojnić, 14. maja 1942.

Selo Vojišnica, Vojnić, u kućama Stanka Kneževića, Mile Novakovića, Milice Đurić, Dragana Kneževića, Stevana Kneževića i u štali Kate Škrgić ustaše 14. maja 1942. godine poklale 189 srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina.    Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska. 

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Sveta Petka i Srbi u Plamenu

Istoričar i književnik Mr. Mile Dakić u svojoj zbirka pripovedaka „Bol u prsima” podseća nas na potresna stradanja Srba u Hrvatskoj. Iz pomenute knjige ovom prilikom odabrali smo pripovetku „Sveta Petka i Srbi u Plamenu” Ne da bi vas „hranili” mržnjom već da se ne zaboravi – na takav zaborav nemami pravo ni zbog pijeteta prema nevinim žrtvama. Jutros su žene podranile. Oko crkve Svete Petke na Kolariću čekaju s hranom u košarama. Bijele se roklje i povezače. Tu je i poneka djevojčica žutim rupcem podbrađena. Hrvatski vojnici poručuju da će natporučnik o svemu odlučiti. Rominja proljetna kišica. Niski sivo crni oblaci žure prema Debeloj kosi. Iz Vrginmosta u Vojnić zuje talijanski tenkovi i

Nikola Milovančev: Milan Dukić – prvi glas o stradalima u Jadovnom i izveštaj konzula NDH u Beogradu o tome

Mnogi se pitaju kada je srpska javnost prvi put saznala za Jadovno i za zločine u Jadovnom, makar indirektno? Obično se misli da je to bilo posle Drugog svetskog rata. Međutim, dogodilo se to još 1. jula 1942. – doduše stidljivo i u rubrici oglasa u beogradskom „Novom vremenu“, na strani  6 tog broja lista. Bilo je to preko oglasa Sofije Dukić, žene trgovca Milana Dukića iz Donjeg Lapca u Lici. Sofija Dukić je naime u „Novom vremenu“ objavila fotografiju muža i oglas sledeće sadržine: „Moli se svako ko ma šta zna o Milanu Dukiću trgovcu, koji je nestao iz Donjeg Lapca put Gospića u Jadovno da javi njegovoj ženi

Jovan Mirić: Sahranjivanje sapuna

Kad je Rade doneo komad sapuna, baba-Jela mu ga je odmah, unezverenog pogleda, otela iz ruke, rešena da ga pošto-poto sahrani. Za baba-Jelu su ukućani, a bogami i neke komšije, već od juna 1942. godine počeli da misle kako se „smeće s uma“. Postala je ćutljiva, počela je da zaboravlja, da se osamljuje, i često je imala nekako čudan izraz lica… Niko nije znao šta premišlja u svojoj glavi. Ali od kada joj je unuk Rade, skojevac, proleća 1946. godine, doneo iz zadružnog doma komad sapuna za rublje, ukućani su otvoreno u lice počeli da joj govore da je poludela. Baba-Jela je tada, naime, ščepala taj sapun iz unukove ruke

Miloš Ković: Genocidna rezolucija

Predlog rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o „Međunarodnom danu sećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine“ iznova nas je podsetio na to da se genocid ne može ni sakriti niti prećutati. Pokušavajte da zaboravite, okrećite glavu na drugu stranu, učite svoju decu da se okrenu budućnosti. Oni koji su genocid počinili, ili njihovi potomci, doći će po vas. Na kraju će sebe proglasiti žrtvama a vas – dželatima. Zločin, jednostavno, ne da mira onome ko ga izvrši. Tako je i sa genocidom. On je opsesivna tema nacija koje su ovu rezoluciju predložile – Amerikanaca, Nemaca pa i, na balkanskom mikro-planu, Bošnjaka i Albanaca. Hrvati se ovom prilikom, za divno čudo,

Dušan Bastašić: Kada potomci žrtava Pokolja progovore

Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. “oćerali naše”. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od suza. Uz njih smo odrastali mi, unučad “oćeranih” žrtava Pokolja, djeca roditelja izranjavanih duša. Čeljad rođena sa duboko zapretanom ranom koja bi kod nekih od nas godinama, čak decenijama ćutala. A onda, odjednom prosto vrisnula rasipajići bol svom širinom duše. I opet je opet zaboljelo. Rana koja se prenosi sa generacije na generaciju. Napisao sam na Fejsu nekoliko rečenica na tu temu: “Upravo na današnji dan u kasnim večernjim časovima, prije tačno 83 godine, upale

korice-knjige-stradanja-cazinska-krajina.jpg

Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/

Ova knjiga je trajni spomenik nevinim žrtvama ustaško fašističkog terora u Cazinskoj krajini. Posle četrdeset godina istraživanja o stradanju naroda tokom Drugog svetskog rata, u Cazinskoj krajini, a za 70-tu godišnjicu tih užasnih zbivanja, objavljena je druga knjiga borca NOR-a i nosioca „Partizanske spomenice 1941. godine,, Dušana D. Miljkovića pod naslovom Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/. U knjizi su kroz nekoliko celina dati prikazi o stradanju pre svega srpskog, ali i ostalih naroda koji nisu prihvatili ustašku vlast i zločine koje su ustaše primenjivali posebno prema srbima pravoslavne veroispovesti, Jevrejima i Romima. U prvom delu su navedeni podaci o uspostavi vlasti NDH u Velikoj župi Bihać, pre

Bojanić: 02. maja možda i naučimo da više i trezvenije cenimo sopstvene žrtve

02. maja,  ako nam se desi da nas proglase za genocidan narod na Generalnoj skupštini u UN… verovatno će se pokrenuti konačno i ,,lavina” istine i sa naše strane. Zar nije onda bilo genocida i u Bratuncu, Jasenovcu, Dragincu, Kragujevcu, Kraljevu, Mačvi…? Veliko je pitanje zašto rezoluciju donosi Generalna skupština, a ne Savet bezbednosti UN… ali, i to je jasno (Ruska Federacija i Belorusija su suspendovane)? Ali, možda iz toga naučimo da više cenimo sopstvene žrtve, zločine i počinjeni genocid nad srpskim narodom koji je počinjen u par navrata samo u 20. veku nad Srbima. Decenijama smo ćutali, kao da se ništa nije desilo… i u dva navrata prigrlili sopstvenog

zlocinic-ilustraciuja.jpg

7 ustaških koljača pred sudom nakon 12 godina

Od lipnja do kolovoza 1941. pobijeno je u logoru „Slano“ na Pagu oko 15.000 Srba i Жidova (Napomena redakcije: Prenosimo tekst zagrebačkog “Vjesnika u srijedu” od 10 juna 1952. o suđenju ustaškim zločincima iz logora Slana na ostrvu Pagu.) Sticajem okolnosti dospjeli su  u ruke pravde nakon punih 12 godina sedmorica ustaških koljača: Luka Barjašić, Slavko Baljak, Jadre Strika, Jere Fratrović, Bene Barić, Mile Didulca i Ivan Kevrić. Kroz tri mjeseca 1941 oni su kao pripadnici I. satnije V. ustaške bojne učestvovali u uništavanju zatvorenika Srba i Жidova u logoru „Slano“ na Pagu. Nije nam namjera da evocirajući ondašnje događaje iznesemo samo suha fakta, grozote počinjenih zlodjela ili izvještaj iz

Prva knjiga o zločinima u logoru smrti Jasenovac, objavljena 1942. godine: Iskazi odbeglih zatočenika

Prva knjiga o zločinima u logoru u Jasenovcu objavljena je 1942. godine u izdanju Propagandnog odsjeka Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Piše:  ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE U predgovoru izdanja piše: „U ovoj knjižici objavljujemo zajedničke i pojedinačne iskaze sedmorice zatočenika koji su uspjeli da se bjekstvom na Kozaru, partizanima, spasu krvavog logora u Jasenovcu. Njihovi iskazi nijesu plod neke bolesne mašte, nego samo jednostavna slika jasenovačke stvarnosti u kojoj nije unijeto nikakvo dodavanje ni pretjerivanje, jer je prosta i jednostavna istina groznija od svačeg što bi ma čija – pa i bolesna i ludačka – mašta mogla izmisliti.“ Ovu knjigu objavljujemo u celosti, u obliku u kome je objavljena 1942.

Da li se 22. aprila obilježava i Pokolj, Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH?

Prilog koji slijedi je objavljen 22. aprila 2020. godine. Ništa se od tada promijenilo nije. Dan proboja jasenovačkih logoraša, 22. april, obilježava se u Srbiji kao državni Dan sjećanja na žrtve Holokausta (Genocida nad Jevrejima), genocida (nad kojim narodom?) i drugih žrtava fašizma. Ne pominje se Pokolj ili Genocid nad Srbima od strane NDH. To je normalno i nacionalno odgovorno? Kako glasi tačan naziv Dana sjećanja koji se obilježava 22. aprila? Danas je godišnjica proboja posljednje preživjele grupe logoraša iz zloglasnog ustaškog logora Jasenovac. Na dan proboja 22. aprila 1945. godine u logoru Jasenovac bilo je zatočeno 1 073 preživjelih logoraša od kojih je 600 krenulo u proboj, a slobodu

Rezolucija o zločinima u NDH – put ka zauzimanju zvaničnog stava? (AUDIO)

Udruženja krajiških Srba pokrenula su peticiju za podršku rezoluciji o Genocidu počinjenom nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Da li će rezolucija biti usvojena, šta bi njeno usvajanje donelo Srbiji i društvu u našoj zemlji? Zbog čega je važno da se o zbivanjima tokom II. svetskog rata i masovnom stradanju naroda zauzme zvaničan stav? Gosti emisije su Mile Bosnić, predsednik pokreta Srba Krajišnika i Dušan Bastašić, predsednik udruženja Jadovno 1941. iz Banja Luke. Urednik i voditelj emisije „U središtu pažnje“ na RADIO BEOGRAD 1 je Ivana Pribićević. POSLUŠAJTE EMISIJU: Ko su organizatori, kako može da se potpiše? Bosnić: Organizator je narod i mi smo to nazvali jednom narodnom inicijativom, a to je

Đurđica Dragaš: Verujem da senke žrtava Pokolja, baš poput Gavrilove, još uvek plaše zagrebačku gospodu 

Mrkli je mrak. Poneki slabašni zračak svetlosti probije se kroz otvore  između dasaka stočnog vagona. Čuje se samo uplašeno disanje izmrcvarenih tela, katkad bolni uzdah ili jauk. Putuju već satima, ne znaju kud i zašto. U ovoj zgužvanoj, nesrećnoj masi, u mraku smrdljivog vagona, sijaju oči tek stasalog mladića Steve. Osamnaest mu je godina. Trebalo je da ide u vojsku najesen, trebalo je da se prvi put napije, da se istopi u devojačkom zagrljaju. Trebalo je da ore njive s ocem, da seje i žanje, da slavi slavu i krsti kumovsku decu… Ćuti Stevo i užarenim očima sanja život koji je trebalo da proživi. Жedan je odavno, boli ga čitavo telo od

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.